Nepokoriv duh

Otvorimo se boljoj budućnosti slijedeći Krista koji od nas traži da opraštamo i tražimo oprost. To je put obnove hrvatskoga zajedništva.

To je put obnove Hrvatske – rekao je u homiliji na Bleiburgu u subotu 16. svibnja kardinal Josip Bozanić i tim pozivom, upućenim ne samo hrvatskim katoličkim vjernicima, dao još jedan doprinos uočavanju temelja na kojem je moguće i potrebno stvoriti preduvjete za ostvarenje bolje Hrvatske. U okolnostima u kojima je Hrvatska preduboko uronila u brojne pokazatelje živosti, snage i moći najdugovječnijega totalitarizma 20. stoljeća iznimno važni postaju i naoko mali znakovi zajedništva, oslobođenosti i otvorenosti istini, kao i pozivi za koje nije bilo do sada dovoljno sluha ni među političarima, ni među novinarima ni u hrvatskoj javnosti.

Premda je mnoge u Hrvatskoj s pravom teško zaboljelo i duboko povrijedilo stajalište mladoga SDP-ova političara da se u Bleiburgu odaje počast NDH-u – odnosno ustaškom režimu s čime se NDH redovito poistovjećuje, premda se nikada i nigdje nikoji režim ne smije stvarno poistovjetiti s određenim narodom ili državom – ili stajališta profesora Filozofskoga fakulteta u Zagrebu izrečena u televizijskoj emisiji »Nedjeljom u 2« kojima se truje i teško obmanjuje studente i javnost, daleku veću pozornost zaslužuju znakovi i pozivi nade i hrvatskoga zajedništva. U okolnostima u kojima se 15 godina katkad suptilno katkad otvoreno produbljivao jaz u hrvatskom narodu na temelju različitih shvaćanja zločina Drugoga svjetskoga rata i poraća, činjenica da je (nakon što je Hrvatskom saboru u ideološkom i političkom sljepilu prije tri godine onemogućeno pokroviteljstvo nad komemoracijom u Bleiburgu) formalno najviša državnička funkcija, koja ima autoritet i legalitet neposrednoga izbora, bila pokrovitelj nad tom komemoracijom vrlo je važan znak nade i zajedništva. Tihim iskazivanjem pijeteta žrtvama u Jasenovcu kao i žrtvama na Bleiburgu i križnom putu, te preuzimanjem pokroviteljstva nad komemoracijom na Bleiburgu – čime je ispravljen nedopustivi propust nositelja sadašnjih hrvatskih državnih vlasti, Predsjednica je makar na razini znaka zaustavila produbljivanje jaza koji je služio isključivo za zaštitu osobnih i grupnih interesa, a na opću štetu i cjelovitoga hrvatskoga društva i hrvatskoga naroda.

Podatak da je na komemoraciji na Bleiburškom polju ove godine bilo do sada najviše ljudi očiti je znak da popuštaju spone straha, da se ljudi zarobljeni komunističkom manipulacijom i mentalitetom počinju sve snažnije oslobađati. Veoma mnogi u Hrvatskoj imaju ili vlastito iskustvo ili iskustvo nekoga bliskoga kako strašno opaka može biti svaka vlast, čak bez obzira je li ili nije demokratski izabrana, pa je doista za mnoge oslobađajuća činjenica što je na predsjedničkom položaju osoba koja je prekinula 15-godišnji kontinuitet preferiranja komunističke »istine«, osoba koja ističe zajedništvo i koja je zato znak da se moraju zaustaviti svi oni koji žele produbljivati podjele u hrvatskom društvu i hrvatskom narodu. Duh zajedništva koji se osjetio na Bleiburškom polju ove godine, kao i poruke koje su na toj komemoraciji izrečene, postaju znak koji obvezuje i političare i medije i opću javnost i prekretnička točka nakon koje više nikada ne će biti moguć povratak u smišljene komunističke obmane, pa makar se one krile pod vrlo različitim maskama. Taj sada novi duh neke u hrvatskom društvu možda izbezumljuje (zar nije npr. izbezumljujući za onoga tko je zapovjedio da se popisuju registarske pločice na automobilima koji su prelazili u subotu 16. svibnja hrvatsku granicu prema Sloveniji?), no taj duh je nepokoriv i usprkos svim zaprjekama taj duh će odnijeti konačnu pobjedu.

No taj duh nije znak pobjede druge strane, posljednjih 15 godina obmanjivane, ponižavane i prešućivane, nego je duh zajedništva utemeljenoga na istini. Neizbježna je zadaća hrvatskih državnih institucija da se dođe do koliko je moguće potpunije istine o svim žrtvama rata i poraća i zato sveopću punu pozornost zaslužuje jasan poziv kardinala Bozanića: »Potrebno je da se, koliko je moguće, popišu sve žrtve totalitarističkih ideologija zla, bez straha od istine na kojoj je strani bio veći broj stradalih. U našoj zemlji, natopljenoj krvlju, važno je tražiti istinu da ne bismo ostali zatvoreni u prošlost i stalno bili izlagani potpirivanju mržnje kojom se hrane ideologije zla. Očekujemo da se hrvatske institucije i pojedinci koji bi mogli tomu pridonijeti zauzmu za sustavno iznošenje istine.« A neizmjerna važnost istine je, kako je izvrsno formulirao zagrebački nadbiskup na Bleiburgu, u sljedećem: »Istina će nedvojbeno otkriti posljedice zločina, ali će dopustiti i da progovori nada, bez koje je budućnost zatvorena.«

Premda neki u hrvatskom društvu i dalje nisu niti će skoro biti otvoreni istini, državne institucije, uključujući i HRT kao javni servis, ne smiju se više zlorabiti za produbljivanje ideološkoga jaza, nego napokon moraju stvarno biti u službi općega dobra cijeloga hrvatskoga društva i svakoga hrvatskoga građanina. Ideologizacija, bez obzira na predznak, mora ustupiti mjesto istini koja postaje dohvatljiva čim se jednako principijelno i iskreno osude svi zločini i jednako principijelno iskaže pijetet baš svim žrtvama. Od toga trenutka prošlost postaje predmet znanstvenoga istraživanja povjesničara i drugih znanstvenika, a sadašnjost i budućnost postaje glavna preokupacija svih relevantnih državnih i drugih institucija i pojedinaca. Samo to može biti zdrav temelj zajedništva bez kojega, kao što je očito sve ove godine, nije moguć ni ikakav boljitak.

Ivan Miklenić / Glas Koncila