Ispred spomen obilježja Stanislav Baja Kraljević i Mijo Babić u krugu vojarne “Stanislav Baja Kraljević” u Mostaru , a u okviru manifestacije “Lipanjske zore 1992.- 2020.”, danas je svečano obilježena 28. obljetnica od oslobađanja spomenute vojarne.
Tog je 11. lipnja Kažnjenička bojna uz potporu topništva TRD „Širokobrijeških slavuja“ sukladno djelujući s ostalim postrojbama HVO na lijevom boku s četvrtom bojnom Tihomir Mišić i petom Ilićkom bojnom, a na desnom boku s Poskok bojnom, šestom bojnom Kruševo, drugom bojnom Široki Brijeg i devetom bojnom Rodoč-Jasenica i snagama u potpori 3. bojnom Široki Brijeg uz istovremeno djelovanje dragovoljaca 4.gardijske brigade HV na pravcu Kruševo-Baćevići-Buna, ovladala je Orlovcem, presjekla cestu Kruševo-Miljkovići-Varda-Mostar, zauzela kasarnu JNA heliodrom, vojnu industriju SOKO i ovladala avijatičarskim mostom te Aluminijskim kombinatom.
Sustavom domina pali su Orlovac, Hum i Helidrom. Četnici i JNA se nisu zaustavili do Nevesinja. Hrvatsko je vijeće obrane donijelo slobodu našem puku, Hercegovini i gradu Mostaru. Slobode se uvijek skupo plaćaju. Tako je i ova plaćene životima silnih vitezova HVO-a Stanislava Baje Kraljevića i Mije Babića, te ranjavanjem Vite Ćorića koji je umro početkom veljače ove godine. Njihovi su životi, njihova je žrtva, njihova je krv u temelju toj pobjedi i izborenoj slobodi. Zar se to smije zaboraviti?!, rekao je u svome govoru general zbora Stanko Sopta.
Zauzimanjem kasarne JNA heliodrom, toga su 11. lipnja, žrtvu darovanja života na oltar slobode, Stanislav Baja Kraljević i Mijo Babić. Njihova imena uklesana su sa stosedamdesetoricom suboraca u kapelu sv. Ivana Krstitelja gdje je služena sv. misa za sve poginule pripadnike HVO-a.
Opširnije o operaciji Čagalj Hrvatskog viječa obrane, pogledajte ovdje
LIPANJSKE ZORE 1992.-2020.“
SVEČANOST OBILJEŽAVANJA 28. OBLJETNICE OSLOBODILAČKE OPERCIJE „ČAGALJ“ HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE
Vojarna Stanislav Baja Kraljević, Mostar, 11. lipnja 2020.
Poštovani prijatelji!
Lipanjske zore pričaju o ljepoti slobode. S Orlovca su četničke postrojbe i postrojbe JNA držale grad Mostar pod stalnim strahom i strepnjom, te s njega, kao i Huma ubile tolike ljude. Zlurado su promatrali kako gori crkva sv. Petra i Pavla, kako gori Biskupija, kako gore toliki domovi i institucije grada Mostara.
Od ranog proljeća su zasjeli našim ljudima, obiteljima, puku, Gradu nad glavom i mrcvarili ga. Baza im je bila vojarna Helidroma. Odatle su vršili prehranu i smjene postrojbi na Orlovcu, Humu i drugim točkama s kojih su kontrolirali grad Mostar. I onda je poklikom slobode sva ta bahata sila pala u prah i pepeo. Grad je Mostar, i onaj lijevi i onaj desni pljeskao hrvatskom stijegu i stijegu HVO-a na Orlovcu. Jer ti su stjegovi donijeli slobodu umornom gradu. Jedni su to jako brzo zaboravili i zaratili protiv tih istih stjegova slobode.
Sustavom domina pali su Orlovac, Hum i Helidrom. Četnici i JNA se nisu zaustavili do Nevesinja. Hrvatsko je vijeće obrane donijelo slobodu našem puku, Hercegovini i gradu Mostaru.
Slobode se uvijek skupo plaćaju. Tako je i ova plaćene životima silnih vitezova HVO-a Stanislava Baje Kraljevića i Mije Babića.
Danas bi ovdje s nama, kao i sve ove prethodne obljetnice, bio i naš suborac, veliki bojovnik HVO-a Vito Ćorić no teška bolest ga je shrvala u veljači ove godine. On bijaše jedan od teško ranjenih u ovom boju ’92 godine. Bili smo i ostajemo na tebe ponosni dragi Vito i još jednom veliko ti hvala!
Njihovi su životi, njihova je žrtva, krv svih poginulih vitezova u temeljima su pobjeda HVO-a u izborenoj slobodi. Zar se to smije zaboraviti?!
Ne, i nikada! Lipanj nas uvijek spominje tih slavnih bitaka od Ševaš Njiva pa do Helidroma, osvajanja Orlovca i Huma, oslobađanja grada Mostara. Lipe svojim cvatom i mirisom mole za svoje vitezove. Slavuji im na grobovima poje. A Hercegovina, uvijek ponosna, zorama lipnja napinje svoje krševite i ponosne grudi.
Čestita nam obljetnica naših lipanjskih pobjeda. Neka naši vitezovi počivaju u miru Božjem! Neka im je laka gruda zemlje hercegovačke hrvatske.
