– A zato je tebi sekretar Lola da’ one štandove, vrti glavom mala Marica dok ništo pribire po tabletu, odmarajući se malo od tribljenja krumpira.
– Ma šta je bilo Marice moja, šta te to naljuti, pita did svoju miljenicu dok nosi žake Juri koji sa netjacima probire jučer izvađene krumpire.
– A šta dide, šta će bit, samo jad i nevolja kad se radi o bilo čemu u bivšoj jugoslavenskoj republici Hrvatskoj, ljutito će mala Marica.
Ma evo čitam što nadovida ona Željka Markić, „predsjednica moćne konzervativne udruge ‘U ime obitelji’“ kako joj tepaju na nikom internet T-portalu dok hvali ono yugo-spadalo Bandića, prilivodu od sedam sekretara SKOJ-a i onoga orjunaša što uz titinu pomoć zginu u Glamoču. Da ti pamet stane, dide, od sramotnih laži i potvora tobožnje konzervativke koja se po stavovima o osloboditeljskom Ustaškom pokretu ne razlikuje ni po čemu od zločinačkog partizanluka!
– Ma Marice moja, češka se did po glavi, da mi nisi šta pogrišila pa ta Markićka je pozitivno nastupala, imala je one nike inicijative u našu korist, oni referendumi za brak, pa šta ti ja znam, oko izbora ništa i zar ona nije istupala protiv komunizma, upitno će did.
– E dide isto ka’ šta je i Franjo bi’ za Hrvatsku i protiv komunizma, a uza se sve komuniste postavi’, spriči’ lustraciju, ostavi’ i zaštiti’ krvavog titu i slidbenike njegove, u Ustavu zacimentira ZAVNOH, Partiji komunističkoj dopusti dilovanje uz svu otetu imovinu umisto da je zabrani po kratkom postupku, dade im sve medije i sve to uz mučka ubojstva naših kremen Hrvata Barešića, Paradžika, Pavlovića i Kraljevića! Eto dide, tako i ona protiv komunizma blateć’ ustaše, a ne da reć’ pogrda jedna ni da je komunizam veći zločin od ustaštva, sve žešće će mala Marica. Tako da se i sam novinar, sigurno niki jugoslaven, čudom crvenim čudi i pita je: „Titov režim je bio gori od ustaškog?“, a ona mu odgovara: „Ne, oba režima bila su zločinačka. Titov je jedino trajao 10 puta duže pa je time realizirao i veći broj žrtava.“
Dakle, da opet kažem, pogrda jedna, kaže oba su zločinačka i eto, ‘oće reć’, da je ustaški malo više potraja e koliki bi onda tek to zločin bio! Ništa jadnici ne znači što je titin zločinački, koljački, režim pokla’ priko pola milijuna najsvisnijeg dila hrvatskog naroda, što nas je obezglavio aristocidom, genocidom, da se ne ćemo, izgleda, nikad ni oporaviti od tog zločina koji još uvik vapije u nebo, nego nam ona ima obraza dan danas posli’ više od pola stolića krvave komunističke diktature blagoslivljati sve komunističke laži o Ustaškom pokretu i NDH i još ih izjednačavati kao zločine, krsti se mala Marica i livom i desnom. Trsi se ona osuditi zločinački komunistički titin režim tako da pljuje po oslobodilačkom Ustaškom pokretu i žrtvama koje te ustaše dadoše za hrvatsku slobodu zajedno sa većinom hrvatskog naroda. Zločinom proglašava tolike muke i žrtve koji ti časni ljudi, heroji hrvatskog naroda i hrvatske države tako svisno i nadčovičanskim naporima podniše za svoju braću i sestre, svoju Hrvatsku! Toliki su klani, zatvarani, mučeni, živi zazidani, pečeni na ražnju od strane četo-komunističkih zlotvora, a sve radi njihove ljubavi za Hrvatsku i sada ih neka jadna Markićka osuđuje, blati, pljuje, k’o u najcrnje doba titine klaonice, stišće šake mala Marica. Ma dide, jadna li joj majka da je ja vidim, još žešće će mala Marica!
Je li joj časna starina koja izdahnu pod najvećim mukama u Karađorđevim kazamtima, ustaša Stipe Javor, taj zločinac ili je to vitez Jure Francetić na kojeg bi od noža spašeni narod kivan, jer se nije dao osvićivat’ nad četničkim koljačima, il’ je to ustaškinja Anđa Sarić koju partizanski zlotvori usmrtiše grozomornim mukama, a da Anđa ni u tim mukama Isusovim ne pogazi istine o ustašama i NDH, je li to taj „ustaški režim“ na koji tako olako i bez trunke stida i srama pljuje ta vajna Željka Markić, ljutito će opet mala Marica.
– O dite drago, nisam zna’, zar tako, skida did kapu.
– Tako tako, dide moj, dosta je više ovi’ pritvorni’ nakarada, koje pod plaštem demokracije i domoljublja, kao tobožnji antitotalitaristi tako bešćutno umanjuju bezbožni titin krvavi totalitarizam, a istovremeno domoljubno i požrtvovno ustaštvo kao izraz istinske ljubavi prema hrvatskom narodu i njegovoj slobodi grde na pasja kola i štoviše dovode ga u istu ravan s tim crvenim prokletinjama i to samo, vidi nakarade, jer nije trajao duže – inače bi tako onda u pljuvanju na Ustaški pokret i NDH titu nadmašili i sve njegove koljačke tifusare, jer ako bi ustaški trajao duže onda bi naravski, za ovakve poltrone, to bio zločin kakvog ne upamti kugla zemaljska.
