Poći ćemo prema groblju, u tišini oživjeti sjećanja na naše pokojne.
U rukama ćemo ponijeti cvijeće i svijeće.
Uz molitvu osjećat ćemo sjetu i tugu, ali i ponos što smo ih imali.
Radovat ćemo se što su nekada živjeli.
Jer, da nije bilo njih ne bi bilo ni nas.
U šutnji, prisjetit ćemo se nekih lijepih i smješnih trenutaka dok su bili živi.
Reći ćemo: E, da su dočekali ovo, ono, …, ali, nažalost nisu.
Zahvalit ćemo se Bogu za ovaj dan, za mogućnost dolaska na groblje gdje su sahranjeni naši voljeni.
Cvijeće će uvenuti za koji dan, svijeće će izgorjeti, ali naša sjećanja na njih će u našim srcima živjeti.
Počivali u miru! Amen!
MILJENKA KOŠTRO
