Tihomir Dujmović
Da je ovo neko doba u kojem ideali žive punom parom i nikako ne znamo što se zbiva iza zavjese, da je ovo svijet u kojem su principi dominantno na sceni, pa su hulje svi koji ih se ne pridržavaju, da ne gledamo iz dana u dan kako nas je liberalizam požderao potamanivši halapljivo svaka načela ljudskog roda, pa više niti pedofilija nije nešto što je u svakom kutku kugle zemaljske neprihvatljivo, da ne vidimo kako laž i isključivo borba za vlastito preživljavanje dominiraju kao jedini ciljevi i vrednote u ovom liberalnom devetom krugu pakla, napokon da iz povijesti nismo naučili da je tako uvijek i bilo, još bi nekako i mogli razumjeti glasove koji i nakon svega govore o potrebi uvažavanja međunarodnih normi, rješenja i presuda.
Ne mislim čak niti samo na besramni Haški sud kojemu bi zapravo trebalo – suditi! Ali, danas, kada pamtimo dvoličnost međunarodne zajednice koja je prvi i ultimativni krivac za pokolje na prostoru biše Jugoslavije jer je rat mogla spriječiti, danas kad pouzdano znamo da je ista ta međunarodna zajednica 1945. izručila hrvatsku sirotinju ravno na bajonete Titove vojske, danas kada kao sjajnu ilustraciju pamtimo da je jedan Togliatti, šef talijanske komunističke partije, ali i „ministar pravde“ u Italiji, odbio 1946. godine Titu izručiti 12 talijanskih časnika optuženih za klanja po Dalmaciji, jer je, premda šef talijanske komunističke partije Tagliatti, bio najprije Talijan, a onda komunist, danas kad znamo more ovakvih relacija, reći da nećeš odati minutu šutnje generalu Praljku jer je međunarodna zajednica nešto na tu temu zaključila može značiti samo jedno: ili si uistinu veleizdajnik ili si glup i tup da nisi dostojan biti vlasnikom osobne iskaznice!
Ali, teško da se može biti tako ograničen! Govorim dakako o generalu Praljku i ljevičarskim distanciranjima od iskazivanja elementarne ljudske sućuti zbog svjetskog egzemplara kojem je Praljak vinovnik, govorim o Vesni Pusić i Goranu Beusu Richembergu ili kako li se već u drugom pokušaju dotični nazvao.
Jer istina je samo jedna: premda je već za koji dan mogao biti na slobodi, Slobodan Praljak nije htio živjeti u laži da je ratni zločinac i da je Herceg Bosna zločinačka tvorevina. Nema većeg dokaza o tome da je Praljak uistinu nevin od ovog njegovog kraja!
Jer, on se nije ubio da nešto ishodi. On se nije ubio zbog bezizglednosti trenutne pozicije jer bi bio na slobodi za koji tjedan. On se nije ubio jer je poludio. On se ubio jer mu je nepravda bila neizdrživa. Praljak je naime razabrao da je u borbi za Hrvatsku korisniji mrtav negoli živ! Kao i Zvonko Bušić. I tu je sva tragedija današnje Hrvatske!
‘Josipović je svojim govorom u Sarajevu djelovao kao svjedok optužbe! Doduše, decentan i uvijen, ali nema dvojbe koja ga je strana pozvala na svjedočenje’
Da je ova Hrvatska toliko gluha i slijepa da se iz svog straha s jedne strane, komocije s druge strane i potpunog nedostatka elementarnog sustava vrijednosti, još samo na ovakve scene strese, prodrma i na trenutak shvati što je sama sebi napravila. Jer, Stjepana Mesića za predsjednika nisu izabrali Srbi, nego Hrvati! Ivu Josipovića isto tako nisu birali Srbi!
Ne mogu vagnuti precizno pa je teško govoriti o postotku, ali i jedan i drugi nose komad odgovornosti i za ovakvu presudu pa posredno i za ovakav Praljkov kraj.
Josipović je u Sarajevu govorio o različitim politikama koje su dovele do užasa u BIH, a mogao je govoriti i o zločinima počinjenim nad Hrvatima. Ali on je ‘mentalni jugoslaven’ i on nije u stanju predstavljati, braniti, a kamoli žrtvovati se za Hrvate i Hrvatsku pa kao pravi Jugoslaven u Sarajevu drži jugoslavenski govor. Da li bi suci u Haagu mogli ignorirati da je Josipović u sarajevskom govoru barem pobrojao mjesta najvećih pokolja koje su Hrvati doživjeli od Bošnjaka u tom ratu? Da li bi bilo koji sudac Haškog suda mogao pokazati nezainteresiranost za te detalje da je ispred sebe imao neki takav potresni govor samog hrvatskog predsjednika? A to bi bila borba za Praljkovu glavu!