A u stvari, kako samo jadnica ima obraza tako bezočno i blagoglagoljivo lagati, jer kad se čovik malo smiri može joj samo reći: lažeš, titin režim je ovaj genocid nad hrvatskim narodom učini’ u misec dana pa je tako ustaški režim mogao trajati tisuću godina i ne bi napravi’ ni tisućiti dil titina zločina, a naravno da mu to ne bi ni palo na pamet, jer je to pokret osloboditeljski, a ne porobljivački! Pa evo joj i titin tifusar Vlado Dapčević niki dan kaza: „u samo tri dana strijeljali smo preko 30.000 ustaša 1945. godine kod Maribora“!
– Tako je dite moje, i ja se sad rasrdi’, evo sam sve krumpire izmiša, de Luka, Ivane, de rastribite ovo, evo sam pomiša jilske sa krmećim i simenskim, braćo moja, skida did kapu.
– Dide ti si pomiša krumpire, a ova nakarada miša zlo i dobro i po dobru ustaškom gazi, a zlo komunističko k’o biva osuđuje! Zar to nisu đavlija posla, zaključuje dragovoljac Jure dok izlazi iz trapa s praznim kantama.
Nego Marice, de nam pročitaj šta je još rekla ta sritnica, dok tako bezdušno blati ustaštvo, da vidimo tu njenu izvrnutu logiku.
– Ma evo sad ćeš vidit’ dragi striče, tipka mala Marica po tabletiću.
Evo, okriće mala Marica svoj tablet, pita je tako vrli novinar neki: „Je li Hrvatskoj potreban novi zakon koji će vrlo precizno propisati kažnjavanje korištenja simbola tzv. NDH?“
Ona odgovara: „Potpuno je jasno da se u Hrvatskoj vodi društvena rasprava koja nije postavljena na konstruktivan način. Potrebno je iste kriterije primijeniti na oba totalitarna, zločinačka režima – ustaški i komunistički.“
Ne da se ni yugonovinar, je li, pa odmah pita: „Pitamo vas o ustaškim simbolima, a vi odmah skrećete na komunističke.“
A ona opet potvrđuje: „Pa da, kada je to povezano. Vi mene pitate o četiri godine režima prema kojemu smo se kao društvo već postavili, i naši zakoni i naša država – da je ustaški režim bio zločinački, protubožji i protuljudski. A prema ovom drugom režimu, komunističkom, koji je trajao 45 godina, nismo se postavili ni kao društvo ni kroz zakone. Žrtve i obitelji žrtava ustaškog režima dobile su svoju zadovoljštinu. Žrtve komunističkog režima i njihove obitelji – nisu.“
A bi’ će kosternirani novinar iz drugog kuta se čudom čudi: „Možete li staviti u realne odnose užase zločina ustaškog režima sa zločinima u Titovu režimu? Pa zar su oni jednako teški?“
Ne da se ni ona pa uzvraća, „hrabro“: „Zločini su apsolutno jednaki. U ime koje god ideologije da su vršeni. To su bili zločinački, totalitarni režimi koji su ubijali ljude. Kad je to u pitanju, ne vidim razlike. Jedino, prvi je trajao četiri godine, a drugi 45.“
Yugo novinarčić se opet pravi da nije dobro čuo: „Titov režim je bio gori od ustaškog?“
A ona ga smiruje i trubi svoje: „Ne, oba režima bila su zločinačka. Titov je jedino trajao 10 puta duže pa je time realizirao i veći broj žrtava.“
Eto striče Jure, dide, jeste li sad razumili zbog čega se ‘nako ražestih, pa zar ovo nije za Bogu plakati, jadna naša Hrvatska, očajno će mala Marica.
– Ma šta to reče, đava li je lipi, da su „oba totalitarna, zločinačka režima – ustaški i komunistički“, da je „ustaški režim bio zločinački, protubožji i protuljudski“ i čuj molim te mi smo se o tomu „kao društvo već postavili, i naši zakoni i naša država“, ražesti se još više did pa od puste muke izvrnu punu kantu probranih krumpira.
– A dide sad si simenske privrnu u jilske, pa opet moramo razvrstavat, kad ćemo mi ovo sve rastribit ako ćemo istovrimeno sa babama komunjarkama ratovati, domeće mali Ivo sve na šalu da se did smiri.
– Oprosti mi dite moje, al’ ne mogu odurat’ na zmijski jezik ove lažljive pogrde!
Dakle, evo ću reć’, dico moja, poslin osam stolića od pada Hrvatskog Kraljevstva jedan čovik, ustaški Poglavnik dr. Ante Pavelić, pokrenu je revolucionarnu borbu za oslobođenje hrvatskog naroda od srpskog jarma i tu borbu nakon toliko muka i napora okruni’ uskrslom Nezavisnom Državom Hrvatskom za koju se, kako reče blaženi Alojzije Stepinac, hrvatski narod izjasnio plebiscitarnom podrškom tako da je samo ništarija mogla zanijekati to bilo hrvatskog naroda, a te ništarije su, znamo, titini partizani i četnici sastavljeni od sve samih hrvatskih izroda i velikosrpskog šljama, okupljeni pod kokardom i boljševičkom zvizdom e da bi opet zajašili na grbaču hrvatskog naroda i zločinački nad njim vladali bez ikakvih skrupula!
