Po zavrÅ¡etku XIV. redovne generalne Biskupske sinode u izjavi za Informativnu katoliÄku agenciju vojni ordinarij u BiH Tomo VukÅ¡ić, koji je na Sinodi bio predstavnik Biskupske konferencije BiH, iznio je svoje dojmove.
Uvodno je istaknuo kako je osnovno iskustvo bio susret s biskupima s raznih strana svijeta, doslovce sa svih kontinenata. Susreli smo biskupe, kolege s kojima smo se svaki dan družili, i oni kao predstavnici Crkve u krajevima i u zemljama u kojima žive donijeli su svoja iskustva, svoj naÄin življenja katoliÅ¡tva, katoliÄke vjere, i naravno svoj naÄin i iskustva brige za obitelj, pastorala obitelji, duÅ¡obrižniÅ¡tva koje pokriva taj dio skrbi. U toj razmjeni iskustava konaÄno je iziÅ¡ao dokument koji je neka vrsta izvjeÅ¡taja, pripremljen kao radni materijal za Svetoga Oca radi njegovih eventualnih budućih koraka ili pripreme postsinodalne pobudnice, rekao je biskup VukÅ¡ić, dodavÅ¡i kako su pape redovito nakon sinoda koje su se dogaÄ‘ale u proteklih pedesetak godina objavljivali nakon godinu, godinu i pol dana po zavrÅ¡etku sinode jedan poseban dokument, papinske razine koji se u Crkvi naziva “postsinodalna pobudnica”. Hoće li Papa nakon ove Sinode služeći se materijalima, odnosno ovim izvjeÅ¡tajem koji ima samo savjetodavni karakter, zaista i napraviti postsinodalnu pobudnicu, ne bih znao reći. MeÄ‘utim, vjerujem da bismo se svi obradovali kad bismo nakon odreÄ‘enoga vremena dobili i tu vrstu dokumenta, dodao je.
U osvrtu na Sinodu, biskup VukÅ¡ić kratko je iznio i svoj intervent. Na Sinodi sam imao priliku govoriti o pitanju obitelji vojnika pod vidom specifiÄne brige za te ljude, iznad svega zato Å¡to obitelj vojnika vrlo Äesto radi posla koji obavljaju vojnici živi faktiÄno rastavljenim životom. To nije redovita pojava, ali vrlo Äesta pojava u životima vojnika, i ta fiziÄka rastavljenost zbog naravi posla sa sobom nosi izazove, ponekada i probleme. S druge strane vojniÄke obitelji, pogotovo u onim krajevima koji su iskusili rat i sliÄna dogaÄ‘anja vrlo Äesto nalaze se u situaciji da zbog ratnih iskustava njihovi Älanovi obitelji trpe od posttraumatskoga sindroma i imaju te probleme koji nisu nikako male naravi, i osim toga uopće pitanje uporabe oružja, proizvodnje oružja nosi sa sobom odreÄ‘ene moralne dileme koje ljudi drugih poziva i zvanja nemaju. I naravno da je onda potrebno bavit se i tim pitanjima. Zahvalan sam kolegama biskupima Å¡to su tu argumentaciju prihvatili, i uvrstili tu tematiku u ovaj naÅ¡ zavrÅ¡ni izvjeÅ¡taj. ÄŒak su dodali jednu reÄenicu koju ja nisam kazao, da je to duÅ¡obrižniÅ¡tvo potrebno, neophodno u Crkvi. Shvatili su da se radi o tematici koju obitelji koje nemaju vojnike Älanove, koji ne poznaju, koji nisu u izravnom kontaktu s tim pitanjima. Nažalost, ta se problematika sve viÅ¡e i viÅ¡e Å¡iri po svijetu, bilo da se radi o tome da su vojnici u mirovnim misijama, bilo Äuvanja mira, bilo uspostave mira, bilo u izravnim ratnim dogaÄ‘anjima koja se vidimo sve viÅ¡e Å¡ire svijetom, i samo pitanje postaje sve viÅ¡e potreba i katoliÄkoga duÅ¡obrižniÅ¡tva, rekao je biskup VukÅ¡ić.
Osvrćući se općenito na pastoral, biskup VukÅ¡ić naglasio je kako vojni biskupi u svijetu srediÅ¡te svoje pastoralne aktivnosti usmjeravaju na pastoral obitelji. I bez ovoga interventa na Sinodi, iz mojih kontakata s drugim vojnim biskupima znam da su oni svjesni da je ta tematika vrlo važna, pogotovo u onim zemljama gdje sustavi u Ministarstvu obrane ili pri samim oružanim snagama nemaju ono Å¡to se zove psiho-služba. ÄŒesto je to pojava po svijetu, tamo svećenik vrlo Äesto dobro doÄ‘e osim kao vjerski službenik, odnosno katoliÄki svećenik i kao psiho-služba koja nedostaje, rekao je biskup VukÅ¡ić, koji je na ovoj Sinodi bio je jedini aktualni vojni biskup.
M.M. bpz.ba