Sami Letica podsjetio je na znaÄaj Deklaracije o Oluji.
Deklaraciju o Oluji Hrvatski sabor usvojio je 30.lipnja 2006. godine, a osobno ju je napisao i predložio ugledni hrvatski analitiÄar i bivÅ¡i politiÄar Slaven Letica. Na nju je uoÄi obilježavanja 20. GodiÅ¡njice Oluje podsjetio na svojem Facebook profilu jer kako je napisao vrijedno je proÄitati taj tekst kroz koji su Letica, ali i Sabor dobro odredili smisao i narav te najvažnije hrvatske ratne operacije. Sukladno tome i mi deklaraciju o Oluji, vrijednu Äitanja i pamćenja prenosimo u cijelosti.
HRVATSKI SABOR
Privrženi najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske i međunarodnoga pravnog poretka;
Osnažujući smisao i sadržaj Deklaracije o Domovinskom ratu koju je Hrvatski sabor usvojio 13. listopada 2000. godine, u kojoj se Domovinski rat određuje kao »pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski«;
Prisjećajući se – s osjećajem uzbuÄ‘enja, ponosa i zahvalnosti – dramatiÄnih i tragiÄnih, ali i pobjedniÄkih i slavnih dana u kojima su ostvarene pobjedniÄke vojno-redarstvene akcije »Bljesak« (svibanj 1995.) i »Oluja« (kolovoz 1995.) kojima je naÅ¡ narod ostvario povijesno pravo na slobodu i kojima je Republika Hrvatska ostvarila temeljne preduvjete za mirnu reintegraciju preostalih okupiranih podruÄja, a time i postignuće teritorijalne cjelovitosti i punog suvereniteta;
Zabrinuti zbog Äinjenice Å¡to se u optužnicama HaÅ¡kog tribunala pravedna, meÄ‘unarodno-pravno legitimna i pobjedniÄka vojno-redarstvena akcija »Oluja« kvalificira kao »udruženi zloÄinaÄki pothvat« kojem cilj nije bilo samo oslobaÄ‘anje Republike Hrvatske od velikosrpske okupacije i sustavnog paravojnog terora, već i provoÄ‘enje navodnog projekta etniÄkog Äišćenja (»deportacije i prisilnog raseljavanja srpskog stanovniÅ¡tva Krajine«);
OdluÄni u nakani da povijesnu istinu o »Oluji« – njezinim sudionicima, zapovjednicima i kreatorima – branimo svim legitimnim sredstvima: prikupljanjem i sreÄ‘ivanjem arhivske graÄ‘e, poticanjem i financiranjem slobodnih znanstvenih istraživanja, diplomatskom djelatnošću i pravnim postupcima pred MeÄ‘unarodnim sudom pravde u Haagu i HaÅ¡kim tribunalom;
Jedinstveni u osudi svakog pojedinaÄnog i svih zloÄina koji su se doista dogodili tijekom i nakon operacija »Bljesak« i »Oluja«, a kojih su žrtve, nažalost – kako to i inaÄe u ratovima biva – bili nevini i nemoćni civili;
Izražavajući duboku i trajnu zahvalnost i poÅ¡tovanje prema svakom i svim sudionicima Domovinskoga rata, bez Äije odluÄnosti, ljubavi, junaÅ¡tva, patnje i žrtve Republika Hrvatska ne bi bila slobodna, suverena i cjelovita država;
Upućujući posebne izraze trajne zahvalnosti i poÅ¡tovanja Älanovima obitelji i prijateljima svih poginulih za hrvatsku slobodu te svakom i svim preživjelim ranjenim, invalidnim i bolesnim hrvatskim ratnicima;
Izražavajući posebnu zahvalnost svim pojedincima (novinarima, ratnim reporterima, znanstvenicima, nobelovcima, humanitarnim i karitativnim djelatnicima i tzv. obiÄnim ljudima) i institucijama meÄ‘unarodne zajednice koje su od samog poÄetka velikosrpske i JNA agresije na Republiku Hrvatsku tu agresiju ispravno definirale i tretirale: kao »okupaciju suverenih dijelova hrvatskog teritorija« (Rezolucija Opće skupÅ¡tine UN 49/43 »Situacija na okupiranim podruÄjima Hrvatske, 21. listopada 1994);
Upućujući posebne i trajne izraze zahvalnosti i poÅ¡tovanja bivÅ¡em ameriÄkom predsjedniku Billu Clintonu i njegovim najbližim suradnicima (Al Gore, Madeleine Albirght, Richard Holbrooke, Anthony Lake, Peter Galbright i drugi) za odluÄujuću ulogu u preuzimanju vodstva u procesu slamanja velikosprske agresije i spreÄavanju daljnjeg genocida u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini;
Mi, zastupnice i zastupnici Hrvatskoga sabora, na sjednici 30. lipnja 2006., donosimo
DEKLARACIJU O OLUJI
- Priroda, svrha i tijek akcija. Vojno-redarstvena akcija »Oluja« zapoÄela je 4. kolovoza 1995. godine u 5.00 sati, a trajala je tri i pol dana, do 7. kolovoza 1995. godine u 18.00 sati. Srpska je vojska priznala poraz Äinom predaje 8. kolovoza 1995. godine u 19.00 sati kada je u ViduÅ¡evcu zapovjednik tzv. 21. Krajinskog korpusa pukovnik ÄŒedomir Bulat, predajući se, podnio prijavak generalu Hrvatske vojske Petru Stipetiću, priznajući bezuvjetni poraz srpske vojske i neupitnu pobjedu Hrvatske vojske. PoÅ¡tujući ratna pravila i obiÄaje, zapovjedniÅ¡tvo Hrvatske vojske ostavilo je tom prigodom zarobljenim srpskim vojnicima kratko naoružanje.
