ODGOVOR iz NjemaÄke i Kanade na dirljivo pismo mlade Hrvatice! ‘I ja volim Hrvatsku, ali od toga se ne živi’
Dvije mlade Hrvatice odselile su u njemaÄku i Kanadu, a s nama su podijelile razloge zaÅ¡to.
Nakon Å¡to smo objavili pismo naÅ¡e Äitateljice koja je objasnila zaÅ¡to želi ostati u svojoj Domovini, a ne sreću tražiti u tuÄ‘im zemljama, na naÅ¡u redakciju pristigle su brojne reakcije iz zemalja diljem svijeta. NjemaÄka, Kanada, Austrija, Australija… Iseljeni Hrvati osjetili su se prozvanima i odluÄili s javnošću podijeliti svoje priÄe. Nezaposlenost, nemogućnost plaćanja osnovnih životnih potreba, briga za djecu… OtiÅ¡li su iz dobro nam znanih razloga.
Ovo je odgovor Kristine iz Osijeka koja je otišla za suprugom u Muenchen:
“Evo Vam Å¡alje pismo i jedna kukavica (kako nas pojedinci nazivaju) iz NjemaÄke, iz Muenchena… Imam 28 godina, muža i dijete 5 godina. Živjeli smo u Osijeku i ja tri godine nisam nigdje radila. Jedino Å¡to sam mogla raditi to je bilo u razno raznim osiguranjima. Ali s obzirom da su danas takva vremena jako mali broj ljudi znam koji bi se htjeli osigurati, a ja ne mogu biti tako naporna.
Muž radi u NjemaÄkoj, nakon godinu dana rada, shvatio je da ćemo cijeli život biti odvojeni ako nastavimo ovako. Upisala sam teÄaj njemaÄkog, položila samo dva stupnja A1, i poÄeli tražiti stan u Muenchenu, jer on tamo ima dosta dobar posao.
Nakon nekog vremena kada smo skupili veću svotu novca (oko 4,000 eura, jer toliko je potrebno da bi pronaÅ¡ao stan u Muenchenu), napokon, ali samo uz pomoć njegovog gazde pronaÅ¡li smo stan. Jako lijep stan na jako lijepom mjestu, nije baÅ¡ jeftin – 820,00 e, + 2400,00 kaucije, da, puno, jako puno, to je SKORO godiÅ¡nja prosjeÄna plaća u Hrvatskoj. Ali isplatilo se.
Sada sam ovdje dva i pol mjeseca, dobili smo gradski vrtić, ja sam posao dobila nakon tri dana. Radim u hotelu sa zadovoljavajućom plaćom – s obzirom da nikad nisam radila taj posao i ne govorim dobro njemaÄki.
Radim u njemaÄkom hotelu, nakon samo dva dana dobila sam ugovor na godinu dana, uvjeti rada su odliÄni, radno vrijeme isto tako. Radim pet dana tjedno, dva slobodno, i radno vrijeme je od 8.30 -15.00 h, plus imam pauzu od pola sata i doruÄak na poslu. Imamo li to u Lijepoj naÅ¡oj!?? Nema posla, ali i ako imaÅ¡ sreću da radiÅ¡ uvjeti rada su katastrofalni.
Kažu kukavice su oni koji odlaze! A zaÅ¡to!? Jer želimo bolje svojoj djeci, jer ako sad s 28 godina ne mogu pronaći posao u trećem gradu po veliÄini u Hrvatskoj, ako sad ne mogu zaraditi, s Äim ćemo živjeti kad budemo stari, bez penzije! !???? Ljudi, i ja volim Hrvatsku i Osijek ali od toga se ne živi! StraÅ¡no me ljute ovi koji nas nazivaju kukavicama, jer da je bilo bolje ni ja ne bih otiÅ¡la, ali iskreno, za sada mi se ne pada na pamet vratiti. A sad Vi meni recite da li bi mi bilo bolje da sam ostala tu, sjediti i Äekati!!?? Koga i Å¡to!??? Tina
A ovako odgovara OsjeÄanka koja je otiÅ¡la u Kanadu:
Upravo sam proÄitala Älanak mlaÄ‘e Hrvatice koja ostaje u domovini i iako je Älanak dirljiv moram na njega odgovoriti – pogotovo jer spominje Kanadu koja je moja druga domovina sada! Moje ime je Kristina i imam 35 godina! Doselila sam u Kanadu prije toÄno pet godina! Moj dolazak nije bio povezan trbuhom za kruhom vec sam se zaljubila i udala za Hrvata roÄ‘enog u Kanadi! Prije toga sam živjela u Zagrebu! Imala sam svoj stan, posao u struci! Medicinska sam sestra i viÅ¡i radni terapeut! Radila sam u privatnoj poliklinici i unatoÄ svemu tome zbrajala sam kraj s krajem i uvijek bila u dugovima!
NiÅ¡ta posebno nisam kupovala, ne sjećam se ni kad sam zadnji put poÅ¡teno ljetovala na moru! Jednostavno nakon svih raÄuna, hrane, prijevoza i svega ostalog nije bilo viÅ¡ka novca! Nikada! Nemojte me krivo shvatit! Ja i dalje volim svoju domovinu i patim za njom svaki dan ali moj život sada i život prije se ne mogu uopće usporediti!
Moram naglasiti da ja u Kanadi ne životarim i ne provodim cijele dane na poslu! U kratko ću samo reći da u 5 godina koliko sam tu sam putovala svake godine najmanje 2 puta, imam posao u struci koji volim! Zaposlena sam u bolnici, plaća nikad ne kasni, i ljudi cijene tvoj rad! Biram dane kad ću radit a kad ne! Imam zdravstveno osiguranje koje je obavezno kao i kod nas, položila sam vozaÄki i imam auto ( vozaÄki koÅ¡ta 150 dolara )!
Sa suprugom sam vlasnik kuće na tri kata! Poslodavac mi plaća dodatno za lijekove i zubara! Dodatno sam se Å¡kolovala da nadogradim Å¡to imam i to mi je platila provincija u kojoj živim! Nemam dugova iako imam 3 kreditne kartice! Izlazimo van u restorane i družimo se s obitelji i prijateljima! Nismo robovi niÄega! Putujemo i uživamo!
I na kraju sad eto rodila sam kćer, godinu dana sam na porodiljskom plaćenom i uživam u svakom trenutku! I unatoÄ svim troÅ¡kovima imam Å¡tedni fond za sebe i Å¡tedni fond za kćer koji joÅ¡ Vlada nadopuni svake godine! Žao mi je da sam morala napustit moj voljeni Zagreb i prijatelje ali ne bi se mijenjala nikada! Uskoro postajem državljanin Kanade i sretna sam! Ova zemlja mi je pružila ono Å¡to moja nije mogla! I moja kćer će imati bolju budućnost, sretniju i veseliju! Al znat će od kuda je doÅ¡la i gdje su joj korijeni! Slažem se da je žalosno Å¡to mladi ljudi odlaze ali ja od kada sam u Kanadi ne znam Å¡to je stres! Ljudi se druže i ne priÄaju o poslu i politici! Nisu nervozni i nesretni! A ja na kraju mjeseca ne brojim lipe! Eto morala sam malo ispraviti sliku o Kanadi! S poÅ¡tovanjem, Kristina bpz.ba