Na drugu nedjelju došašća i blagdan sv. Nikole, koji se u Dubrovniku obilježava i kao Dan dubrovačkih branitelja, 6. prosinca, dubrovački biskup Mate Uzinić predvodio je u katedrali misu za sve poginule branitelje i civile u Domovinskom ratu.
Istaknuo je kako ovaj blagdan sv. Nikole u sjećanje doziva blagdan sv. Nikole od prije 24 godine, kad je srpsko-crnogorska agresija na jug Hrvatske, započeta 1. listopada 1991., doživjela svoj vrhunac. Podsjetio je kako je taj dan, a bilo je i težih dana “u tom besmislenom agresorskom ratu”, poginulo 19 ljudi, odnosno 14 civila i 5 branitelja, a ranjeno 60 ljudi, među kojima su čak 54 civila, te na Grad unutar mira palo preko 2000 granata. Taj dan je postao prekretnica u ratu na ovom našem području, a usudio bih se reći također i prekretnica u agresorskom ratu na Hrvatsku, kazao je biskup i nastavio: “Najprije je to prekretnica u samosvijesti ljudi našega Grada koji su, zajedno s cijelom Domovinom, postali ponosni i odlučni da bez obzira na cijenu obrane svoj Grad i ovaj dio Domovine. U spomen na sve njih današnji dan slavimo i kao Dan dubrovačkih branitelja. Zatim je to bila prekretnica u svijesti srpsko-crnogorskih agresorskih postrojbi, koje su nakon tog dana polako počele postajati svjesne da s ovim Gradom i njegovim stanovnicima neće moći učiniti ono što su htjeli. I, konačno, bila je to prekretnica u pogledu međunarodne zajednice koja je konačno shvatila, ali nažalost zbog političkih interesa i igara kasnije i zaboravila, tko je doista nepravedni agresor, a tko žrtva agresije. Plod te promjene je međunarodno priznanje naše neovisnosti, koje se dogodilo ubrzo nakon tih događaja”.
Govoreći o nedjeljnom evanđelju i liturgijskoj pripravi za svetkovinu Božića, biskup Uzinić istaknuo je dva upozorenja: opasnost da se Božić, zbog različitih marketinških interesa, pretvori u lijepu priču, legendu i mit, “a da izgubi značenje stvarnog povijesnog događaja koji je ljudsku povijest podijelio na povijest prije Krista i povijest poslije Krista, odnosno da nam Božić prestane biti Bog koji je u Isusu iz Nazareta, rođenom od Marije Djevice, postao čovjek, jedan od nas”, te opasnost pogrešne priprave za proslavu Božića. Kao primjer naveo je ukrašavanje Grada kojim je već dovršena ona izvanjska priprava za Božić, a koja je izazvala dosta suprotstavljena mišljenja. “Ništa od toga nije po sebi loše, uključujući i ova suprotstavljena mišljenja koja su znak naše slobode, ali ni izdaleka nije dovoljno da bi nam Božić bio doista Božić, otajstveni susret s Božićem, Bogom koji je u betlehemskom Djetetu postao Emanuel, S nama Bog ili, kako ispovijedamo u Vjerovanju, ‘koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa i postao čovjekom.'” Istaknuo je obraćenje kao bitan dio priprave za Božić, te skrenuo pozornost na Ivana Krstitelja, propovjednika evanđelja obraćenja, čije propovijedanje u sebi “uključuje poziv na istinsku preobrazbu svijeta koji poznajemo, a koje nema i ne može biti bez naše osobne preobrazbe i po nama preobrazbe naših kršćanskih zajednica”.
Povezujući te evanđeoske poruke s Danom dubrovačkih branitelja biskup Uzinić istaknuo je dvije slične opasnosti.
