Pokori se od po vika, to je tvoja lipa dika
Bog je stalno na čovjekovoj strani,
Ide ti u susret
On te doziva, očekuje, čeka, ne zaboravlja
Obasjava, drži za ruku i vodi te, uveseljava
Kad si umoran,
Sam,
I kad padaš,
I onda kad se ne možeš dići
Daje ti ruku,
I podiže te na noge.
On te voli majčinom ljubavlju
I čeka te na kraju puta,
I na stramputici
Kad svi odu od tebe,
i okrenu ti leđa
i svi te zaborave, odbace, napuste
Izdaju, osramote, otpuste, izoliraju,
svuku, ogole, rane te, posijeku,
Kad si nepoželjan, malen i neznačajan u njihovu oku
Nebitan, suvišan, ružan i tužan
Nizak u njihovoj veličini
Kad te izbrišu sa svoje liste zanimiljivih osoba
Kad te osiromaše
Budeš im križna postaja trnovitog puta
Pokidane knjige zadnja stranica.
On je Ljubav i grijehe ti oprašta,
Bog je tvoj Oslonac i Posljednja Utjeha.
Pruža ti svoje ruke,
I zove u Kraljevstvo Svijetla
U Dom Vječitog života
I Radosnog očekivanja blaženstva
U Njegovu Vrtu ima za sve dovoljno mjesta
I za prosjake, ucviljene, udovice, grešnike,
kmetove, razbojnike…
Isto kao i za pravednike, pjesnike i kraljeve…
Bog je Ljubav za svakog čovjeka
Pokori se od po vika,
To je tvoja LIPA DIKA!
Milan Bojkić, Basel, 8.1.2020.
