DOK ČEKAM SVEĆENIKA ZA BLAGOSLOV KUĆE NASTADE PJESMA
NADA, UVIJEK I SADA
Na djetinjstvo podsjeća
Umirujući plamičak svijeće
Na oca i majku
Na dane igre i sreće
Na djeda i baku
U svakom koraku
Ta blaga žuta svjetlost
Krugove ljubavi širi
Prošlo i sadašnje tiho miri
Razvodni tamu bez muke
Pjesmom kaplje života se bude
Poznaniku pružaš ruke
Svjetlost razbija tmine, okuplja ljude
Nekim novim vremenom se časte
Da melemom nade zacjele stare rane
Da stablo života širi se, raste
Da vremenom i prostorom grana grane
U svitanju, il u sumrak dana
Da majka strpljivo dijecu čeka
Nudi im topli kruh s dlana
I čašu toploga mlijeka
Raskrilite se ulice sela i grada
Nada živi uvijek i sada
Ona je cvijet koji ostane nakon svega
Ili pahulja uvijek bijela na vrh brijega
Nada, snažnija je i od buke
Ispruži prema njoj prazne ruke
MILJENKA KOŠTRO
