Kod nas bila Kolinda!
Za  bpz.ba piše Marko Tokić
U strahu od islamizacije Äak i Angela Merkel poziva kršćane da se vrate svojoj vjeri. Kako, ako su oni koji vladaju Europom, a meÄ‘u njima i ona, odbacili vlastite kršćanske korijene? Ustvrdili da je Bog mrtav i propovijedaju sekularizam, ateizam i agnosticizam. Strah, naravno, nikada nije dobar saveznik, ali tko ga potiÄe i hiperbolizira (preuveliÄava)? Oni koji imaju medije u rukama. A tko su oni?
Ili drukÄije zaÅ¡to to Äine?
Problemi koji niÄu iz opće promociji subkulture (time i kiÄa) koja podilazi najnižim ljudskim strastima i koja svakodnevno vlada naÅ¡im životima (osobito mladih) uoÄavaju se, ali i ne pokuÅ¡avaju rijeÅ¡iti. ZaÅ¡to?
Zato Å¡to je onima koji vladaju u eri globalistiÄkog konzumerizma Äovjek jedino potreban kao potroÅ¡aÄ. ÄŒak i viÅ¡e nego li kao radnik i onaj koji doprinosi proizvodnji, jer se proizvodnja sve viÅ¡e automatizira (i za nju je potrebno sve manje ljudi), a dokidanjem kontrole kapitala od nacionalnih države (koje su stoga postale suviÅ¡ne i anakronizam kojega treba dokinuti) radna se snaga nabavlja diljem svijeta pa se proizvodnja miÄe u zemlje jeftine radne snage, a i kada domaća nepodnoÅ¡ljivo poskupi radi se na njezinu uvozu najprije iz zemalja okruženja, a potom i migracijama puÄanstva kojima smo svjedoci.
Ili da povjerujemo da se sve ovo dogaÄ‘a u sklopu trećega svjetskoga rata u kojemu Rusi uzvraćaju udarac i napadaju Zapad suvremenim bioloÅ¡kim oružjem (migrantima) u nadi da će tako poljuljati pripreme zapadnjaÄkog konaÄnog obraÄuna s Rusijom ili pak uspijevaju u super obavjeÅ¡tajnoj operaciji pripreme budućih teroristiÄkih akcija diljem Zapada (al ovoga i onoga ili neÄega drugog).
Kod nas bila Kolinda!
I ona se zauzela za jednakopravnost Hrvata. Ova ispraznica joÅ¡ uvijek jeÄi, joÅ¡ od Sanadera kao obećanje neÄega niÄega. I svi su oduÅ¡evljeni neki vjeruju da će Äak i dobiti novce za vlastite projekte.
Od buke koja vlada u prostoru uistinu se ne da vidjeti ima li Kolinda Grabar Kitarević uistinu program obnove Hrvatske (za sve njezine graÄ‘ane) i ima li kao predsjednica svih Hrvata uistinu politiku koja će dovesti do uspostave ustavne i stvarne jednakosti hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Ima li ideju kako to napraviti? Ima li vanjskopolitiÄke suveznike za svoje ideje? I ima li u Hrvatskoj i kod Hrvata (u BiH) istinske politiÄke suradnike? Sve ovo joÅ¡ uvijek ostaje pitanjem. I predsjednica je joÅ¡ uvijek predsjednica velike nade, ugodne vanjÅ¡tine i istinske ljudske suosjećajnosti no za sada nedovoljne politiÄke uÄinkovitosti.
NaÅ¡a su oÄekivanja velika. Ona je uistinu nakon toliko godina svjetlo u tami hrvatske politike.
Na zapadu niÅ¡ta nova ili makar na ljevici igraju igranku vlastitog preživljavanja i pokuÅ¡aja da na bilo koji naÄin pojedinaÄno ili kao rasuti ali udruženi zloÄinaÄki pokret ponovno doÄ‘u na vlast. Meni je od pustih prepucavanja najzanimljivija bila jedna mala skica za portret partije poÄetkom tisućljeća u kojoj su se navodno ili stvarno obraÄunavali Linić i Milanović. Naime, Linić je optužio policiju da je krivotvorila fakturu kako bi prikazala da je njemu (Liniću?) netko platio odmor. Nije valjda moguće da se hrvatska policija i time bavi, pogotovo njezin ministar Ranko, ja ne vjerujem Liniću da je to istina, jer je Ranko toliko zauzet otkrivanjem polivaÄe s Poljuda i onog zakrabuljenog dvojca koji je navodno crtao kukasti križ da on za drugo, pa ni policija, nema vremena. On ne zna niÅ¡ta niti o Klicinu ubojstvu, jer takvu spektakularnu akciju mogu usred Zagreba napraviti tek pripadnici neke specijalne postrojbe, a on, zasad, joÅ¡ uvijek takvu nema pod svojom kontrolom. ZaÄudo na Linićevu optužbu nije, zbog zauzetosti, ni odgovorio ministar Ranko (neÄ‘elje ti) niti je podignuo optužni prijedlog protiv Linića krivokletnika. Nego mu je, kao i svima i cijelom svijetu, odgovorio, kako samo on to zna, premijer Milanović. U tom odgovoru na Linićeve optužbe on nije niÅ¡ta govorio o krivotvorini dokumenata, ali je negirao da je protiv Linića voÄ‘ena bilo kakva istraga, naime kako je premijer ustvrdio to „nije bila istraga, nego prikupljanje podataka“.
