Kad roditelji umru, nemojte prodavati kuću,
Trudili su se mnogo za svoga života..
S vremena na vrijeme, obidjite je,
Ne prodajte zemlju,grehota od Boga i sramota.
Kad roditelji umru, nemojte sve prodavati
Izračunajte koliko su poduzeli svoga napora,
Uložiite malo rada i truda sada
I vidjećete da nije lako, njima bilo tada..
Držite je vrijednom, sve je to lijepo:
Tronožac gdje si kao mali sjedio,
Lampa koja još za gredom stoji..
Krevet,kredenac,stari prozori..
Uspomene, garge i stara vuna,
Ruke tvoje majke koja ju je cešljala..
Da ne ideš go i bos..
Čarape i prsluke ti je plela..
Hajde, izvadi vodu iz bunara,
Pa vidi kako je pitka i hladna..
Mama i tata će biti srećni
Neka stoji, iako je naizgled stara i jadna..
Čuvajte je kao ikonu na zidu,
Koliko je truda u nju uloženo i muke,
Nemojte trčati, da je budzašto prodate
Da olako od nje dignete ruke..
Nemojte žuriti da je se riješite,
Otvorite vrata, kuće, kad god možete,
Vaši anđeli će vas sa neba radosno gledati,
slušati..i zadovoljni biti…
Zašto ne dođeš?
Tvoj dom te uvijek čeka …
Tvoja mala klupica
I krevet sa strožom, postelja meka..
U stvari, roditelji nikada ne umiru,
Žive u nama i sa nama stalno..
Oni su zvijezde što sa neba sjaje
Andjeli što na nas stalno paze..
Ne prodajte roditeljsku kuću
To je vaš dom, vaša duša..
To je vaše staro ognjište,
Predak to od vas ište.