Dakle u vihoru rata Ustaški pokret je pod Poglavnikom Pavelićem obnovio hrvatsku Državu i uz pomoć hrvatskog naroda, hrvatske mladosti je gradio i branio na svim poljima s tolikim zanosom i željom zapretene stare slave pređa naših. Ginuli su nevini i goloruki od strane četničke i partizanske kame, dico moja, ginuli su hrabre ustaše goneći tu zločinačku bandu diljem naše krvave Domovine, ginuli su svi hrabro i časno ka’ pravi vitezovi. U te slavne i teške dane sve su umne i fizičke snage bile uprte u obranu i opstanak hrvatskog naroda i hrvatske države! Svima su bila otvorena vrata da se uključe u narodni život koji su bili voljni da doprinesu toj borbi za opstanak, da daju svoj doprinos, ‘ko kako može, na bilo kojoj grani narodnog života, a sve u cilju sreće i slobode svih u toj narodnoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!
Pisale su se i knjige, enciklopedije, izdavali časopisi, gradile, škole, bolnice, stanovi, kuće, hidrocentrale, krugovali, putevi, mostovi, tvornice, isušivala polja, gradili nasipi, jer država je tu da narodu služi! A nasuprot tomu krvavi partizani i četnici uz pomoć, himbenog saveznika, talijanskog fašizma, su sve radili, sve zločine činili da bi narod umorili i državu razorili! Tom zlu se država na razne načine zakonito suprotstavljala i narod i imovinu štitila i branila kako je znala i umila i zlotvore strpljivo pozivala da se zla okane i državu priznaju nudeći im primirja i amnestije.
I na koncu zlotvori koji čitav rat od pravde bižaše i nad bespomoćnima se sadistički krvavo iživljavaše na kraju uz pomoć ruskih tenkova i na vlast dođoše i uz blagoslov Saveznika učiniše u koji misec dana posli’ rata krvavi genocid nad hrvatskim narodom, ubijajući, kako si već rekla mila Marice, i staro i mlado, i vojsku razoružanu i civile nimoćne, koljući ih bez razlike, u jame žive bacaše i u rudnike i zazidavaše, tako da bi se i sam sotona pakleni postidio od tog nezamislivog zla učenika njigovih, kroz suze će gorko did.
– Tako je dide, zagrli ga mala Marica, ne plači dide, doletiše didu u krilo i mali Luka i Ivo, ne plači dide, tješe ga didovi janjci, nevini anđeli kakve tolike titini zlotvori u krvi do kolina pomoriše u ta zla vrimena.
– Ne plačem ja dico moja, ne plačem, al’ šta ću, suze same teku kad se sitim svih tih muka koje nevini ljudi pritrpiše od crvenih zlotvora što iz samog pakla izmigoljiše. I još više mi srce probada kad eto tako nike pogrde na sve to, na sve Isusove muke njihove, na njih jadne i izmučene i istinu o njima, koja u Nebo vapije, pljuju i bezočno gaze, uspoređujući ih i izjednačavajući ih sa krvnicima njihovim! Anđele Božje, nevini narod hrvatski i hrabre branitelje njegove, u isti koš stavljaju sa slugama sotoninim, Bože dragi, upire did još suzne oči u nebo.
Dakle, dico moja, uzdiše did, da još koju kažem, Poglavnik i Hrvatski Državni Sabor sazva, sve narodne zastupnike iz prijašnji saziva da izreknu svoj sud i posvidoče za narod i državu i sad je za takve spodobe to totalitarni režim, režim koji je sve snage upro u obranu napadnutog naroda koji se borio na život i smrt pred svim tim zlotvorima. Kukavne mizerije hine da je Poglavnik triba’ u ratu izbore sazivati, jadna li im nana izrodska, razgnjevi se did. Pa svaki dan borbe, svaki odaziv na mobilizaciju, toliki dobrovoljci, svaki javni skup, svaka sveta misa, bijahu narodni plebiscit, najdemokratskiji izričaj da je hrvatski narod uz svoju Državu i svoje vodstvo u borbi za slobodu i opstanak! Inače da nije bilo tako onda kukavni titini tifusari, upregnuti u boljševička kola, ne bi onakve zločine nad narodom hrvatskim činili, sve mu otimali i palili iz mržnje i osvete, jer im se narod ne da okrenuti od svoje vire i svoje NDH!
I sad se neka odurna mizerija nađe i takav pokret i takvu Državu hrvatskog naroda blati floskulom tobožnjeg totalitarizma i zločina, što više da je „ustaški režim bio zločinački, protubožji i protuljudski“, pa to je, dico moja, gri’ u nebo vapijući, skida did u ljutnji kapu s glave.
Pa, braćo moja mila, kakva mizerija, kakav jad od čovika, može netko biti i takvo ništo neprirodno i grozomorno izjaviti i to pod firmom određivanja protiv komunizma tako olako gaziti i pljuvati po ustaškim kostima, po njihovoj žrtvi za istinu i ljubav prema svom narodu i svojoj Hrvatskoj, po njihovoj uspomeni časnih i hrabrih boraca koji nikad ne uzmicahu u borbi pred bilo kojim neprijateljem, gužva did skinutu kapu.
Ako je bio zločinački, ako je bio protu Božji, ako je bio protu ljudski pa što ga nadbiskup Stepinac ne osudi i ne prozva ka’ takvog, prokletinjo jadna, zavapi did raširenih ruku!?