Iz svega je tek oÄito da je policija u Hrvatskoj postala Zavod za statistiku ili, ako je ovo pretenciozno, tek jedan njegov pod-odjel koji vodi statistiku dogaÄ‘aja, utvrÄ‘uje da su se dogodili i niÅ¡ta ne poduzima, sve dok im se ne naredi da uÄ‘u Äak i u Markovu crkvu kako bi preodgojili (da ne kažem prevaspitali) hrvatske branitelje.
O Hrvatima u Savskoj već dugo ne možemo u medijima Äuti niÅ¡ta. Oni su tamo postali neÅ¡to posve prirodno. Iz neslužbenih i neimenovanih izvora može se tek Äuti da branitelji tamo vrÅ¡e pripreme za podizanje spomenika Nevenki Topalušć ženi velikog srca, ljudskog i hrvatskog ponosa, junakinje domovinskoga rata i jedne od tisuće žrtava bešćutnosti hrvatske vladajuće elite. Njezin spomenik treba biti ne samo uspomena na jednu veliku ženu, nego i simbol vjere u budućnost Hrvata i Hrvatske koji će imati snagu poticaja da ustrajemo u borbi za domoljubnu Hrvatsku u kojoj će i oni kojima se vlada i oni koji vladaju uistinu voljeti Hrvatsku.
A BiH? Å to reći o zemlji u kojoj se vlast konstituira tako da se nekonstituira, a gotovo državnom tajnom je njezin popis puÄanstva? O zemlji u kojoj je stvarna vlast u nekim veleposlanstvima iako je nominalno glume i navodno Visoki predstavnik i domaća politiÄka elita.
Negdje usput proÄitah da Borjana KriÅ¡to ne priznaje Željku KomÅ¡iću da je Hrvat. Ne vjerujem. ViÅ¡e vjerujem da mu ona to niti je priznavala niti mu je osporavala, ta to je njegov problem – a naÅ¡ hrvatski problem je to Å¡to je on kao izbor boÅ¡njaÄkih biraÄa zauzimao mjesto hrvatskoga Älana PredsjedniÅ¡tva BiH, i to dvaput, jednom, iako oba puta upitno legalan (jer kakva je to država u kojoj navodno možeÅ¡ biti legalan a nisi legitiman jer te nisu birali oni koje navodno predstavljaÅ¡), zauzimao je mjesto hrvatskog Älana PredsjedniÅ¡tva baÅ¡ umjesto Borjane iako je ona imala daleko najveći broj hrvatskih glasova. Zna to i KomÅ¡ić, zna to i onaj koji je to pisao u Dnevnom listu, ali se pravi nevjeÅ¡t. Jer u PredsjedniÅ¡tvu ne sjede dva Älana iz Federacije i Älan iz RS, nego predstavnici konstitutivnih naroda.
Na koncu, da ne bude zabune, eto i taj sarajevski fakin nauživao se državne plaće na hrvatski raÄun u boÅ¡njaÄkom nacionalnom interesu (i interesu tko zna kojih meÄ‘unarodnih krugova moći), pa nije postigao željeni rezultat jer mu je uÄinak na tom mjestu u svakom pogledu nacionalna nula, graÄ‘anska demagogija i meÄ‘unarodni neuspjeh,  i sad bi mu eto mi trebali valjda dati joÅ¡ i legitimaciju da je Å¡titio i branio hrvatske nacionalne interese u BiH. Umjesto toga Å¡ta drugo mu nego reći, nego i ovdje i u svijetu: deÄko, ajde oladi.
Kod nas u BiH Äekamo joÅ¡ uvijek da se dogodi Äudo. Ali to se u BiH svaki dan dogaÄ‘a samo nikako da urodi dobrim uÄincima, kako bi konaÄno stvari nekako krenule nabolje, a one, kao za inata, svakim danom to gore i ide nagore.