To bi bila borba koja bi rodila nadu i možda dovela do toga da se bočica sa otrovom baci u smeće! Jer imam iza sebe Predsjednika koji se bori za mene! Usred Sarajeva!
Umjesto toga, Josipović je svojim govorom u Sarajevu djelovao kao svjedok optužbe! Doduše, decentan i uvijen, ali nema dvojbe koja ga je strana pozvala na svjedočenje! Isto vrijedi i za angažman Vesne Pusić!
Naime, nema pravde niti vjerodostojnosti Haškog suda kada je Šešelj na slobodi. Nema pravde ni vjerodostojnosti Haškog suda u kojem su muslimanski ratni vođe dobivali po dvije, tri godine zatvora za još veće zločine od onih koje su Hrvati napravili Bošnjacima, nema pravde na sudu koji nikome niti dana robije nije dodjelio zbog Škabrnje. O kakvoj pravdi i povinovanju pravdi se može govoriti sada, kad vidimo da je Haag pristao na podlu ulogu Carle Del Ponte, da se ne sudi niti vodstvu JNA, niti šefovima KOS-a, a koji su bili mozak svih ključnih likvidacija!
Do zore bih mogao nabrajati nepravde Haškog suda. I kada na kraju tog užasa, kao krik što još sada para nebo, jedan čestiti patriot, jedan rijetko viđeni idealist, koji je sutra mogao izaći iz zatvora, preseliti se na drugi kraj kugle zemaljske te na miru proživjeti ostatak života, ima potrebe baš u trenutku dok je s jednom rukom na kvaki izlaznih vrata reći: s prijezirom odbacujem vašu presudu i potom popiti otrov od kojega će samo koju minutu nakon toga izdahnuti, samo idiot ili krajnje pokvareni čovjek, u najboljem slučaju, samo onaj koji patološki mrzi u prvom redu Tuđmana i hrvatsku borbu za samostalnost, može reći da takav čovjek ne zaslužuje časnu minutu šutnje.
Zbog tih prigovora ono u Saboru i nije bila minuta šutnje za Praljka, već su naši tobože lukavi diplomati Jandroković i Plenković izmudrovali neki općeniti tekst i hibridnu minutu šutnje za sve poginule. Ali, nisu sinoć svi poginuli: noć ranije se ubio jedan hrvatski general zbog besramne farse u kojoj je Hrvatska aktivno sudjelovala. I da im Praljak nije pomogao svojom oporukom u kojoj ne želi pogreb, još bismo vidjeli kako bi ova vlast petljala sa pogrebnim vojnim počastima!
No, dakle, došli smo do samog kraja hrvatske tragedije. Došli smo do samog ruba provalije, a na ratnom polju sutra će početi borba prsa o prsa. U prvom redu oko srednje Bosne jer smo tamo u ratu i stali. Dakle, prava, nepatvorena, istinska hrvatska vlast (kao što bi to nesumnjivo napravila mađarska, poljska ili austrijska vlast) bi nakon ovakvog šoka u najmanju ruku otvorila povjerenstvo za istragu o mogućoj veleizdaji koja je u suradnji sa Haagom počinjena u ovoj zemlji.
‘Najprije bi valjalo otvoriti istragu o Mesićevim aktivnostima, bez obzira što se on već sada brani da nije radio ništa izvan ustavnog zakona o suradnji sa Haagom’
Ta je ideja toliko zrela da je nakon stoljeća šutnje o tome progovrio Vladimir Šeks, očito u želji da si zakupi bolju prošlost u narodu nakon informacija o njegovim relacijama sa Udbom. No, bez obzira na motiv, Šeksa valja citirati:
“Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić je jedan od najdgovornijih za donošenje ovakve presude, a na posredan način odgovoran je i za smrt generala Praljka“.
Ima li se pravo hrvatska Vlada oglušiti se na ove riječi? Jer da nema ničega drugoga, već je ova izjava dovoljna da reagiraju Vlada, Sabor i DORH, glede Povjerenstva i same istrage. Šeks naime nesumnjivo zna što govori, uostalom prije desetak godina u naponu vlasti Stipe Mesić je odlikovao najvišim odlikovanjem upravo Vladimira Šeksa. Šeks, dakle, jako dobro zna tko je Stipe Mesić.
Najprije bi valjalo otvoriti istragu o Mesićevim aktivnostima, bez obzira što se on već sada brani da nije radio ništa izvan ustavnog zakona o suradnji sa Haagom. No, u Zakonu o suradnji sa Haagom ne piše obveza lažnog svjedočenja, a Mesićevo svjedočenje u odnosu na povijesne činjenice nije bilo istinito. U Zakonu o suradnji sa Haagom nigdje ne piše obveza da se glede tajnih transkripata uvede ‘Dan otvorenih vrata na Pantovčaku’ pa da se dijele kao bomboni! Mesić je baš to napravio.