– Tako je dide, domeće mali Luka, zar je protu Božji zato što je da’ punu slobodu svim virskim zajednicama, što je brani’ katoličku viru, što su svićenici oblačili ustašku časnu odoru i uzimali pušku u ruku da brane svoj narod pred istrebljenjem od strane četo-partizana!? Zar zato partizani pobiše preko 660 svećenika, redovnika i redovnica, jer su im se osvećivali što su pristajali uz „protubožiji“ ustaški pokret!
– Da, bit će da zato nadbiskup Stepinac nakon nastupnog razgovora s Poglavnikom reče velečasnom Vilimu Cecelji: „Bio sam s Poglavnikom. Cecelja, ako taj čovjek bude upravljao Hrvatskom deset godina, kako je meni pripovijedao, Hrvatska će biti raj“, potvrđuje mala Marica!
– Zar je zločinački, zar je „protuljudski“, što se svim silama, redom i zakonom bori’ da se zaštite sve ljudske vridnosti i prava bez obzira na rasu i viru svih koji su za mir i pravdu i poredak, doda opet mali Luka!
– Nek kažu dokle ‘no rasizam i posli’ rata bijaše u Americi demokratskoj, a u NDH na čelu boksačke reprezentacije crnac, Afroamerikanac, pita se na to mali Ivo!? Zar zato Židovi iz ondašnje Europe bižaše i tražiše utočište u NDH, jer je bila „protuljudska“!
– Da, spremno nastavlja mala Marica, to potvrđuju i pisma Židovske bogoštovne općine u Zagrebu iz travnja 1943. g., u kojima se moli od hrvatskih vlasti tj. Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH kao i od Prečasnog Prvostolnog Kaptola da se udome Židovi iz drugih zemalja u Hrvatskoj, s prijedlogom novog logora u Sesvetskom Kraljevcu! Čudno da netko takvo što traži od ustaškog režima koji je „zločinački, protubožji i protuljudski“!?
I vidite vi, kao da se tek siti mala Marica, te udbaške igre, te đavlije spletke! Sada, kada je do nokata dogorilo i onima koji do dana današnjeg ne uvidiše da mi nemamo ni H od Hrvatske u ovoj bivšoj jugoslavenskoj republici Hrvatskoj upravo zbog prevladavajućeg i vladajućeg komunističkog smrada, su se dositili da zaposidnu možebitno novu lokomotivu osude zločinačkog komunizma, i da je skrenu punom parom po ustaškoj strani, da gazi po ‘ko zna koji put mrtve kosti njihove koje padoše na pravdi Boga za hrvatski narod i Hrvatsku, ne bi li tako skrenuli pozornost sa sebe i zla koje počiniše te otupili nam oštricu za današnja naša htijenja za slobodom i suverenošću na tlu nam napaćene Domovine!
Dakle, nitko ne govori o genocidu nad hrvatskim narodom koji učiniše ti titini krvoloci ’45.-te, nitko ne govori o tih priko pola milijuna poklanih na najsvirepije načine, nego se njihovi krici koji još odjekuju iz rudničkih okana i jama diljem naše Domovine hoće zaglušiti udbaškom pričom kako je to bila ona osuda „ustaškog režima koji je bio zločinački, protubožji i protuljudski“!
Dapače, žesti se još više mala Marica, đavlija sorta nam pod taj genocid podvaljuje bljuvotinu da su tako zlobno izmišljene „žrtve i obitelji žrtava ustaškog režima dobile svoju zadovoljštinu“!
I eto sad kad je tako lipo i bratski osuđen i kažnjen jedan „totalitarni režim“, a o čemu smo se, kako je i red, reći će mila Željkica, podruguje se mala Marica, je l’ te, od tite naovamo, u kontinuitetu, kao „društvo već postavili, i naši zakoni i naša država“, samo da se sjetimo preambule Ustava i časnog ZAVNOH-a, našeg temelja, a kako se, plače mila Željkica, „prema ovom drugom režimu, komunističkom, koji je trajao 45 godina, nismo postavili ni kao društvo ni kroz zakone“ onda bi eto bio red da se sada hrabro postavimo i bratski izjednačimo krivnju i kažemo i drugovima komunistima, po onoj „druga spasiti, a pojavu osuditi“, ne niste vi zločinci nego „to su bili zločinački, totalitarni režimi koji su ubijali ljude“! Komunistički, skoro ka’ i ustaški režim, jer da se razumimo niste vi to tako ’tili, nego eto, tako se zadesilo, „Titov režim je jedino trajao 10 puta duže pa je time realizirao i veći broj žrtava“ pa dajte, nije greda, nemamo mi ništa protiv da vi nama i dalje vladate da nam zabranjujete naše simbole, naše riči hrvatske, našu povist hrvatsku, samo dajte da se zabrani i koji vaš simbol, koja ulica titina, da se Vlasi ne dosite i zbace nas sve zajedno sa svoje grbače, pa shvatite ljudi, komunisti, jesmo li drugovi ili nismo, sarkastično će mala Marica.
– A ne trebamo mislit da ne će u tu komunističku ujdurmu antihrvatski vlastodržci upregnuti i ostalu bratiju iz arsenala udbaških guja među „desničarima“ koji će za Judine škude sve opravdavati, jer ispast će da smo i dobro prošli – jest zabranit ćemo ustaško U, ali eto i crvenu zvizdu petokraku, i koju titinu ulicu i Trg, i mirna Bosna, samo što je nas priko pola milijuna poklano i o tomu moramo i dalje šutiti, pognute glave komunističku laž trpiti, a komunizam će i dalje zapravo vladati ovom bivšom jugoslavenskom republikom Hrvatskom, ozbiljno će i mali Luka!
