Sinoć su dvojica bošnjačkih članova Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić organizirali prijam u povodu “Dana neovisnosti”, na kojem nije bilo predstavnika dva od tri konstitutivna naroda u BiH, piše Hrvatski Medijski Servis.
Predstavnici Srba nisu došli jer je za njih to nepostojeći praznik, budući još nije usvojen zakon o državnim blagdanima u BiH. Prvi ožujka podsjeća ih na dan kada su na referendumu o izlasku BiH iz krnje SFRJ preglasani od Hrvata i Bošnjaka, koji, pak, nisu željeli ostati u ostatku bivše države u kojoj su, nakon otcjepljenja Slovenije i Hrvatske, dominirali Srbi, predvođeni agresivnim Miloševićevim režimom.
Hrvatskih dužnosnici nisu, pak, imali što tražiti na prijamu kojeg organiziraju oni koji su, po treći put, pogazili prava Hrvata u BiH da imaju svog člana Predsjedništva.
A, podsjetimo se, bez odziva Hrvata na referendum, Bosne i Hercegovine danas ne bi bilo. Iako su izlazak na referendum uvjetovali prihvaćanjem “Livanjskog pitanja”, Hrvati su, ipak tog 29. veljače i 1 ožujka 1992. izašli na birališta i glasovali za “Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive”, kako je glasilo referendumsko pitanje koje je utvrdila Skupština Republike BiH, na sjednici na kojoj nisu sudjelovali srpski zastupnici.
Oni su, odmah nakon najave održavanje referenduma 9. siječanja 1992. proglasili Srpsku Republiku BiH.
Danas 27 godina poslije, u vrhu Bosne i Hercegovine, Predsjedništvu BiH, prijam u povodu podsjećanja na dan održavanje referenduma upriliči su Šefik Džaferović, dopredsjednik SDA stranke koja je presudno pomogla da se po treći put pogaze ustavna prava Hrvata da budu predstavljeni u Predsjedništvu BiH i Željko Komšić koji je simbol i sredstvo gaženja hrvatskih prava u BiH.
Čovjek koji je prtuustavno bošnjačkim glasovima, potičući mržnju prema Hrvatima, i zagovarajući ukidanje konstitutivnosti naroda, izabran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH i sinoć je demonstrirao svoj bezobrazluk krivotvoreći povjest tvrdnjom kako smo se 1. ožujka odlučili za “građansku Bosnu i Hercegovinu”.
– Nažalost, ta borba za zemlju po mjeri ondašnjeg referenduma i danas traje, čini se, većim intenzitetom nego ikada. Prvog marta 1992. godine nismo se dijelili na lijeve i desne, na liberalne i konzervativne, na urbane i ruralne, nego smo se svi zajedno, voljom većine građana, odlučili za nezavisnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu, za građansku Bosnu i Hercegovinu, kazao je Komšić./
