MILJENKA KOŠTROTO JE TO MJESTO
Bježala bih iz ovih kandža
Guste magluštine
Zalegle u dolini.
Sklonila bih se od
Oštrih kljunova
Zasukane stvarnosti
Gdje ružu režu u pupoljku
I ulje dolijevaju na vatru.
Rastu podočnjaci
Tvrdih pogleda na tvrdu zemlju.
Hvatam obronke svjetla
Koji me dahom razuma zovu
Gdje se ne plješće praznini
I primitivizmu nizine.
Znacima visine
Iznad krika gladnih ptica
Upirem pogled.
Mlazom čežnje
čvršće stišćem svjetiljku nade
Bosonoga nastavljam put
Prema tom mjestu
Rascvale svjetlosti.
