Čatrnja,kuća,pojata
Ah ta nostalgija.
Gazim po cesti,
gledam u nebo.
Kao da su Zvjezde
ostale bez sjaja.
I lijevo i desno,
moje selo spava.
Stali su satovi,
nestala su stada,
stala je buka,
ugasila se vatra.
Sve je stalo
Samo prazne ulice
sa sjenama vaših stopala
U daljini djetinjstvo
osmjehom me budi.
Hodam pored kuće,
svjetiljka odavno
utrnula je
U peći ni vatra više ne bruji
Zaledio se i srebrni
pepeo
U tami tapkamo
peć i ja
Kao bosi prosjak stojim,
krv se steže,
mozak van da skoči.
Nad Prisojem u
mraku kao da sjaje
vaše oči
Od ljepote ostala je samo sjena
Stari orah prkosi
vremenu
Zašto mu krošnja
podrhtava, kad sve
tu,pa i vjetar spava.
Nebo tiho progovara
I zima i ljeto sve će
tu proć..
Jednom ćeš se vratit
i ubrati mirisni
cvjet tu,baš tu, u
tvome Prisoju .
autor:Janja Previšić
