U jeku udara na nacionalne osjećaje i simbole hrvatskog naroda, uÅ¡i je zaparala vijest kako su se aktualni vlastodrÅ¡ci s lijeva poÄeli igrati i s najblistavijom hrvatskom vojnom operacijom, „Olujom“. PriliÄno je nepotrebno troÅ¡iti rijeÄi na hodajući cirkus koji nam vodi državu, ali nikako se ne bismo smjeli pomiriti s uniÅ¡tavajućim djelovanjem kukurikavaca.
Predsjednica je Milanoviću u par navrata pružila ruku i ponudila suradnju Å¡to vidjelo i u pozivu da se zajedniÄki dogovore oko proslave Oluje. Ranije najave kako bi se okrugla obljetnica trebala, paralelno s proslavom u Kninu, obilježiti i s velikim vojnim mimohodom, evocirala je uspomene na dva velika mimohoda joÅ¡ za vrijeme Vrhovnika, dr. Franje TuÄ‘mana. Dok je prvi mimohod, održan na od RaÄanovih komunista ukraden Dan državnosti, 30. svibnja 1995., trebao Srbima pokazati da su se previÅ¡e igrali i da sad moraju snositi posljedice za ono Å¡to će ih dva mjeseca kasnije snaći, drugi mimohod održan na isti dan dvije godine kasnije, trebao je pokazati da je Hrvatska, s najsnažnijom vojskom u susjedstvu, garant mira i stabilnosti.
Ako već proslavljamo Oluju kao temelj hrvatske državnosti i opstanka, onda ta proslava treba biti dobro osmiÅ¡ljena i planirana. Nitko nema niÅ¡ta protiv vojnog mimohoda, pogotovo ako bi takav mimohod bio svojevrsni odgovor srpskoj vojnoj paradi održanoj lanjske godine u Beogradu. No vojni mimohod ne smije zasjeniti ono najvažnije, proslavu hrvatske pobjede i konaÄnoj uspostavi mira i stabilnosti na ovim podruÄjima.
Ideja predsjednice Republike da se vojni mimohod održi u predveÄerje obljetnice, 4. kolovoza u Zagrebu ima dvojaki znaÄaj. Prvo, to će u hrvatskom narodu izazvati sjetno prisjećanje na godine ponosa i slave, kada je prije 20 godina upravo na taj dan, Hrvatska vojska krenula u oslobaÄ‘anje hrvatskih okupiranih krajeva. Taj ponos koji nas je ispunjavao prije 20 godina, u hrvatskom Äovjeku nije nestao. On je nepravedno potiskavan posljednjih 15 godina, a trebao ga je zamijeniti osjećaj krivnje kojeg su nametale nevladine organizacije i petokolonaÅ¡ki politiÄari.
Drugo, ne manje važno je Äinjenica da je Oluja uspjela upravo zahvaljujući grandioznoj operaciji Hrvatske vojske sjajno voÄ‘ene od prvog hrvatskog predsjednika dr . Franje TuÄ‘mana. Tek nakon Å¡to je vojska proÅ¡la i oslobodila Knin, narod je imao razloga za slavlje. Upravo iz tog razloga, 5. kolovoza, kada je osloboÄ‘en Knin, a njegovim osloboÄ‘enjem pala zloÄinaÄka tvorevina tzv. RSK, mora biti obilježen u Kninu.
Mimohod u Zagrebu, na dan kada je Hrvatska vojska prije 20 godina krenula u blistavu i Äistu vojnu operaciju Oluja, mora imati za cilj i poruÄiti svim onima koji se joÅ¡ uvijek bore protiv Hrvatske, izvana ili iznutra, da Hrvatska joÅ¡ uvijek ima, možda oslabljenu, ali motiviranu vojsku koja će u svakom trenutku biti spremna obraniti svoj dom.
U tom smislu, predsjedniÄin prijedlog trebalo bi nakon razmatranja prihvatiti i provesti u djelo. JoÅ¡ kada bi u prvom redu na mimohodu u uniformama sjedili ljudi koji su Oluju sprovodili, bilo bi to pravo predveÄerje najvećeg nacionalnog praznika. A onda sutradan, svi bi se, u interesu Hrvatske trebali naći na puÄkom veselju u Kninu. Jer Oluja nije proÅ¡la i sprovedena zbog politiÄara i visokih dužnosnika, već da donese slobodu jednom narodu. Toga bi trebao biti svjestan svatko tko se danas igra s osjećajima tog istog naroda.
Milanovićev pokuÅ¡aj bijega s obljetnice u Kninu, oÄito motiviran izbjegavanjem zvižduka, jednostavno nigdje ne vodi.
Tomislav Stipić