“Prva opasnost je opasnost da nam se događaji nepravedne agresije od prije 24 godine pretvore u lijepu priču, legendu i mit. To će se dogoditi ako ih budemo koristili, kao što se i Božić koristi, u marketinške svrhe, a neće se dogoditi ako nam ovaj dan doista ostane ono što treba biti, zahvalni dan sjećanja na stvarna povijesna događanja, sjećanja u kojemu ima mjesta za tugu i molitvu za poginule i sve one na kojima je rat ostavio posljedice zbog fizičkih i duhovnih rana, ali i za ponos zbog svih njih koji su, zajedno sa svim drugim stanovnicima ovoga Grada i cijele Domovine, potvrdili da nam je i dalje sloboda ostala, kako kaže naš pjesnik, ‘dar u kom sva blaga višnji nam Bog je d’o’, i kao takva vrjednija nego “sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi” jer bez nje, slobode, možemo imati sve, ali ne možemo ono najvažnije, ne možemo biti ljudi”, poručio je biskup. “Druga opasnost je opasnost da nam iskustvo ratnog stradanja, kojeg se s pravom prisjećamo i iz kojega želimo učiti kako nam se povijest ne bi ponovila, izazove negativne osjećaje mržnje koja bi zatrovala i učinila nesposobnima za opraštanje koje nema preduvjeta, a onda i pomirenja koje, prije ili kasnije, bolje prije nego kasnije, mora doći i kojemu, kako sam već svojevremeno rekao na obilježavanju spomena na žrtvu Vukovara, ipak treba prethoditi jedan preduvjet, a taj preduvjet je iskreno priznanje agresije i zla koje su počinili.” Rekavši kako i u tim opasnostima liturgija 2. nedjelje došašća poziva na obraćenje, biskup je podrobnije objasnio: “To obraćenje je u slučaju agresora poziv na priznanje agresije i suočavanje s njezinim posljedicama i to ne samo na ovom dubrovačkom području, nego i na cijelom teritoriju Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. U našem slučaju, slučaju onih na koje je izvršena agresija, to obraćenje je bezuvjetno opraštanje, a onda i traženje putova prema pomirenju i međusobnom povjerenju. Mislim da bez toga nije moguće odoljeti izazovima pred kojima se nalazimo, a oni su, kako to papa Franjo dobro definira, ‘treći svjetski rat u dijelovima.'”
Biskup je dodao da su dijelovi trećega svjetskog rata o kojemu Papa govori, “stradanja ne samo vojnika, nego daleko više nevinih civila u ratovima i ubilačkim napadima diljem Bliskog istoka, i nevinih civila u terorističkim napadima diljem zapadnog svijeta, ali i velike kolone izbjeglica koje idu prema Europi, a kojima se kraj, kao i posljedice, za sada ne mogu ocijeniti”. Izrazivši uvjerenje da bismo mi kao obraćeni ljudi, koji su na vlastitom iskustvu najbolji svjedoci toga da je svaki rat besmislen, da je svaki rat ludost, i te kako imali što poručiti u ovoj novoj složenoj situaciji svijeta i vremena u kojemu živimo. Ne smijemo se, zarobljeni blagostanjem koje nam donosi naš položaj i blagom koje su nam sačuvali naši preci, uključujući i dubrovačke branitelje iz ’90-tih, prepustiti ravnodušnosti i praviti se da nas se to ne tiče, jer nas se i te kako tiče, kazao je biskup. Pokazujući da smo postali novi obraćeni ljudi koji shvaćaju zlo rata i nasilja jer su na vlastitoj koži iskusili ratne strahote i besmislenost svakog rata, zajedno s Ivanom Krstiteljem možemo pozvati sve, a osobito samoprozvane gospodare rata na obraćenje i pripravljanje puta Gospodinu, zaključio je dubrovački biskup.
Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi pod vodstvom Margit Cetinić. U suslavlju je bio i katedralni župnik dr. don Stanko Lasić koji je navijestio evanđelje i predmolio molitvu vjernika.
Istoga dana prijepodne kod križa na Srđu, koji je na sv. Nikolu prije 24 godine bio granatiran i srušen, a poslije rata ponovo podignut, položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Cvijeće i svijeće uz molitvu su položeni i na drugim lokacijama u Dubrovniku. Misa je služena i u crkvi Sv. Nikole u Sustjepanu za sve poginule branitelje Sustjepana. A dan ranije, u subotu 5. prosinca, molio se Križni put padinama Srđa.
M.M.bpz.ba
