Na svu sreću da pored onih stvari koje ne možeš birati, postoje i neke stvari, kako veli Milanović, koje možeš birati. Mogućnost, upravo takvog izbora iskoristio je i Most, koji se, nogometnim rječnikom rečeno, u posljednjoj sekundi sudačke nadoknade otrgnuo iz opakog Milanovićeva zagrljaja i njegove koalicije Hrvatska raste. Jer da nije, danas bi Hrvatska bila talac Milanovićeva laprdanja, njegova svakodnevnog otkidanja od zdrave pameti i neprestanog prokazivanja političkih protivnika – fašistima, ustašama i crnokošuljašima
Nije lako SDP-ovu bubamarcu Zoranu Milanoviću koji, od trenutka kada je Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović dala Tihomiru Oreškoviću mandat za sastavljanje buduće vlade, ne prestaje “zundati” i vrijeđati Most i Domoljubnu koaliciju. Dobri poznavatelji njegova lika i djela, takvim ponašanjem nisu ni malo iznenađeni, jer je Milanović već bezbroj puta do sada dokazao da – ne zna podnijeti poraz.
Poraz nije znao podnijeti ni 2007. godine kada je njegov SDP s koalicijskim partnerima izgubio od Sanaderova HDZ-a s deset mandata razlike. Tadašnji svjedoci tvrde da su ga takvi rezultati u izbornoj noći toliko pogodili da je, zelen u licu, dugo bio zatvoren u svojem sobičku u izbornom stožeru odbijajući nagovore svojih najbližih suradnika da se pojavi pred stranačkim simpatizerima i obrati hrvatskoj javnosti. Tek na inicijativu Dijane Pleštine, supruge pokojnog predsjednika SDP-a Ivice Račana, Milanović se pojavio pred suradnicima i stranačkim simpatizerima, odbijajući priznati poraz i tvrdeći da je lijeva koalicija, zapravo, pobjednik tih izbora.
Osam godina poslije, kada je na predsjedničkim izborima dotadašnjeg SDP-ova predsjednika Ivu Josipovića u foto-finišu pobijedila HDZ-ova kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović, Milanović se pak nije udostojio ni čestitati, demokratskom voljom građana, izabranoj hrvatskoj predsjednici.
Ipak, kulminacija njegova bijesa zbog gubitka izbora, dogodila se na dan izbora HDZ-ova kandidata Željka Reinera za predsjednika Hrvatskog sabora. Tada je Milanović na svom službenom Facebook profilu izlio svu svoju žuč na Most, ustvrdivši da su Mostovci “izabrali ići u većinu s proustaškom organizacijom!” Dodao je kako članovi Mosta svake večeri s time trebaju lijegati i ujutro ustajati.
“Postoje stvari koje ne možeš birati, pri rođenju ne možeš birati spol, roditelje koji ti daju neku nacionalnost, ne biraš hoćeš li se roditi kao gay, ali neke stvari možeš birati. Most je izabrao da u saborsku većinu ide s kriminalnom, špijunskom i proustaškom organizacijom. Kad smo govorili da Hrvatska raste, bili smo u pravu i to je sada svakome vidljivo, kao i da nema povratka na staro. Ovo je još gore od starog”, napisao je Milanović na svom službenom Facebook profilu i razgolitio svoju frustriranost do golog bana.
Milanovićevi ‘crvenokošuljaši’
I na svu sreću, da pored onih stvari koje ne možeš birati, postoje i neke stvari, kako veli Milanović, koje možeš birati. Mogućnost upravo takvog izbora iskoristio je i Most koji se, a sada to već postaje potpuno izvjesno, nogometnim rječnikom rečeno, u posljednjoj sekundi sudačke nadoknade otrgnuo iz opakog Milanovićeva zagrljaja i njegove koalicije Hrvatska raste. Jer da nije, danas bi Hrvatska bila talac Milanovićeva laprdanja, njegova svakodnevnog otkidanja od zdrave pameti i neprestanog prokazivanja političlkih protivnika – fašistima, ustašama i crnokošuljašima.