– Eto tako će, slaže se mala Marica, tom izdajom k’o, da prostite, govnom upakiranim u celofan, i „žrtve komunističkog režima i njihove obitelji dobiti zadovoljštinu“, time što će, pljunuti na sebe i istinu, na svoje grobove neobilježene, po jamama i škrapama, brdima i dolima, rudnicima i klisurama, odreć’ se imena i znakovlja, ideje o slobodnoj i cilokupnoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj kao jedinom jamstvu i sigurnom uvjetu da će hrvatski narod opstati u sreći i blagostanju, a partizani će u otetim stanovima i vilama, tvornicama i s visokim penzijama k’o biva manje nam pred očima lamat crvenim zvizdama i titinim zastavama i slikama dok će nam s dicom njihovom orjunaškom siditi i dalje na grbači u ovoj doslovno bivšoj jugoslavenskoj republici Hrvatskoj!
E da ne bi, mila Željkice, da ne bi, pa još Hrvatska ni propala, a ni hrvatski narod nije još skroz ponoril, jadna ti bona ne bila, vrti glavom mala Marica k’o da otresa sa sebe i ironiju i sarkazam kojom počasti guju Markićku.
– Ad absurdum! E dobro si Marice, svaka ti čast, dobro si sve rekla toj guji prifriganoj, i ti Luka isto, veselo će did.
– Da Marice, dobro si je razotkrila, bodri Maricu i dragovoljac Jure, hoće nam podvaliti rog pod sviću da bi žgadija komunistička prošla lišo s papirnatom osudom, a naši najmiliji pod crnom zemljom pobijeni, sakriveni i oblaćeni k’o i za kletog tite! Kaže guja: „Potrebno je iste kriterije primijeniti na oba totalitarna, zločinačka režima – ustaški i komunistički.“ Hoće reći da laž o ustaškom režimu ostaje zacimentirana baš k’o i jame u kojima su pobacana tijela poklane vojske i naroda i da sada, po onoj čekaj magarče da trava naraste, mi k’o zadnji naivci triba da šutimo iščekujući „primjenu tih istih kriterija“ dok komunistički sustav ove bivše jugoslavenske republike Hrvatske zabija i dalje čavle u živo tkivo hrvatsko poput evo jučer Ustavnog suda koji objavi sramnu odluku prema kojoj je imenovanje “Ulice 10. travnja” u slavonskom selu Slatinski Drenovac neustavno pod obrazloženjem da je „dobro poznata povijesna istina” da je NDH bila nacistička i fašistička tvorevina te da moderna Hrvatska nije njena sljednica ni po kojoj osnovi, jadni ti su i čiji su, stišće šake dragovoljac Jure!
Zaista je đavlija dositka da netko izjednačava laž i istinu, te da pod firmom „istih kriterija“ laž zacimentira i istini zaveže jezik pod kaznom javnog izgona i zatvora a da se komunizam zapravo samo deklaratorno osudi bez ikakvog učinka na to iskonsko zlo i na njegove vinovnike osim da i oni, valjda, budu pod kaznom ne budu li šutili! Šutnja za šutnju mislit će neki, ali to je sotonska privara, jer šutnjom o komunističkom zlu i bisomučnoj laži kojom je oblaćen Ustaški pokret i NDH mi zapravo odustajemo od svega što uistinu koristi Hrvatskoj i čemu iskonski stremimo od stoljeća sedmog, jer nema te tradicije, nema te vridnosti i značaja iz bilo koje grane ljudskog dilovanja i strimljenja, a da u NDH nije izvučena na svitlo dana, e da bi zaživila u budućnosti punim sjajem, na slavu, korist i sreću hrvatskog naroda u ciloj nam Domovini Hrvatskoj, uzdignuta će čela dragovoljac Jure!
E pa crna Željka, stvarno, ne će ići! U to budi sigurna pa nismo ni mi veslo veslali ni vodu umisto krvi lili za svetu nam majku Hrvatsku s mislima na našu braću koji za nju padoše prije nas, ustade se dragovoljac Jure!
– E svaka ti čast, Jure moj, svaka ti je na mistu, tako dragovoljac hrvatski zbori, da te naš Antiša sad čuje vidia bi da stara slava život svoj hoće i da je budućnost naša, past će komunistička laž unatoč komunistima i smutljivcima u njihovoj službi, zadovoljno će did dok istresa krumpire u žaku.
– Dide crvena guja je nešto slično izrekla još u svibnju u Bujici i tada rog pod sviću pokušala uvaliti, a da Bujanec nije ni trepnuo pred njenom blagoglagoljivošću. Nu sada je eto preko usta privalila „ustaški pokret“ za razliku od onda kad ga je nazivala fašističkim i nacističkim!
– Ma nemoj mi reći, sad čujem, kako mi je to promaklo, zamišljeno će did.
– Evo dide, slušaj šta guja sikće, spremno će mala Marica podižući svoj tablet: „To će postati prošlost kada mi o jednom totalitarnom režimu, lijevom, zauzmemo isti onaj odnos koji imamo o jednom drugom režimu, desnom, dakle fašističkom, nacističkom, ali taj je režim trajao četiri godine i mi smo prema njemu zauzeli stav kao narod i kao pojedinci i imamo jasnu sliku o njemu, a ovom drugom režimu koji je trajao deset, jedanaest puta duže, koji je ubio tristo tisuća ljudi vi danas imate ljudi koji će vam reći da je njima Tito super i koji će u Kumrovcu plesati s njegovom slikom. To je neprihvatljivo, to je toliko nepoštivanje žrtava da je to, doista, u jednoj modernoj zemlji koja želi biti demokratska, neprihvatljivo“.