Svrha i istinski cilj akcije »Oluja« bili su oslobaÄ‘anje okupiranoga hrvatskog teritorija i uspostava ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske na prostoru koji se pod okupacijom nalazio pune Äetiri godine. Na okupiranom su podruÄju srpske paravojne snage i snage Jugoslavenske narodne armije provodile velikosrpsku osvajaÄku i zloÄinaÄku politiku Slobodana MiloÅ¡evića, »etniÄki Äisteći« okupirane prostore od hrvatskog i drugog nesrpskog stanovniÅ¡tva. Uz to, s okupiranih su prostora Republike Hrvatske srpske snage organizirale i vrÅ¡ile sustavnu agresiju usmjerenu prema slobodnim i osloboÄ‘enim dijelovima naÅ¡e zemlje i susjedne nam Bosne i Hercegovine. Krajnji je cilj srpske okupacije, agresije i etniÄkog Äišćenja bio stvaranje Velike Srbije. Vojno-redarstvena akcija »Oluja« bila je upravo zbog toga opravdana, nužna i pravedna ratna operacija. Republika Hrvatska odluÄila je provesti »Oluju« tek onog trenutka kad su iscrpljene doslovce sve mogućnosti mirne reintegracije okupiranih podruÄja u ustavni, prometni, gospodarski i druÅ¡tveni poredak Republike Hrvatske. Hrvatski sabor posebnu zahvalnost i poÅ¡tovanje duguje predsjedniku dr. Franji TuÄ‘manu koji je, kao predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik oružanih snaga, imao kljuÄnu ulogu u pripremi, zapovijedanju i nadzoru vojnih operacija.
- MeÄ‘unarodno-pravno legitimna akcija. Vojno-redarstvena akcija »Oluja« pripremljena je i provedena uz poÅ¡tivanje svih odredbi meÄ‘unarodnoga ratnog, humanitarnog i civilnog prava i uz poÅ¡tivanje svih meÄ‘unarodno prihvaćenih obveza naÅ¡e zemlje. »Oluja« je meÄ‘unarodnopravni legitimitet temeljila na ovim dokumentima: (a) pravnim miÅ¡ljenjima Arbitražne komisije o Jugoslaviji, (b) odredbama ZajedniÄke deklaracije predsjednika Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije usvojene u Ženevi 30. rujna 1992. godine tijekom MeÄ‘unarodne konferencije o bivÅ¡oj Jugoslaviji, (c) Rezoluciji Opće skupÅ¡tine UN 49/43 »Situacija na okupiranim podruÄjima Hrvatske od 21. listopada 1994. godine, (d) Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN 779 (1992) o trećem proÅ¡irenju mandata UNPROFOR-a, (e) rezolucijama Vijeća sigurnosti 815 (1993), 847 (1993) i 871 (1993), 981 (1995) kojima se potvrÄ‘uje teritorijalna cjelovitost Republike Hrvatske. Na sam dan poÄetka »Oluje« Republika Hrvatska je posebnim pismom (koje je potpisao ministar vanjskih poslova dr. Mate Granić) precizno obavijestila Vijeće sigurnosti o suÅ¡tinskim razlozima i ciljevima operacije: uspostava vladavine prava, ustavnog poretka i vojne sigurnosti u RH te pružanje vojne podrÅ¡ke obrani Bihaća (u to doba ZaÅ¡tićene zone UN). U pismu se spominju i drugi legitimni razlozi za akciju: propast pregovora na MeÄ‘unarodnoj konferenciji o bivÅ¡oj Jugoslaviji (srpsko odbijanje Plana Z-4), zajedniÄka ofenziva bosanskih i hrvatskih Srba na Bihać, obveze RH iz Splitskog sporazuma TuÄ‘man – Izetbegović o zajedniÄkoj obrani itd.
