Udbaši i kosovci ucijenili Franju Tuđmana i vladaju HRVATSKOM

‘Specijalnim ratom voÄ‘enim iz Srbije, ostaci Udbe i KOS-a iscrpljuju Hrvatsku financijski, moralno, organizacijski, gospodarski, pravno i na sve druge načine. Zbog svega toga, razbijeni smo kao sustav. Zato je nužan preustroj cijele države’, zaključuje general Marko Lukić, bivÅ¡i pomoćnik ministra unutarnjih poslova, savjetnik prvog hrvatskog predsjednika za sigurnost, te aktualni predsjednik Zavjeta za Hrvatsku.

“Hrvatskom upravlja mafija, a sve vlade joj služe”, izjavila je u nedavnom intervjuu za 7Dnevno predsjednica ORaH-a i saborska zastupnica Mirela Holy. “Ne bude li neposrednih izbora, zločinačka organizacija zauvijek će vladati Hrvatskom!”, kazao je pak u istom broju našeg tjednika saborski zastupnik Damir Kajin. Oboje stranačkih prvaka te su “teške” tvrdnje potkrijepili s mnogo činjenica i dokaza, nakon čega nitko, čini se, nije ni posumnjao u utemeljenost njihovih tvrdnji, a kamo li ih pokušao demantirati.

Dvoje predsjednika parlamentarnih stranaka tako su se pridružili sve brojnijoj skupini hrvatskih intelektualaca i znanstvenika koji javno, a ne samo u kuloarima, sve glasnije tvrde da je na vlasti u Hrvatskoj organizirani zločinački pothvat, odnosno mafiokracija kojoj su sve vlade podređene, a koje u javnosti samo pokušavaju stvoriti privid suverenosti i samostalnosti.

Takve, u suštini strašne, no činjenicama poduprte tvrdnje, izrečene su i na nedavnoj promociji knjige: “Stečajne mafija”, urednika Darka Petričića, a slične izjave mogle su se čuti i na promociji knjige “Slom lažnog proroštva”, saborskog zastupnika HDZ-a Gorana Marića.

Sveučilišni profesori (dr. Ivan Lovrinović), suci (Mislav Kolakušić, Radovan Dobronić), znanstvenici (dr. Guste Santini, mr. sc. Karino Hromin Sturm, dr. Srećko Sladoljev…) i mnogi drugi intelektualci su na promociji knjige “Stečajna mafija” podržali, koliko smo mogli primijetiti, izneseni zaključak da u Hrvatskoj na vlasti imamo udruženi zločinački pothvat protiv vlastitog naroda!

Organizirana pljačka Hrvatske

Razgovarajući kasnije s ljudima koji istražuju pretvorbeni i privatizacijski kriminal, kriminal oko stečajeva i predstečajnih nagodbi, te pljačku hrvatskih banaka, zamijetili smo da gotovo svi tvrde da su u organiziranoj pljački Hrvatske ključnu ulogu imali pripadnici ili suradnici tajnih službi iz bivše države, što se kasnije – preko imena – s velikom dozom vjerodostojnosti može pratiti.

Pravni stručnjak za pretvorbu i privatizaciju, Sulejman Tabaković, misli, čak štoviše, da je rat na prostoru bivše države smišljen kako bi “elite” mogle opljačkati narode, a u tome su ljudi iz tajnih službi, prema njegovim tvrdnjama, odigrali ključnu ulogu. Tabaković, bez imalo ustručavanja, već godinama u razgovorima za novine ili televiziju tvrdi da su hrvatske banke opljačkali ratni profiteri i menadžeri tih banaka, te pojašnjava da je priča o prodaji Zagrebačke i Privredne banke Zagreb Talijanima (Unicredit grupi i Intesa grupi) samo fikcija kojom se narod uvjerava da su banke, eto, prodane i da država više nema ništa s tim.

Još jedan dobro upućeni sugovornik novinara 7Dnevno, s kojim smo razgovarali o metodologiji pljačke hrvatskih banaka, a koji nas je molio da mu ime ne objavljujemo (podaci poznati uredništvu), tvrdi također da je “Udba miješala karte” kada je na red došlo preuzimanje hrvatskih banaka.

Naš sugovornik je uvjeren da su Manolić i Boljkovac,

kao predstavnici i glavni akteri bivših tajnih službi, uvjetovali Franji Tuđmanu da im prepusti pravosuđe i financije, a da su mu oni zauzvrat omogućili da vodi Hrvatsku. Insajder iz bankarskih krugova s kojim smo razgovarali, tvrdi da su Tuđmanov sin Stjepan i kći Nevenka planski uvučeni u nečiste poslove, kako bi kasnije preko njih obavještajci lakše vladali Tuđmanom. Premda je ovo teško dokazati, nije teško pronaći argumente za tvrdnju da su tajne službe bivše države svoje ljude doista imale ili još uvijek imaju na ključnim pozicijama u pravosuđu i u financijama, odnosno u bankarstvu, te da je metoda ucjene u Hrvatskoj već desetljećima snažna poluga za očuvanje postojećih odnosa i vladajućih struktura.