– Dakle, očito da od tada samo razrađuje temu u kojoj će se hrvatstvo svesti na ono što je prihvatljivo antihrvatskoj deci komunizma! Njoj je ustaštvo kao istinsko hrvatstvo trn u oku i hoće da ga se riši pod firmom osude komunizma, jer se razbudilo u Oslobodilačkom ratu ’91. godine kad se stvorio HOS i pošlo u borbu za slobodu sa ZDS i Jurom i Bobanom na usnama! Njoj smeta to kako smo se mi Hrvati uistinu odredili ka’ narod i ka’ pojedinci prema komunizmu, kukavnom jugoslavenstvu, boreći se za Hrvatsku na cilokupnom području! To je naša odrednica i to je značilo naše Za Dom spremni, a što bi ona podlim smicalicama sada da odvoji od ikakve primisli na časnu ustašku borbu koja je svima nama bila na srcu kad smo u rat krenuli! Jer ako ustaški duh zaživi onda će ove guje crvene, jugoslavenske, komunističke otići u ropotarnicu povisti, a Hrvatska će zasjati i prodisati punim plućima! A o našima palima će se reći puna istina, o njima i njihovom mučeništvu će se pisati knjige, snimati filmovi, voditi rasprave, za njihovu žrtvu će čuti staro i mlado, domaća i svitska javnost, dizat će im se spomenici, iskapati skrivene im kosti i dostojno sahranjivati uz sve narodne počasti, a krivci za sva zla će biti doista u sudskim procesima osuđeni i kažnjeni! A ne će se dogoditi da kao što žele ovakve „demokratkinje“ da ih prikrije blato zaborava, laži i kleveta bez pravde i istine, a sve pod krinkom „iste kriterije primijeniti na oba totalitarna, zločinačka režima“ tako da ne će eto biti i onih „koji će vam reći da je njima Tito super i koji će u Kumrovcu plesati s njegovom slikom“, jer će njihova šutnja i nekakva „osuda“ biti jamčeni paklenom laži o ustašama i poklanom narodu, nekažnjenim zločinom titinih krvoloka, stišće opet šake dragovoljac Jure!
– Tako je strikane, potvrđuje i mali Ivo, sva je izgleda bit u tomu da će eto jugokomunisti ušutjeti i biti kuš, a carevat će i dalje laž o našima palim za slobodu i sreću hrvatskog naroda, jer će se eto pristati na zmijsku laž da smo se tobože „kao društvo već postavili, i naši zakoni i naša država – da je ustaški režim bio zločinački, protubožji i protuljudski“!
Samo ne kaza guja kad smo se to i tko to „mi“ o tomu tako „postavili“ i odredili?! Je li to „naše“ određivanje, na što i Marica ukaza kad guju prokaza, ono od krvavog tite naovamo, u kontinuitetu, ili je to ono podlo ugrađivanje u Ustav RH preambule o zločinačkom ZAVNOH-u i ostavljanje na životu titinih ulica i Trgova kao i svih jugoslavenski zakonskih odredbi kad je riječ o negiranju bilo kakvog hrvatstva i povisne istine?! Ili smo se kao narod i društvo o tomu i postavili i odredili plebiscitarnom spremnošću na sve žrtve za hrvatsku državnu nezavisnost i slobodu hrvatskog naroda na cilom povisnom i narodnom području nasuprot osakaćenoj Hrvatskoj u formi titine kifle, te radosnim prihvaćanjem ustaškog Za Dom spremni!, ustaške kune, pisama o ustaškim junacima i u borbi za istinu i slobodu pokazanim jedinstvom i zajedništvom svih Hrvata bez obzira na viru i neviru, nadahnuto zbori mali Ivo na radost svoga dida i cile družine!
Zar to nije pokazala i Lipanjska povelja HSP-a kojom se na osnovu demokratske volje hrvatskog naroda s 800 tisuća potpisa Hrvata proglasi Nezavisna Država Hrvatska na cilokupnom povisnom i narodnom području, a zbog čega glavom platiše i Ante Paradžik i Blaž Kraljević i mnogi drugi HOS-ovci, jer umalo pomrsiše račune udbaškoj kliki koja bijaše za partizansko „postavljanje i određivanje“ o kojem nam trubi i podmeće sada evo i guja Markićka! Očito je za nju komunistička laž, udbaška ubojstva i zabrane to kako smo se „mi“ odredili prema ustaškoj borbi za razliku od istinski narodnih htijenja koja narod pokaza i koja bi i još više pokazao da mu se omogući slobodni referendum i slobodni izbori u doista demokratskim prilikama sa pravičnim Izbornim zakonom bez medija i vlasti u službi zločinačkog komunističkog nasliđa, zaključuje ispravno mali Ivo.