- PobjedniÄka akcija. Oluja je pobjedniÄka vojno-redarstvena akcija u kojoj je, na strani osloboditelja, sudjelovalo oko 250.000 ratnika (80.000 u brigadama, 70.000 u domobranskim pukovnijama i 50.000 kao priÄuva) koji su raspolagali s 350 tenkova, 3000 topova, 50 raketnih bacaÄa, 18 zrakoplova i 50 helikoptera. Na strani neprijatelja, prema srpskim izvorima, borilo se oko 50.000 vojnika, koji su raspolagali s 200 tenkova, 350 topova i 25 raketnih sustava.
- SavezniÄka antiteroristiÄka akcija. Promatrana iz suvremene perspektive borbe protiv terorizma, vojno-redarstvena akcija »Oluja« mora se shvatiti, izmeÄ‘u ostaloga, kao meÄ‘unarodna, savezniÄka ratna operacija. Naime, »Oluja« je sredinom devedesetih godina proÅ¡log stoljeća postala izraz dominantne politiÄke volje slobodnog svijeta o nužnosti zaustavljanja velikosrpske osvajaÄke i agresivne politike i terora koji su provodile srpske regularne i paravojne snage želeći po svaku cijenu stvoriti Veliku Srbiju. Nakon Splitskog sporazuma Izetbegović-TuÄ‘man (22. srpnja 1995. godine) o zajedniÄkoj obrani Bihaća buduća akcija »Oluja« i formalno je dobila status savezniÄke akcije. U suÅ¡tinskom pogledu, ona je to postala znatno ranije, jer su u obavjeÅ¡tajnoj, strategijskoj, operativnoj i diplomatskoj pripremi i realizaciji »Oluje« sudjelovali predstavnici mnogih zemalja, a hrvatski narod i Republika Hrvatska posebnu zahvalnost duguju administraciji i vodstvu bivÅ¡ega ameriÄkog predsjednika Billa Clintona i snagama NATO-a koje su imale vrlo važnu ulogu u konaÄnom slamanju velikosrpske agresije.
- OdluÄujuća bitka. Prema miÅ¡ljenjima svih kvalificiranih struÄnjaka »Oluja« je bila tzv. odluÄujuća bitka ne samo za rat u Republici Hrvatskoj, već i za zavrÅ¡etak rata u Bosni i Hercegovini. Oluja je, naime, zapoÄela svega dvadesetak dana nakon genocida u Srebrenici (11. srpnja 1995. godine) u kojem je muÄki ubijeno viÅ¡e od 7.000 BoÅ¡njaka. Oluja je, po svemu sudeći, organizirana i provedena u posljednji Äas, jer je poraz srpskih snaga sprijeÄio ponavljanje »scenarija« Srebrenice u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, posebice u Goraždu, Bihaću, Sarajevu, Tuzli, Cazinskoj krajini i Posavini. Atribut »odluÄujuće bitke« Oluja zaslužuje zbog niza razloga: (a) jer je Republici Hrvatskoj donijela mir i slobodu, (b) jer je trajno promijenila (suÅ¡tinski i psiholoÅ¡ki) odnose vojnih snaga u Bosni i Hercegovini i (c) jer je sruÅ¡ila mit (kojeg su podržavali ili su mu robovali mnogi zapadni novinari, diplomati i politiÄari) o snazi, junaÅ¡tvu i nepobjedivosti srpske vojske.
- Nezaboravna bitka. Obveza je Hrvatskoga sabora, hrvatske struÄne javnosti, hrvatskih znanstvenih i obrazovnih ustanova i medija da »Oluju« tijekom vremena pretvore u bitku koja se ne smije i neće zaboraviti: u odluÄujuću, slavnu, pobjedniÄku bitku Domovinskoga rata koja će postati dijelom hrvatske »korisne proÅ¡losti« za buduće generacije. ÄŒuvanje sjećanja na »Oluju« treba, dakako, sadržavati i pravo svih znanstvenika, novinara, aktivista za zaÅ¡titu ljudskih prava i drugih ljudi na sustavno slobodno istraživanje tamnih strana te i svih ratnih operacija: krÅ¡enja odredbi ratnog i humanitarnog prava, Äinjenja zloÄina, ljudskog stradanja i patnje.
- Posljednja bitka. Njegovanje sjećanja na »Oluju«, na junaÅ¡tvo i patnju njezinih sudionika, ali i njegovanje sjećanja na tragiÄne prilike u naÅ¡oj zemlji u godinama koje su joj prethodile – godinama velikosrpske agresije i terora – nužni su nama i naÅ¡im susjedima kako se ratovi ne bi ponovno vratili na naÅ¡e prostore i kako bi bio ostvaren ideal svih nas: da »Oluja«bude u povijesti zabilježena i zapamćena ne samo kao pobjedniÄka i odluÄujuća, već i kao »posljednja hrvatska bitka«.
Klasa: 018-05/05-01/26
Zagreb, 30. lipnja 2006.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Å eks, v. r. bpz.ba