Taj njegov govor, mnogima i u SDP-u ide na jetra, a neki poput splitskog gradonačelnika Ive Baldasara, pozivaju ga – na ostavku. I njegovu i svih njegovih “crvenokošuljaša” iz vrha stranke. Naravno da su se na te Baldasarove prozivke, prvi oglasili najvjerniji Milanovićevi kadrovi, Milanka Opačić i Branko Grčić, kojima ne pada na pamet podnijeti ostavke jer oni, kako tvrdi bivša Raškovićeva tajnica, nisu izgubili izbore, nego su im ih – ukrali. Na ostavku ne pomišlja ni Milanović koji kaže kako mu je stranačko članstvo dalo mandat, te ako ga trebaju – on je tu.
“Borba tek počinje. Ovo je loše za Hrvatsku i ja sam zabrinut”, rekao je Milanović. No, na svu sreću i na njegovu veliku žalost, ogromna većina građana smatra da je odlazak Milanovića i njegovih “crvenokošuljaša” u oporbu, dobra vijest za Hrvatsku, a da je pojava međunarodno priznatog menadžera Tihomira Oreškovića na hrvatskoj političkoj sceni u funkciji aktualnog mandatara i budućeg predsjednika Vlade RH – nešto najbolje što se moglo dogoditi Lijepoj našoj i njezinim građanima.
Slično razmišlja i monsinjor Mile Bogović, biskup gospićki i senjski, koji je u intervjuu za Večernji list progovorio o aktualnim političkim događanjima u zemlji. “Evo, izjavljujem ovdje da se čudim Petrovu što je išao u pregovore s onima koji su na razne načine pokazivali da im nije mnogo stalo ni do dobra naše države, ni do dobra našeg naroda. Molio sam se i molit ću se i dalje da narod dobije vlast koja ga voli i koja mu služi, ali neću biti razočaran niti se osjećati u bezizlaznoj situaciji ako se to ne dogodi. Posebno priželjkujem vlast koja će povezati domovinsku i iseljenu Hrvatsku, a to je realno očekivati”, rekao je monsinjor.
Stoga je upravo pojava Tihomira Oreškovića, koji je svoja znanja i ogromna iskustva stjecao po bijelom svijetu, jamstvo svega onoga o čemu je, između ostaloga, govorio monsinjor Bogović. Jer, Orešković je istinska poveznica domovinske i iseljene Hrvatske, a njegove prve riječi prigodom susreta sa članovima Mosta u njihovim stranačkim prostorijama u Smičiklasovoj bile su: “Domoljub sam i čast mi je da sam dobio priliku vratiti se i pomoći svom narodu!”
Impresivna biografija budućeg premijera
A pred njegovom impresivnom biografijomn zastaje dah svim istinskim domoljubima ove zemlje osim, naravno, Zokiju bubamarcu, koji još ne može shvatiti da je izgubio premijersku fotelju iz koje je svih ovih godina verbalno maltretirao građane Hrvatske i nesmiljeno vrijeđao neistomišljenike i političke suparnike. Hvala Bogu, reći će vjernici, da je takav čovjek napokon maknut sa čela vladajuće nomenklature u državi, te da na to mjesto dolazi svjetski priznati menadžer Tihomir Orešković o kojemu, svi oni koji su imali čast upoznati ga, kažu da je riječ o izvrsnom čovjeku, vrhunskom stručnjaku i istinskom domoljubu.
Orešković je rođen 1966. godine u Zagrebu, a 1989. godine diplomirao je kemiju na Sveučilištu McMaster u Kanadi na kojem je 1991. završio i MBA studij usmjeren na financije i informacijske sustave. Profesionalnu karijeru počeo je 1992. u proizvodnji farmaceutske tvrtke Eli Lilly u Kanadi, u kojoj je obnašao i različite funkcije u segmentu financija i međunarodnog poslovanja, uključujući Latinsku Ameriku i Aziju, a iz te tvrtke je otišao s pozicije direktora za odnose s državnom administracijom i ekonomske poslove. Karijeru je nastavio u Novopharmu u Kanadi, danas članici Teva grupe, na poziciji potpredsjednika zaduženog za razvoj poslovanja i specialty proizvode, te glavnog financijskog direktora.
Plivi se pridružio 2009. godine kao glavni financijski direktor za istočnu Europu, a 2010. imenovan je na mjesto glavnog financijskog direktora za regiju EMIA (istočna Europa, Mediteran, Izrael i Afrika). Predsjednikom Uprave imenovan je 2012., te je vodio poslovanje Plive u regiji jugoistočne Europe.
