U prosincu ću navršiti 39 godina, ali osjećam se poput dvadesetogodišnje mlade djevojke sa 39 godina životnog iskustva..
Živim život punim plućima, jer, hej, pa samo jednom se živi, barem u ovom paralelnom Svemiru hehe
Prebrodim još jedan dan..
Dan bez tebe..
A onda dođu noći prepune bola..
Ruke ispružene u prazno..
Duša puna nježnosti..
Kome da poklonim svoje sve
Kad nema te..
Radujem se životu..
Sretna sam što dišem, što živim, što hodam, grlim, ljubim, volim, osjećam..
Iako tuga ponekad mojom dušom poput sjenke prođe jer mi nedostaješ do bola, ipak sam sretna..
Sretna zato jer znam da postojiš..
Uvijek ću te voljeti ma gdje bio..
Duša moja raduje se duši tvojoj..
Tako čistoj, tako divnoj, tako neopisivoj..
Nisam ni slutila da ću upoznati biće koje me tako dobro poznaje u srž..
Biće koje zna o meni više nego što ja sama o sebi znam..
Mislimo i pričamo isto u isti mah..
Sretna sam što si me probudio i podsjetio me na nas..
I nikada ti se neću moći dovoljno zahvaliti na tome..
I nikada ti pisanom riječju neću moći objasniti koliko si me usrećio..
Prije tebe mislila sam da znam što je sreća, nakon tebe više ne mislim, nego poznajem sreću..
Hvala ti srodna dušo moja na svakom tvom trenutku koji si mi posvetio..
Zbog tebe, radujem se životu..
