Smrt je nešto svima zajedničko – iskustvo koje nas očekuje, istovremeno mistično i banalno, ali i ono što je ljude oduvijek istovremeno motivisao, fasciniralo i plašilo.
Kakav je osjećaj biti mrtav je nešto što se teško može znati, jer dok će religiozni govoriti o svojoj viziji života nakon smrti, skeptični će odmahivati rukom.
Kako god, konkretan i provjeren odgovor teško se može naći, ali jedan ga je muškarac pokušao dati na portalu Reddit gdje je odgovarao na pitanja čitatelja.
Predstavio se kao muškarac koji je dva puta u svome životu bio mrtav i to po dvije minute, prvi put nakon motorističke nesreće, a drugi put nakon predoziranja analgeticima nakon te nesreće.
Pritom je predočio i dokaze o tim slučajevima, kao i jedno od sačuvanih liječničkih izvještaja, a navodno je ostao bez pulsa, svijesti i funkcije disanja koji su se povratili tek nakon oživljavanja.
O osjećaju smrti
Nisam imao pojma, to je bila samo mračna praznina. Nikakvih misli, nikakve svijesti, ničega.
Oba puta jednostavno nisam bio tamo. Sve je bilo crno. Opisao bih to kao drijemanje. Kratko spavanje bez snova i potom buđenje kao da sam spavao dugo, a u stvarnosti je to bilo tek 15-ak minuta.
Jedini razlog zbog kojeg to znam je taj što su me doktori morali obavijestiti o tome. Da mi nisu rekli, ne bi ni znao da sam umro.
Crno ništavilo ili je njegov mozak tako samo popunio rupu u sjećanju?
To definitivno nije bila rupa u sjećanju. Kao kad spavate, a ne sanjate, ne sjećate se ničega. Pa, da i ne. Iskusio sam nešto, a to nešto je bilo ništa.
O osjećaju umiranja
Prvi put je bilo u sekundama prije nesreće. Iskreno, samo sam mislio “o j… ga”. Drugi put nisam imao pojma, bio sam u strašnim bolovima i odjednom više nije bilo ničega, jednostavno nije bilo života. Potom sam opet bio budan i u bolovima.
O tome jesu li drugačiji uzroci smrti utjicali na drugačije iskustvo
Oba su iskustva zapravo bila identička. Jedina razlika je što se prije nesreće sjećam jasnije nekoliko sekunda prije smrti. Drugi put sam bio ošamućen od bolova, pa gotovo nisam bio svjestan svoje okoline.
O vizijama svjetlosti i drugim izvještajimaljudi “blizu smrti”
Mislim da su, u njihovim slučajevima, njihovi mozgovi još uvijek bili aktivni. Mislim da ono što su iskusili je bilo nešto poput sna.
Kako se osjećao nakon što su mu rekli da je umro
Prva reakcija mi je bila “kako je to cool!”. Sada ću moći prijateljima i svima da sam umro i vratio se. Nakon što me stvarnost udarila, počeo sam shvaćati kako je moja situacija bila teška.
Definitivno se manje bojim smrti, znam da nije ništa gora od spavanja. Kad umreš, samo prestaneš postojati, nema razloga za brigu…
O religiji i životu nakon smrti
Uvijek sam bio ateist, ali dio mene se nadao da postoji Bog i nebo, nešto veće od nas. Mislim, ko ne bi želio ići na nebo. I dalje sam ateist i sada mislim da znam kako ne postoji Bog i nebo. Barem ne za mene. Ateist sam i uvijek ću to biti. Ali, vjerujem kako su tuđa vjerovanja njihovo pravo. Ljudi ne bi smjeli nametati svoja uvjerenja drugima.
O pristupu životu nakon smrti
Sve što želim postići u životu je dobro se zabavljati i učiniti drugima život bolji najviše što mogu. Nakon smrti, jedino što će biti bitno o meni je utjecaj koji sam imao na živote ljudi koji su još živi. Nadam se da će moj utjecaj biti pozitivan.
bpz.ba
