SVJETLA NADE
Pust je moj grad
Vrijeme kao da se zaustavilo
Ali ipak nevidljivo protiče praznim ulicama
Komu će ptice cvrkutati
Kad dvorišta prazna zemlji oborila pogled
Nijeme ulice
Ispod kaputa stisnule sjećanja
Na minule dane
Kada je sve vrvilo od života
Noć nadvila tamni ogrtač
Ispod kojeg trepere zvijezde
Kroz prozore vire naši životi
Zagledani u neizvjesnost trenutka
Pogledima love tišinu polumračnih ulica
Bože, oprosti mi ako sam
Nečemu lošem doprinijela
Hrabro ću reći: Moj grijeh!
Onda, odjednom pjesma
Svi u jedan glas
Svojoj Domovini, selu, gradu…
Prkos i ponos skidaju rukavice
Pljesak. Živi smo!
Plamtimo kao svjetiljke nade
Sve ovo, jednom će biti prošlost
Ružna i tužna priča
Koju smo zajedno prebrodili
Jer u našim srcima je
Sjalo svjetlo nade
Sve prođe, i ovo će
Pamtit ćemo sve one trenutke
Za koje smo mislili da ih nikada
Nećemo proživjeti i preživjeti
Ako ništa drugo, neki od nas su
Napokon imali vremena na pretek
I molili za one što su neprestance radili
Svi mi smo jedno svjetlo nade
U svojim ulicama, selima, gradovima…
Dok smo se mi grčili
Proljeće je dozivalo sunce, okitilo krajolik
Cvijet ruže o ljubavi zbori
SVJETLA NADE NEUMORNO GORE
U nama kušnja zori da dozori
MILJENKA KOŠTRO
