Vrhbosanski nadbiskup metropolita i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić uputio je svoju božićnu poruku.
– Kršćanski vjernici se svake godine s radošću spremaju svečano proslaviti svetkovinu Božića. To je blagdan koji donosi i širi radost pa se zbog toga kršćanima često pridružuju čak i oni koji se ne prepoznaju pod kršćanskim imenom. Načini tih proslava često su spojeni s dugim duhovnim tradicijama, koje sve te običaje čuvaju od zaborava i zahtijevaju da slava Božića bude ponavljana. U tom nizu otkrivanja značenja Božića, vjernici se trude, osim sjećanja na Isusovo rođenje, prepoznati kao suvremenu barem još neku od poruka ove svetkovine i, nasljedujući Isusov primjer, aktualizirati je – naveo je Vukšić.
Dva Isusova dolaska “među” ljude
Dodao je da je Božić svetkovina kojom se kršćani sjećaju ljudskog rođenja svetoga Djeteta i “za taj blagdan se spremaju kroz razdoblje Došašća, koje treba biti vrijeme duhovne priprave i obraćenja.”
– No, osim sjećanja na rođenje Sina Božjega, važno je prepoznati da se kroz cijelo vrijeme Došašća najavljuje također Kristovo buduće “rođenje”, odnosno njegov dolazak prema obećanju koje ponavljamo u Vjerovanju da će On na kraju vremena doći u slavi i suditi živima i mrtvima i da njegovu kraljevstvu neće biti kraja. U tom smislu cijeli ljudski život je “dugo došašće” čija je svrha pripraviti se za taj budući slavni dolazak Kristov. Tako, svetkovina Božića istovremeno podsjeća na dva Isusova dolaska: na fizičko rođenje kad je u obliku čovjeka došao na ovaj svijet i priziva njegovo buduće slavno “rođenje” u kojemu ljudski život nalazi svoju svrhu, konačno osmišljenje i opravdanje jer mu neće više biti kraja – istakao je nadbiskup Vukšić.
U čestitci je naveo da u razdoblju između dva spomenuta rođenja ili dolaska Isusa Krista među ljude, postoji i treći način njegova “rođenja”.
Živjeti Božić
– Naime, svaki je kršćanin pozvan živjeti Božić tako da se Isus rodi u njegovu srcu, savjesti i djelovanju i da se nastani u njegovu životu. Da čovjek dopusti da Bog korigira njegovo razmišljanje i da svoje ponašanje uskladi s Božjim pravilima. Taj način Isusova rođenja obično se naziva duhovnim. I dok su prva dva Isusova dolaska plod isključivo Božjega milosrđa i dobrote, i uopće ne ovise o čovjekovoj volji, duhovni dolazak Isusov u svaki ljudski život ovisi o čovjekovu pristanku, raspoloživosti i suradnji. To je tako jer svaki čovjek može primiti Isusa da se rodi u njegovu svratištu, kao što je moguće da, dok Isus kuca na vrata njegove duše i savjesti, isti čovjek kaže da za Isusa nema mjesta u svratištu (usp. Lk 2,7). Odnosno, Božji dolazak “među” ljude donijet će plod samo ako čovjek svojom suradnjom prihvati i dopusti da se Isus rodi “u” njemu. Da čovjek Isusa primi u svoje svratište!
Evanđelista Matej zabilježio je prispodobu o Isusovu slavnom dolasku na kraju vremena u kojoj je, zauvijek i vrlo jednostavnim riječima, protumačeno na koji način svaki čovjek Isusa prima u svoje svratište iako, nakon svog uskrsnuća, Isus nije više na ovom svijetu. U toj priči čitamo ove Isusove riječi: “Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti. (…) Tada će kralj reći onima sebi zdesna: “Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.” (…) “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (…) Zatim će reći i onima slijeva: “Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!” (…) “Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.” (Mt 25,31-32; 34-36; 40-43.46).
Mnogi gladni, žedni, stranci, goli, bolesni, nezaposleni, beskućnici, migranti, prognanici i sužnji različitih vrsta i danas traže “svratište”, to jest rješenje za svoje muke. I kad god sa svojim potrebama kucaju na naša vrata pa ih primimo i pomognemo koliko možemo, primili smo također Isusa i njemu. To je Isusov nauk! I obratno, ako ljude u potrebi, ne daj Bože, odbijemo, poslali smo poruku Isusu da za njega opet nema mjesta u našemu svratištu – navodi se u čestitci.
Zabrinuto opominjanje
Nadbiskup Vukšić je dodao da “ako želimo Isusov nauk primijeniti na konkretno stanje, a moramo to raditi, prilika su za to brojni ljudi oko nas koji traže “svratište”, mole da netko čuje njihove muke i trebaju pomoć za rješenje svojih potreba.”
– A samo za ilustraciju ozbiljnosti toga pitanja, dovoljno je podsjetiti na podatak da u Bosni i Hercegovini radi oko 60 javnih kuhinja i sličnih ustanova koje nude takvu vrstu pomoći i da se u njima hrani čak oko 17 tisuća ljudi. A istovremeno, godišnje bude uništeno oko 140 tisuća tona hrane od koje bi se moglo napraviti 280 milijuna obroka.
U tom smislu Isus opet ozbiljno poručuje i zabrinuto opominje: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” S tim pozivom i sa željom da se u nama Isus rodi i zauvijek nastani u našem svratištu, svim svećenicima, redovnicima, redovnicama i svim ostalim Kristovim vjernicima želim sretan i blagoslovljen Božić i sretnu cijelu 2023. godinu – zaključio je nadbiskup Vukšić./HMS/
