SUSRET S JESENI
Opet sretoh jesen
Volim te smeđu
Darežljivu, mirisnu
I punu slasti
Šapnem joj na uho
Ona me u prolazu
Kao dvorska dama
Dotakne svojom
Šuštavom haljinom
A moje radoznale oči
Odaju moju radost
Zbog susreta
Na licu jeseni prepoznah
Zagonetni osmijeh
Na dlan mi spusti
Grozd s Božjeg trsa
Naranče dvije
I raspukli šipak
Rumeni od sunca
Ona produži dalje
Za njom krene
Bezimen, a ugodan povjetarac
Viknem za njima
Hvala, hvala
Ne okrenuše se
Valjda su me čuli
S dlana me omami
Miris njenih slasnih plodova
MILJENKA KOŠTRO
ŽIVEĆI DANAS ZA SUTRA
Živeći skromno
U mladosti
Sačuvala sam
Koje zrno radosti
I koju kap
Ljepote života
Za zrelije godine
Okusila gorčinu
Nisam ogorčena
Okusila slast
Ne postadoh ohola
Umjesto podsmijeha
Birala osmijeh
Kako bih mirnije živjela
I rekla sebi
Najljepši trenutci
Tek dolaze
MILJENKA KOŠTRO