Je li Franju Lukovića, dugogodišnjeg direktora najveće hrvatske banke, u Zabrebačku banku dovela Udba, kako tvrde neki analitičari? Teško je to dokazati, ali nije teško pratiti Lukovićev karijerni put. Poznato je, naime, da je bivši prvi čovjek Zabe početkom devedestih iz Jugobanke (gdje je radio zajedno sa Slobodanom Miloševićem), došao u Zagrebačku banku, gdje je brzo preuzeo sve uzde i gdje se na čelnoj poziciji zadržao duže od dvadeset godina.

Za to vrijeme, u Zabi se, sudeći prema brojnim dokumentima i tvrdnjama mnogih analitičara, ali i prema kaznenim prijavama, dogodila pljačka enormnih razmjera, “čišćenje” u kojem ne samo što je banka oteta iz ruku njezinih pravih vlasnika (poduzeća koja su ju osnovala), nego su i ti osnivači Zagrebačke banke opljačkani, te potom – uništeni.

”Na Trgovačkom sudu su brojnim izmjenama statuta i drugih pravnih akata nastojali sakriti tragove pljački, tako da nitko više ne može pratiti što se u Zabi radi. Stalno su se mijenjali članovi Uprave i Nadzornog odbora, jer su jedino tako mogli – kako su htjeli – raspolagati štednjom hrvatskih građana i novcem poreznih subjekata. I umjesto da banke savjesno i manirom dobrog gospodara čuvaju novac poduzeća i građana, one su ‘potopile’ tvrtke koje su ih osnovale, a deviznu štednju građana su, po svemu sudeći, otele i stavile na svoje račune. I dok su poduzeća, koja su osnovala banke, masovno uništena, banke su ostale te zadržale i ovce i novce”, ističe naš sugovornik, stručnjak odlično upućen u mnoge bankarske tajne.

KOS je imao svoje ljude u hrvatskoj Udbi

Dodaje potom da je vrlo zanimljivo kako je i zbog čega Hrvatska narodna banka, nakon što je Zagrebačka banka uništila svoje osnivače, donijela odluku o privatizaciji Zabe.

”Po kojim parametrima se HNB ravnala i kakvi su bili uvjeti prodaje najveće hrvatske banke, to do danas nije poznato. Nitko nije pitao osnivače, ni hrvatske građane – hoće li se banka prodati! Nitko nije, nakon svega što se dogodilo, pitao Franju Lukovića – sa čime je otišao u mirovinu, a sa čime je došao na čelo Zagrebačke banke? U međuvremenu su iz upravne zgrade u Paromlinskoj nestali svi dokumenti… Zgrada, koju zbog netransparentne privatizacije nisu mogli upisati u gruntovnicu, danas zjapi prazna. Uprava je preseljena na Trg bana Jelačića, a dio i u Samoborsku 145, gdje je novi centar Master carda. Taj centar nalazi se uz samu zgradu ‘Jedinstva’, poduzeća koje je suosnivač Zagrebačke banke, a koje je uništeno da bi Zaba preuzela njihova potraživanja”, ističe naš sugovornik. Otkriva potom i detalje slučaja Gucić, odnosno način na koji je povlašteni klijent u Zabi dobivao i po tri puta na dan – višemilijunske kredite.

”Josip Gucić je početkom devedesetih, kao i mnogi doušnici, iz Njemačke došao u Hrvatsku po nalogu Udbe. Donio je sedam milijuna maraka kojim je kupio NIK – uglednu tekstilnu tvrtku koja je samo na zalihama imala 14 milijuna maraka! Kasnije je kroz mutnu privatizaciju preuzeo i mnoge druge tvrtke, da bi ih sve ‘potopio’ kada ih je založio za kredite u Zagrebačkoj banci, zajmove koje nikada nije vratio! Od Zabe je dobio 40 milijuna maraka kredita u jednom danu, a zauzvrat je dao više od stotinu bjanko mjenica kao institut osiguranja u čijem je temelju bilo dvadesetak poduzeća koje je stekao u mutnoj privatizaciji. Taj novac nije vratio. Milijuni su preseljeni u inozemstvo. Žene, koje su radile u tvrtkama koje je dao u zalog, završile su na cesti, a Gucić je – pobjegao. Zanimljivo je da su on i obavještajac na čiji je poziv i došao iz Njemačke, na neki način kasnije zamijenili mjesta. Gucić je sada usred Beograda i to na Dedinju, a Perković je u Münchenu i to u zatvorskom pritvoru. Premda su imali dokaze da je odgovoran za malverzacije, Gucića su, kao važnog čovjeka obavještajnih službi, pustili da pobjegne”, pojašnjava sugovornik tjednika 7Dnevno.

Tumači potom moguću vezu bivšeg dugogodišnjeg direktora Zagrebačke banke s obavještajnim i paraobavještajnim strukturama koje su ovladale bankarskim sustavom i državom Hrvatskom. ”Budimir Lončar čuvao je leđa Lukoviću, jer se Lukovićev otac Irinej i Budimir Lončar znaju još od rata, kada su zajedno radili za Oznu. Nije slučajno što je njegovu sinu predana Zaba u ruke”, tvrdi naš sugovornik.