I da nam je netko prije samo nekoliko mjeseci, u jeku najžešće izborne kampanje, rekao da će budući predsjednik vlade biti upravo taj čovjek s fascinantnom biografijom i još fascinantnijim rezultatima svoga dosadašnjeg rada, malo bi tko u to povjerovao. No, za divno čudo i na veliku radost hrvatskih građana, jedino su u to povjerovali predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko i njegovi najbliži suradnici koji su otprilike pola godne prije izbora ostvarili kontakte s gospodinom Oreškovićem.
I sam mandatar za sastavljanje buduće vlade kaže da su prije 6-8 mjeseci pokrenuli neke diskusije na tu temu, te da je on rekao kako je spreman pojaviti se na području financija. “Jedan dio posla premijera i menadžera je sličan. Vodstvo je to koje definira glavne ciljeve, a kada se definiraju, nadam se da ćemo ih zajednički raditi. Biznis praksu može se maksimalno iskoristiti, a uz to razumijem kako vanjski svijet misli i nadam se da ću to iskoristiti kako bi se dignuo rejting zemlje”, rekao je mandatar Tihomir Orešković.
Dobro nam došao, gospodine Tim
U ovom kontekstu treba spomenuti i činjenicu da će Orešković na funkciji premijera imati barem pet puta manju plaću od one koju je zarađivao kao direktor u Tevi, najvećem svjetskom proizvođaču generičkih lijekova. Izraelska tvrtka posluje u cijelom svijetu, a široj javnosti je postala poznata kada je kupila Plivu. Svi koji dobro poznaju aktualnog mandatara i budućeg premijera suglasni su u jednom: “Njemu novac ne treba i sigurno nije došao da bi na premijerskoj funkciji zaradio novac i moć”. On je to već zaradio i to ne u našoj zemlji, nego u inozemstvu, i to kao jedan od najcijenjenijih Hrvata u dijaspori.
Oreškovićeva osnovna neto plaća bila je 12.000 eura mjesečno. To je 90.000 kuna, a kao premijer može imati nešto više od 20.0000 kuna. Dakle, gola računica kaže da on gubi 70.000 kuna mjesečno ili 840.000 kuna godišnje. Međutim, u Tevi je osnovna plaća tek dio primanja, jer su do u detalje razrađeni sustavi nagrađivanja. Tako su mediji već pisali da direktori dobivaju bonuse ako ostvare postavljene godišnje ciljeve, a ako budu bolji od njih, plaća im dodatno raste.
Primjerice, lani je objavljeno da je čelnik Teve imao osnovnu plaću od 1,35 milijuna dolara godišnje, ali se ona mogla udvostručiti, ovisno o rezultatima. Orešković je bio na razini niže, ali Teva izuzetno nagrađuje svoje menadžere. Imaju pravo na udjele u dionicama, automobile, osiguranja, bonuse za umirovljenje… Imajući sve to u vidu, budući premijer Tihomir Orešković u Hrvatsku unosi ogroman kapital svojeg znanja, stručnosti, međunarodnog ugleda i najraznovrsnijih socijalnih kontakata diljem kugle zemaljske. Dakle, on Hrvatskoj želi pomoći, želi joj dati sve svoje znanje i iskustvo, a ne želi, kao brojni njegovi prethodnici do sada, od Hrvatske uzeti sve što mu ona pruža i to po Rojsovom principu: “Tko je jamio, jamio!”
Njemu, dakle, novac ne treba, ne treba mu moć radi uhljebljenja članova njegove obitelji, prijatelja i poznanika. On želi od Hrvatske napraviti prosperitetnu zemlju iz koje neće trbuhom za kruhom u svijet odlaziti brojni Hrvati, kao do sada. On neće svađati Hrvate i dijeliti Hrvatsku kao što je to činio njegov prethodnik Zoran Milanović – on će biti sušta suprotnost svega toga. A to, govori li bolje ili lošije svoj materinji hrvatski jezik, gotovo je nebitno. Jer, on je stručnjak, domoljub i zna što mu je činiti.
Dakle, imajući sve to u vidu, ponovimo to još jednom: Tihomir Orešković je ono najbolje što se Hrvatskoj moglo dogoditi! E, ako je tako, a tako jest, dobro nam došao, gospodine Tim!