Gdje piše u tom zakonu da se brijunski transkript treba krivotvoriti? Dakle, da je ovo hrvatska država, a ne bivša socijalistička republika Hrvatska, Plenković bi sutra o ovim temama otvorio povjerenstvo. Ono bi moralo ispitati i držanje Vesne Pusić i korelaciju između toga da je davnih dana ustvrdila da je HDZ agresor na BIH i onoga što jest ili nije napravila za haške uznike kao ministrica vanjskih poslova i potpredsjednica Vlade, u razdoblju koje je bilo ključno za Praljka i šestoricu.
‘Koji srbijanski ministar vanjskih poslova je ikada rekao da je Srbija izvršila agresiju na BiH premda je to neupitna činjenica? Koji srbijanski predsjednik ili visoki dužnosnik je kao tajni svjedok teretio vlastitu državu i vlastitog presdjednika?’
Vesna Pusić bila je ministrica vanjskih poslova i potpredsjednica Vlade točno u godinama kad je donesena prva presuda šestorici. Od 2013. do 2016. Hrvatska je morala i trebala inzistirati da postane prijatelj suda i da se uključi u proces, no do 2016. nije napravljeno baš ništa. Valja li odmjeriti njenu krivnju samo kroz nečinjenje ili je i aktivno pomagala ovakvu poziciju šestorice u Haagu, povjerenstvo bi moglo jasno utvrditi.
Danas kad imamo ovakav Praljkov kraj ispred sebe i ove relacije, valjalo bi ispitati i vidjeti što je sve Pusićka kao ovdašnja rodonačelnica govorila. Sjetimo se teza da smo izvršili agresiju na susjednu državu. Također, što je propustila napraviti na ovu temu?
Je li aktivno pomogla oživotvorenju ovakve sudske odluke? I ona i Mesić, naime, glede svog držanja, plešu na samoj crti veleizdaje na tu temu. U istom kolu je i Ivo Josipović. Naime, doći u Sarajevo, ispričati se za zločine i ustvrditi ‘dok traje ključni dio ovog sudskog procesa da su za ratna razaranja u BIH krive različite politike (dakle i Tuđmanova!), držanje je ljestvi i Mesiću i Vesni Pusić u istoj ovoj raboti. Naime, da sjedite kao sudac u Haškom sudu i ništa ne razumijete kao što tamošnji suci jedva da nešto razumiju, ključni okvir vašeg držanja bi mogao izlaziti samo iz dodatnih informacija. Izvadite mi izjave hrvatskih dužnosnika o ratu u BIH da vidim što oni o tome govore! I kad vam tajnica donese javne izjave ove trojice, kad ti suci vide što o ratu i ulozi Hrvatske govore Vesna Pusić, Stipe Mesić i Ivo Josipović, svaki haški sudac nakon ovakve presude ima mirnu savjest.
Ovaj trolist likova svojom neobuzdanom mržnjom i nesnošljivošću spram Tuđmanovog djela osigurao im je mirnu savjest. Pa zašto bi Haški sud uopće dvojio o optužnici kad ima ne samo takve izjave ispred sebe negoli i evidentno nezainteresiranu hrvatsku državu za taj proces koja je tom nezainteresiranošću sugerirala vlastitu krivnju! Kako vidimo, Bošnjaci su počinili neviđena zvjerstva prema Hrvatima u BIH, ali nema niti jednog čelnika bošnjačke politike koji bi davao o tome izjave poput izjava ovog trolista!
Koji srbijanski ministar vanjskih poslova je ikada rekao da je Srbija izvršila agresiju na BiH premda je to neupitna činjenica? Koji srbijanski predsjednik ili visoki dužnosnik je kao tajni svjedok teretio vlastitu državu i vlastitog presdjednika? Nema takvih ni u srbijanskim ni u bošnjačkim redovima. Samo u Hrvatskoj žive Jugoslaveni koji patološki mrze Tuđmanovo djelo i ruše ga znajući da time ruše temelje države. I zato je došlo vrijeme da se takvima sudi, ako se barem donekle želi afirmirati pravda.
Osim toga postavlja se pitanje zašto Hrvatska nije osigurala ekspertne timove koji bi pojasnili što se u ratu Hrvata i Bošnjaka događalo, koji bi pojasnili ono što je nadljudskim naporima uspio Praljak glede rušenja Starog mosta? Da se moglo utjecati na sud pokazuje primjer kad je ista ta Hrvatska platila jedan tim bivših američkih generala koji su u Haagu ekspertizom dokazali da u Kninu nije bilo prekomjernog granatiranja! I Haag je to prihvatio.