– Tako je netjače, bodre malog Ivu ponosni did i dragovoljac Jure koji nastavi: na laži, a na čemu drugo, počiva to njeno određivanje, jer laže guja i kad kaza: „činjenica da taj pozdrav nije imao značenje ustaškog pozdrava ni na toj ploči HOS-a ni u pjesmi ‘Čavoglave’. Taj ‘ustaški’ kontekst, koji se danas tome pripisuje, nije postojao onda kada se to nazivlje registriralo ni onda kada su ti vojnici branili Hrvatsku od srpske agresije, niti kada su HOS-ovci postali sastavni dio Hrvatske vojske“! E, ljudi moji, što bi se i grdo provela da nam se onda usudila reći ove laži o „ustaškom kontekstu“ danas grlatih dezertera i podrumaša, ljutito će dragovoljac Jure. Pa da taj poklič nije bio simbol ustaške borbe za hrvatsku državnu nezavisnost na cilokupnom povisnom i narodnom području mi HOS-ovci bismo držali do njega kol’ko i do one partizanske „Sa ovčara i kablara“ il’ one „Po šumama i gorama“, podrugljivo će dragovoljac Jure.
Pa koji hosovac, koji hrvatski vojnik, dok su mu meci fijukali iznad glave, nije zapiva o Juri i Bobanu i gori Trebeviću sa sjetom se poistovjećujući i podsićajući na sve hrabre ustaše koji padoše za Dom i narod svoj!? I sad će nama neka jalnušna duša pričati crvene zakukuljene bajke: „Problem je u tome da se, vadeći stvari iz konteksta, u jednom trenutku počelo lažno prikazivati branitelje, a onda i Domovinski rat. Važno je da se taj pozdrav stavi u kontekst u kojem ga se koristilo tijekom Domovinskog rata te da se pošteno postavi pitanje znači li on za ljude koji su ga koristili bilo kakvo opravdanje ustaštva ili ustaških zločina. To je za mene bitno. Ako ti ljudi tvrde da to nije tako, idemo onda razgovarati o tome i reći: u redu, taj pozdrav za njih ne znači odobravanje ustaštva. Oni od njega ne žele odustati u kontekstu HOS-a jer se ne žele odreći ljudi koji su dali svoj život, bili mučeni i ubijeni zato što su branili Hrvatsku onda kad nam je bilo najteže – 1991. ili 1992. godine.“
Problem je u tomu zla blagoglagoljiva gujo, da lažeš čim zineš, i kad uz ustaštvo vežeš zločine, i kad lažeš o stvarnom kontekstu u kojem je HSP i HOS upotrebljavao pozdrav Za Dom spremni i kad za relevantno o tomu uzimaš ponašanje nekih prodanih duša koji su se već poodavno za Judine škude prodali, zabijajući nož u leđa svemu što s HOS-om ima veze, stišće šake dragovoljac Jure.
Jadnice, taj pozdrav s kojim mnogi položiše svoje mlade živote je neodvojiv od njihove žrtve za hrvatsku državnu nezavisnost i time je značio odobravanje ustaštva kao iste takve prethodne hrvatske borbe s kojima su se hrabri HOS-ovci poistovjećivali imajući u vidu hrabrost Jure Francetića i Rafaela Bobana na pameti! Oni koji tako ne misle, a metiljali su se oko HOS-a po zadatku udbaškom su ti neljudi na osnovu čijih riči ti osporavaš stvarni kontekst tog svetog pozdrava!
I zato ostavi se HOS-a, ostavi se ZDS-a, ostavi se ustaštva, jer ih blatiš sa komunističkim lažima i potvorama čim zineš: „‘Za dom spremni’ je pozdrav koji se u Hrvatskoj sada zloupotrebljava da bi se ustašama i fašistima proglasilo ljude koji to nisu. Koji ni na koji način ne zagovaraju ustaški režim. Niti ga prikazuju kao nešto prihvatljivo. Istovremeno se to koristi da bi se blatilo ljude koji su branili Hrvatsku. Meni je to potpuno neprihvatljivo. Kao i to da se danas, 2017., problematizira pjesma ‘Čavoglave’, koja je nastala 1991., u trenutku kada je srpska vojska držala okupiranom trećinu Hrvatske, nakon pada Vukovara. O čemu mi govorimo? Je li ta pjesma imala kontekst ‘ustaštva’? Osvajačkog režima koji progoni ljude drugačije vjere ili rase?“
Jer ustaša nit’ je fašist nit’ ustaštvo određuju bilo kakvi izmišljeni „ustaški zločini“, a još je manje tobožnji „osvajački režim“, već baš suprotno to je oslobodilački revolucionarni pokret kojeg na početku Domovinskog rata simbolizira upravo i ta pisma ‘Čavoglave’, kao simbol otpora i obrane svoga Doma i naroda, kako ’41. tako i 91., a kako i pisma reče: „ne ćete u Čavoglave niste ni prije“, zapiva od srca dragovoljac Jure!
Tako da to može biti „blaćenje ljudi koji su branili Hrvatsku“ samo za izrode, svakovrsni ološ i prodane duše kojima je do Hrvatske i istine stalo kol’ko i do crnog ispod nokta! Ustaše nisu ratovali nikad na tuđem teritoriju, nego uvik i samo na tlu svoje Domovine, braneći svoju slobodu i svoj narod hrvatski! Tog se zavita, koji dadoše naslidniku sv. Petra, da će uvik branit’ svoje i nikad napadati tuđe, Hrvati držaše od kad dođoše na ove prostore koje učiniše svojom Domovinom Hrvatskom i do dana današnjeg ga ne prikršiše, a ponajmanje u vrime Nezavisne Države Hrvatske, ustade se s stisnutom desnicom dragovoljac Jure!
– Tako je moj Jure, tako je didovi sokolići, svi ste joj dobro odgovorili, smiruje did svoga Juru, ma ćorava joj rađa, jalov joj posa blaćenja svega istinski hrvatskoga pod firmom borbe protiv komunizma. No pasaran, guje crvene, diže did veselo kažiprst u vis!
