Ovih dana posjetio je svoju i našu domovinu koju nazivamo – Lijepa naša domovino, sv. Leopold Mandić.
U cijeloj stvari ništa ne bi bilo neobično da je došao u posjetu svojoj domovini neki visoki svećenik, neki državnik, poznati znanstvenik i sl. ali došlo je u posjet tijelo čovjeka koji je umro 1942.g., dakle par godina prije nego se autor ovog teksta i rodio. Pohodio je mrtav svoju Domovinu, a blaženo spava kao da je umro prije nekoliko sati, a ne prije 74 godine.
To je čudu sv. Leopolda Mandića koji se rodio 1866. g. u Zaljevu hrvatskih svetaca – Boki Kotorskoj. To nije samo čudo hrvatskog sveca, već je identično čudo brojnih drugih svetaca. Prema crkvenim podatcima postoji oko dvije stotine takvih slučajeva među svetcima koji nisu niti najmanje istrunuli iako su živjeli pred stotinama godina.
Sveci koji nisu istrunuli! Iz svega ovoga slijedi jedna vrlo važna poruka cijelom čovječanstvu, svim naraštajima – to je misterij koji se samo događa u kršćanstvu, ponajviše gotovo isključivo u katoličanstvu.
Ovdje ćemo nabrojiti nekoliko slučajeva neraspadnutog tijela svetaca:
U vjerskoj historiografiji spominje se nekoliko najpoznatijih ili najdoimljivijih takvih slučajeva u povijesti Crkve. Jedan od njih kojemu su posvećuje velika pažnja odnosi se na onaj s tijelom majke Elekte, utemeljiteljice praškog karmela iz XVII. stoljeća, neraspadnuta tijela
Tijelo majke Elekte izloženo je u karmelićanskom samostanu u praškoj četvrti Hradčany i to u uspravnom položaju …!
Talijanka Caterina Tramazzoli rođena je 1605. a nakon ulaska u red bosonogih karmelićanki uzela je redovničko ime Elekta. Izvrsna organizatorica i stroga, ali istodobno ponizna poglavarica, utemeljila je nekoliko samostana u Beču, Grazu i Pragu.
Često se navodi i primjer sv. Rite, odnosno Margerite Lotti, kako je bilo njezino svjetovno ime, talijanske redovnice rođene 1381., a umrle 1457. Kada je papa Urban 1627. oglasio bulu In Coela Domini kojom je definirao nove procedure beatifikacije i kanonizacije, pokrenuo je i osnivanje povjerenstva koje je trebalo ispitati slučaj Rite iz Cascije. Tako je u umbrijski gradić doputovalo povjerenstvo koje je s čuđenjem zaključilo kako se tijelo umrle redovnice i nakon 170 godina nalazi u onom istom stanju kao na dan smrti. Tu činjenicu su i pismeno potvrdili, kao i to da se iz tijela širi ugodan miris. 22. svibnja 1628. papa Urban VIII. betificirao je Ritu i proglasio je blaženom.
Skromna francuska seljanka postala je poznata nakon što joj se 1858. u Lourdesu ukazala Majka Božja. Godine 1866. Bernardica je ušla u red Školskih sestara Notre Damea u Neversu. Redovnice su skrbile za bolesne, siromašne te mladež. Ubrzo je mlada redovnica oboljela od tuberkuloze kostiju. Idućih godina bolest joj je uništavala organizam – sve do smrti koja je nastupila 16. travnja 1879.
Ili pak onog sv. Lucije Filipini, poznate kao utemeljiteljice Družbe pobožnih naučiteljica Filipniki (Maeste Pie Filipini). Redovnica je umrla 25. ožujka 1732. u Montefiasconeu i pokopana je u tamošnjoj katedrali sv. Margarete Antiohijske, gdje počiva i danas. Ekshumirana je 194 godine poslije radi otvorenog procesa beatifikacije. Pokazalo se kako joj je tijelo potpuno neraspadnuto. Svjedoci su tvrdili kako “izgleda kao da je upravo preminula”. Kosti su joj bile sačuvane, a koža meka i elastična.
Sv. Terezija Avilska, sv. Katarina Bolonjska, sv. Andrija Bobola, sv. Cecilija, sv. Padre Pio i brojni drugi također se često spominju u knjigama na ovu temu
Slučaj, teško da je poznat u Judaizmu, Islamu, Hinduizmu, Budizmu i sl.
Nitko od na pr. fašista, komunista, i sličnih političkih i neljudskih pokreta da ih sve ne nabrajam nije imao niti jedan jedini slučaj da je tijelo nekog komunističkog sekretara ostalo toliko dugo savršeno sačuvano kao da je danas umro. To nije uspjelo ni s balzamiranjem Lenjina i Staljina, ali ni s desetak egipatskih faraona. Sva srebra, sva zlata i svi dijamanti kojima su obloženi nisu pomoglo da ostanu sviježi, već su su se osušili poput suhog i istrunulog bakalara. Nema boljeg upozorenja svima da Duh Sveti djeluje i šalje poruku, da je samo svetost ta koja nam popločava put prema vječnom životu, ili preciznije svetost je putokaz, smjernik u pravcu krtetanja prema Božjem naumu – spasu svih ljudskih duša. Svi ljudi svijeta, a posebno bezbožnici iz ovog slučaja trebali bi izvući ozbiljnu i najozbiljniju poruku – to nije slučajno, vratite se duhovno prema Izvoru života. Vatite se odmah – Crkva vas čeka širom otvorenih vrata.
Mile Prpa bpz.ba