Gdje je bio takav angažman u slučaju šestorice? Da krene u rasčišćavanje svih ovih relacija, da pokrene povjerenstvo ovog tipa, Plenković bi pokazao da nije birokrat nego da se radi o pravom državniku i nacija bi ga slavila do neba. Ako ima i malo tih potencijala, on će nešto na tu temu napraviti, ako ne, potvrdit će sve sumnje da je samo Bruxelles njegov pravi svijet, a da Hrvatsku u najboljem slučaju ne razumije.
Hrvatska se mora ustati na noge glede ove presude i stoga jer nema puno sumnje da će Bošnjaci ovu presudu iskoristiti kao završni udarac hrvatskom iseljavanju, u prvom redu iz srednje Bosne.
Kako?
S obzirom na zaključak presude po kojem je sama Herceg Bosna uz pomoć Zagreba plod udruženog zločinačkog pothvata, svaki hrvatski vojnik u BIH sutra može biti kazneno gonjen. U nažalost zvjerskim odnosima Hrvata i Bošnjaka, bojim se da nema puno dvojbi da će bošnjačko vodstvo ovu presudu uzeti kao polugu za novi progon Hrvata.
Evo prilike za novog šeika da kupi hrvatsku zemlju za male novce i nastavi širiti arapsko carstvo u srcu fatalno dekadentne Europe!
U naravi to će izgledati tako da će Hrvati čim čuju da se optužnice spremaju, nastojati izbjeći tom progonu i napuštati BIH.
Kako to obično biva, najprije će odlaziti optuženi muškarci, a onda će nakon koji mjesec za njima u inozemstvo ili u Hrvatsku dolaziti i žena i djeca. Evo prilike za novog šeika da kupi hrvatsku zemlju za male novce i nastavi širiti arapsko carstvo u srcu fatalno dekadentne Europe! Prva će stradati srednja Bosna o kojoj ionako Zagreb ne vodi računa i vrlo je lako predvidjeti da će krenuti masovno iseljavanje Hrvata.
Dakle, Plenkovićeva Vlada ako želi biti na nivou povijesnog zadatka, ne samo da treba u cilju afirmacije pravde pokrenuti istragu o veleizdaji, jer već ima na stolu lascivnu Šeksovu izjavu na tu temu, nego u isto vrijeme mora pronaći mehanizme uz koje će zauzdati iseljavanje Hrvata iz BIH jer će na njihova ognjišta doći muđahedini i tako zatrti tisućgodišnje korijene ove nacije. Za Hrvatsku naciju ovo su promjene biblijskih razmjera.
Bosna je naša djedovina, Hercegovina je naša povijesna postojbina, Bosna i Hercegovina je kolijevka ove nacije. I kako je krajnje iskreno progovorila ovih dana na Novoj TV Ivana Petrović ‘na kraju će nam muđahedini čuvati granicu Hrvatske i BIH’. Sarkazam je jasan, ali sve vodi takvom rješenju.
Nikad niti jedno dosadašnje politlčko pitanje nije bilo toliko izazovno za Andreja Plenkovića i nigdje više nećemo vidjeti s kim imamo posla kada o njemu govorimo, negoli u ovoj situaciji. Nađe li rješanja, vizije i odlučnost da povuče prave poteze Plenković će postati istinski državnik. Ili će se fatalno potvrditi da imamo posla samo sa običnim činvnikom, koji doduše sjajno govori i to nekoliko jezika, koji je pravi robot političke kulture, ali koji nema ni boje, ni okusa, ni mirisa.
Kolinda Grabar Kitarović sve je ovo razumijela. Ona je već u obraćanju javnosti naznačila da odmah ide u Sarajevo i da potom odmah ide u SAD. Jer, ona nema Plenkovićevih iluzija da će nekakav Jucker ‘koji mu šalje pusice’ rješiti ovaj bosanski čvor. Ona savršeno razumije da se bez SAD-a taj problem neće rješiti.
Kolinda po običaju sve razumije, s tim da oni koji ovdje sve razumije i ne boje se to reći, obično dobiju medijskih batina. Stoga nema sumnje da će ova njena naznaka da ima rješenja, ovaj njen početni stav koji ima jasan državotvorni pečat, biti dočekani na medijski nož. Oštri nož medija koji nota bene nikada nisu objavili jedan jedini feljton iz 18 knjiga koja je Praljak iz Haaga slao na niz adresa.
Uostalom, čemu se čudimo kad je Ministarstvo kulture, u kojem je Nina Obuljen bila državna tajnica, uredno naplatilo PDV, dakle označilo šundom, knjige koje je Praljak pisao kao svoj dugi životni testament. Dok u isto vrijeme nije šundnom označilo knjigu Čičkovog HHO-a ‘Vojna akcija Oluja i poslije’ koju je uredio Žarko Puhovski, knjigu koju Haag nije prihvatio kao vjerodostojnu zbog niza problematičnih i nedokazljivih podataka.
Treba li jo nešto dodati?