– Ma dide, pročitana je guja i te njene bajke jugovićke može prodavati na Bandićevu štandu uz kipiće sedam sekretara SKOJ-a koje spadalo crveno sigurno već štanca posli’ biste mu neprežaljenog Lole koju pod okriljem noći vrati na srušeno mu postolje iako se narod u zoru rata ’91. o tom banditu orjunaškom pravilno izjasnio bacajući ga na smetlište povisti, veselo domeće i mala Marica, istresajući krumpire u žaku.
A uostalom, prisiti se mala Marica, nije bez vraga da je prije koju godinu i Braniteljski portal objavio oni tekst pod naslovom: „Željka Markić za Helsinki Watch izdala lažno i krivotvoreno izvješće o ratnim zločinima nakon Oluje koje Haški sud nije prihvatio!“
A i prof. Jurčević je tada na tu temu izjavio: „Danas je poznato da su brojne nevladine organizacije, koje su ratnih godina djelovale u Hrvatskoj, bile posve izvan kontrole, odnosno da su bile u funkciji različitih stranih interesa ili su radile za razne multinancionalne kompanije. Organizacije poput Helsinki watcha bile su u stvari obavještajne ispostave stranih sila, premda su se predstavljale kao nevladine organizacije. I britanski mediji danas otvoreno pišu da je Velika Britanija u stvari upravljala međunarodnim institucijama na prostoru Hrvatske i BiH za vrijeme rata, a nekadašnji ‘skojevci’ su se u to uključili, a među njima i Željka Markić. Danas se predstavljaju kao savršeni katolici i veliki domoljubi, a prava istina je posve drugačija”!
Kao i Karlo Starčević, tada predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća, koji kaza: „Crkva bi trebala pod hitno preispitati svoje odluke u vezi s gospođom Markić, ako je to istina. Trebali bi paziti s kim surađuju. I osobno sam, na osnovu razočaravajućih iskustava s Krešimirom Planinićem, najbližim suradnikom gospoše Markić, posumnjao u njihovu iskrenost i dobronamjernost. Jer odvjetnik Planinić već duže od šest mjeseci ima dokumentaciju Hrvatskog nacionalnog vijeća, koju nam ne želi vratiti, a na osnovu koje su oni, na brzinu i bez ikakve pripreme, krenuli u pokretanje referenduma o izbornom zakonodavstvu. … Htjeli smo zajedno ići u organizaciju referenduma, jer oni imaju infrastrukturu, a mi razrađenu ideju. Ne bi imali ništa protiv da su sami krenuli u potpunosti s našim programom. No, oni su krenuli s prijedlogom referendumskog pitanja koje ništa ne rješava i koje je, u biti, samo obmana birača! Krešimir Planinić i Željka Markić u stvari igraju ‘nedobru igru’ za nekoga“.
Dakle triba i te iskaze uzeti u obzir i odvagnuti pa će onda biti sasvim razumljivo u čija je to kola upregnuta hinjena srdačnost katolkinje Željke i kolikog je dosega njen antikomunizam, i zašto blati ustaštvo, zaključi umorno mala Marica.
– Dobro si rekla, dite drago, skida did kapu, evo se i umorišmo tribeći kumpire i još i više tribeći kukolj što nam ga ta guja nabaca u žito naše duhovno, ali evo ‘vala Bogu i nje se otarasišmo k’o i ove jedne prikolice kumpira, sida did na štokrlu umoran i oznojen u ladovinu Starog orasa.
– Ma dide kad smo već spomenuli povisničara Jurčevića onda se spomenimo i njegove knjige Prikrivena stratišta i grobišta jugoslavenskih komunističkih zločina u kojoj pokaza, na osnovu 1571 stratišta i grobišta koliko ih je njegovim istraživanjem obuhvaćeno na području cile Hrvatske i Slovenije, da su jugokomunističke vlasti, partizani i četnici, počinili više od 90,5 posto zločina, talijanska okupacija osam posto, a vlasti NDH 0,13 posto. A o ovih 0,13 posto se da razgovarati, jer tu se svašta sigurno olako nabacalo na teret ondašnjih vlasti, ali o tom drugom prilikom, zaključuje dragovoljac Jure.
– E sad si sve reka, pametnom dosta, samo je to bilo dovoljno reći da bi se gujama crvenim u kraj stalo i prid Bogom i prid svitom, potvrđuje did.
A sad de Jure, kad si već na nogama, penji se na traktor i otkači prikolicu na misto i dotraj onu sa njive, a ti Marice vidi di je baba i kad će ručak, zapovida did. Dobar posa smo ipak odradili i ogladnili smo, a mislia sam ništa od kumpira kad nas ova guja crvena ovako zabavi, namišća did kapu sve gledajući zadovoljno pune žake u trapu.
– Evo me, tu sam, nisam ja na vas zaboravila, sve sam vas čula i dobro ste sve guji rekli, viče baba dok nosi tepsiju vrućeg bureka sad ispod sača izvađena. Luka, Ivane ‘ajte donesite limunadu i bukare vina eno mi ostadoše na stolu kod peke pa da ručamo.
– E baba, nima te zemlja, evo ćemo ovdi blagovat’ u ovoj ‘ladovini samo da Jure dotira prikolicu, obradova se did mirisu babinog bureka.
Did Vidurina
Kod trapa u ladovini Starog orasa, 18. listopada, lita Gospodnjeg 2017.
Zapisao: ing. Ante Matić od Livna
