Nikada nisam bio član ni jedne političke stranke, premda je iz mojih političkih komentara vidljiva pripadnost demokršćanskoj opciji.
U tom smislu dao sam i svoj glas na parlamentarnim izborima s dubokim povjerenjem u „Domoljubnu koaliciju“ i u vodstvo te koalicije, prema još jednoj pobjedi u nizu. Ta potvrđena i činjenična pobjeda na parlamentarnim izborima još više mi je učvrstila stajalište da su moje preferencije bile utemeljene. Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko dobio je politički legitimitet široke izborne baze i tom činjenicom s pravom je imenovan kandidatom za mandatara ispred „Domoljubne koalicije.“ Kad nisi član stranke, komplicirane statutarne odredbe ne mogu ti do kraja biti jasne i dobro se posavjetovati s nekim „insajderom“ tražeći mišljenje o ovoj političkoj trakavici. Obavio sam razgovor s jednim, tek izabranim zastupnikom Domoljubne koalicije, kako bih iz prve ruke čuo o njegovim impresijama, a njegovo mišljenje moglo bi se protumačiti i kao pretežito mišljenje od izborne baze do samog vrha koalicije.
„Posljednje četiri godine marljivo smo radili u stranci na konsolidaciji stranke koja je bila doslovno uništena nakon procesuiranja Sanadera i mnogih drugih pogrešnih odluka kako u svejetonazorskom, tako i u političkom smislu. HDZ se vratio demokršćanskim vrijednostima, viziji predsjednika Tuđmana, temeljima stvaranja hrvatske države, Domovinskom ratu, braniteljima, izgradio je respektabilan gospodarski program i zahvaljujući tome nizali smo pobjede na svim izborima na koje smo izašli. Gospodin Tomislav Karamarko vodio nas je kroz sve mukotrpne procese i konačno smo iznjedrili i pobjedu na parlamentarnim izborima, a prije toga ostvarili smo najveću pobjedu naše kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima. Tomislav Karamarko legitimno i sasvim očekivano, u demokratskim procedurama imenovan je kandidatom za mandatara buduće Vlade RH. Događa se neka čudna, nova demokratska praksa u kojoj nam najveći rival na izborima, Zoran Milanović, predlaže za mandatara Božu Petrova iz MOSTA, koji ima najmanji izborni legitimitet s obzirom na broj osvojenih saborskih mandata.
Tomislav Karamarko može odustati od svoje kandidature jedino na način na koji je i kandidiran. To znači, u skladu sa statutom HDZ koji jasno određuje pravila igre.
Čl. 37a statuta HDZ-a-nacionalno vijeće HDZ-a
(1) Nacionalno vijeće HDZ-a čine: Predsjedništvo HDZ-a, predsjednici županijskih odbora HDZ-a i predsjednik HDZ-a Grada Zagreba, te tri do pet predstavnika koordinacija HDZ- a iz inozemstva i tri predstavnika Mladeži HDZ-a i to zamjenik predsjednika, glavni tajnik i predsjednik Nacionalnog odbora Mladeži HDZ-a. (2) Nacionalno vijeće saziva predsjednik HDZ-a i njime predsjeda radi usklađivanja rada središnjih tijela HDZ-a, u pravilu, šest puta godišnje……..
……… c) na prijedlog Predsjedništva HDZ-a određuje kandidate na predsjedničkim i parlamentarnim izborima i izborima za Europski parlament, d) odlučuje o izbornim i poslijeizbornim koalicijama kao i o drugim oblicima suradnje
Dakle, Nacionalno vijeće HDZ-a može donijeti odluku o novom kandidatu za mandatara, može donjeti zaključak da će to biti Božo Petrov, ali prethodno mora obrazložiti takvu odluku.
1.Zašto Tomislav Karamarko više nije dobar kandidat, a jučer je bio?
2.Zašto je Božo Petrov bolji, koji je njegov izborni legitimitet, iz koje izborne baze proizlazi, kakve su njegove kompetencije, uklapa li se njegov svjetonazor u temeljna načela HDZ-a i koja je garancija da će on biti dobar za Hrvatsku provodeći HDZ-ov predizborni reformski program na kojemu smo svi radili tri godine.
U principu, ako bi Nacinalno vijeće donjelo takvu odluku na temelju racionalnih obrazloženja izborna baza bi to trebala podržati, a izabrani zastupnici bi trebali svoj potpis umjesto Karamarku dati Petrovu. Isto to, poštujući demokratsku proceduru, bi trebali napraviti svi koalicijski partneri u Domoljubnoj koaliciji i njihovi izabrani zastupnici.
Pitam se, a gdje je tu moja vlastita savijest, gdje je tu moj glas koji sam dao Domoljubnoj koaliciji i jasno definiranom mandataru koji je pobjednik na svim spomenutim izborima. Tko mene može natjerati da dam potpis potpuno nepoznatom političaru s nepoznatom političkom budučnošću? Nitko, svoj potpis mogu dati samo onome za kojega sam s puno razumijevanja pri zdravoj pameti glasovao. Kad bih rezonirao drugačije ne bih bio vjerodostojan, a takvi hrvatskoj politici nisu potrebni ni korisni.“ (neimenovani izvor)
Zoran Milanović ustao je na lijevu nogu, a na koju bi i ustao ako ne na lijevu, i u bunilu bubnuo ime Bože Petrova predlažući ga umjesto Karamarka i umjesto sebe osobno, za novog mandatara. Zanimljivo, to je uradio bez ikakve procedure u svojoj stranci, čak naprotiv, uradio je to suprotno svim odlukama SKH-SDP-ovog glavnog odbora. Uradio je to s potpuno istim motivima kao i u slučaju predlaganja Roberta Podolnjaka za predsjednika Sabora, da bi samo dva tjedna kasnije otvoreno kazao što u biti misli o Podolnjaku.
>>Ivan M. Ban: O Milanovićevim pučističkim namjerama
Imali smo jedan presedan u Hrvatskoj politici kad je Jadranka Kosor aklamacijom na IZBORNOJ KONVENCIJI HDZ-a postala predsjednica stranke i predsjednica Hrvatske vlade. Pa da vidimo šta je Zoka tada rekao:
„OVA VLADA NIJE VJERODOSTOJNA OD ODLASKA PREMIJERA SANADERA. JADRANKA KOSOR NA ČELO HDZ-A IZABRANA JE AKLAMACIJOM, A NE DEMOKRATSKOM PROCEDUROM I PREUZELA VLADU BEZ IZBORNOG LEGITIMITETA…….“ (Zoki,SKH-SDP)
Dakle svi su nevjerodostojni, a jedino je mentalni komunist Zoka vjerodostojan i uči nas demokratskim procedurama na diktatorski način podmečući hrvatskom narodu i svim pismenim i nepismenim političkim akterima spinove uskrslog Alexa Brauna!
Izborni legitimitet, demokratska procedura, poštivanje volje glasača osnovni su temelji za bolju budućnost Hrvatske. Ako u startu, bilo tko od aktera pristane na uzmak od tih svetih pravila političke igre, kristalno je jasno da ćemo kao narod ponovo biti prevareni kao bezbroj puta do sada. Samo na temeljima izbornog legitimiteta i u skladu sa Ustavom, može se naći ispravno riješenje pa makar ono vodilo i prema novim izborima. Ništa ne će biti toliko skupo koliko bi nas mogla koštati „vjerodostojnost“ po Zokinom receptu i receptu njegove partije.
Kazimir Mikašek-Kazo bpz.ba
