Da mi je znati, koliko ne znam
Da mi je znati
Neskladu svijeta ne smijati se u lice
I ne prepoznati facu licemjera i ulizice
Da mi je znati
Biti dijete od glave do pete
I dječjim očima gledati te, svijete
Da mi je znati
Odgovor na onih stotinu zašto
Smijati se na sve i svašta
Okrenuti se kako vjetar puše
I uglazbiti snove pjevne duše
Da mi je znati
U dvoranama punim proizvedena bola
Odmaknuti se od zamke okruglog stola
Da mi je znati
U buketu svježeg cvijeća
Ne vidjeti tragove smeća
Uvijek i svugdje svijetliti u mraku
I ne pogledati u oči lažnom prosjaku
Kao proljeće, trešnji slad dati
U nemirnim vodama bezbrižno veslati
Da mi je znati
Shvatiti globalističkog društva manire
I uslužnost sirotinje koja bogatunima
Upirući u kola, “živa” umire
Da mi je znati
Znanjem se opiti
Ali je i nije
MILJENKA KOŠTRO 
