Čekale su zore,
U proljećima,
Stoljećima prošlim…
Čelično srce,
Natopljeno znojem,
Ruku težaka,
Žilavih,
Čvorastih!
Lepršale su frizure,
Crnice,
Crvenice…
Rađala je,
Zemljica,
Mati!
i, malo.
I, škrto.
U, vrtačama.
U, poljima bezvodnim.
Okrijepljena,
I, suzama.
I, smijehom…
Zalogajima,
Našeg,
Kruha nasušnog,
Svagdanjeg…
Srce čelično,
Stalo je…
U Novom Dobu,
Eksponat si!
Voštana figura,
“Stara frajla”,
Prazne sadašnjosti…
A, Zemlja,
I, bez frizure.
I, bez vizure…
S jekom zova,
“Ostajte, ovdje!”
RADICA LEKO 7. veljače 2020.