Potvrdu mnogih njegovih riječi dobili smo i od generala Marka Lukića, koji je početkom studenoga 1991. postao savjetnik predsjednika Tuđmana za sigurnost. U to vrijeme predsjednik je, kaže, osjećao da je u opasnosti.

”Rekao mi je: ‘Ubit će me! Ali nije što će me ubiti, nego što neće biti Hrvatske’. Bilo je to mjesec dana prije pada Vukovara, kada je Tuđman znao da mu agenti KOS-a i Udbe – infiltrirani u hrvatske redove – rade o glavi. Preuzeo sam mjesto savjetnika za sigurnost Tuđmana i njegove obitelji uz određene uvjete. Znao sam da ga KOS i Udba okružuju i neke od njihovih ljudi sam uspio umiroviti ili odmaknuti od Tuđmana. No, nisam ih uspio sve odstraniti. Bili su dovoljno jaki da oni, ubrzo, odstrane mene. Imali su svoje ljude u HDZ-u. Moj razlaz s Tuđmanom se dogodio kada sam zatražio da udalji članove svoje obitelji iz mutnog biznisa. Stjepan je imao tvrtku ‘Domovina’ i bio je dobavljač MORH-a, Nevenka je sa Ćirom Blaževićem otvarala duty freee shopove, a unuk Siniša je vodio Kaptol banku, što narod nije gledao s odobravanjem. Rekao sam Tuđmanu da mora maknuti obitelj od toga jer će ga Udba iskompromitirati. Kazao je da ne može više utjecati na to, odnosno da je sve otišlo predaleko. To znači da su pojedine članove obitelji već bili stavili u škripac. Neupitno je da je KOS imao svoje ljude u hrvatskoj Udbi i da neki u hrvatskoj Udbi nisu ni znali za to”, naglašava general Lukić (govori o činjenici da je većina kadrova iz civilne tajne službe na području SR Hrvatske, odnosno Udbe – početkom devedesetih prešla u hrvatske tajne službe, zbog čega se naziv ‘Udba’ i kasnije koristi kao sinonim za tajnu službu, odnosno za kadrove iz bivše države u hrvatskim tajnim službama. KOS je, dakle, imao svoje ljude u hrvatskim tajnim službama – op.a.).

Pljačkaju nas i zadužuju ukradenim hrvatskim novcem

Lukić potom dodaje da je KOS posve sigurno kontrolirao financijske tokove u Hrvatskoj, što potvrđuje svjedočenje generala KOS-a Ace Vasiljevića u Haagu 2000. godine, kada je svjedočio protiv Miloševića.

”Vasiljević je tada doslovce rekao: ‘Slobodane, bre, sve smo ti pripremili u Hrvatskoj 1990. godine. I banke i firme i medije, a sve si upropastio’. Jasno je da KOS preko svoje mreže i ostataka Udbe kontrolira financije u Hrvatskoj, odnosno i HNB i hrvatske banke. Oni su ih predali u ruke svojim ljudima. Neupitno je da je Hrvatska još uvijek pod kontrolom tih struktura. Potvrda da je i Zagrebačka banka okupirana tim strukturama je i odgovor Miloševića na istom suđenju. Slobo je kazao: ‘Može li gospodin Vasiljević odgovoriti kako sam 1988. godine pomogao KOS-u da postane vlasnik Zagrebačke banke?’ I danas postoji ta mreža o kojoj su govorili Vasiljević i Milošević, a koja čvrsto drži financije, pravosuđe i medije u svojim rukama. Kada sam 1992. kao pomoćnik ministra ušao u sukob s tim strukturama, brzo sam morao otići. Bili su prejaki. Podmetanjima i podvalama su me srušili. Te kosovske strukture tada su pobijedile, no tragično je da one i danas vladaju Hrvatskom! A ljudi koji su Hrvatsku obranili u ratu, danas vegetiraju!”, napominje Marko Lukić. Podvlači zatim da nas te iste strukture ponovno pljačkaju jer nas zadužuju pokradenim hrvatskim novcem.

”Šefovi hrvatskih tajnih službi morat će odgovarati zbog svega toga, jer nisu reagirali na pljačku. Odgovorni ljudi mogli bi sve to u kratkom roku vratiti u Hrvatsku, no strukture iz bivše države, o kojima sam govorio, odavno su u strukture ove vlasti, odnosno u SDP i u HDZ, postavile svoje igrače. Zato sam više puta javno rekao da postoji tajna zločinačka organizacija u institucijama hrvatske države, organizacija koja uništava i državu i narod i kojoj nije stalo ni do države ni do naroda. Uhićenjima i procesuiranjem nekoliko stotina ljudi, Hrvatska bi prodisala i krenula naprijed, no to mogu učiniti samo pošteni i odgovorni ljudi, odnosno oni koji su stvarali Hrvatsku. Ne iz osobnog interesa, nego iz nacionalnih pobuda. Potvrđujem iz vlastitog iskustva da specijalnim ratom vođenim iz Srbije ostaci Udbe i KOS-a Hrvatsku iscrpljuju financijski, moralno, organizacijski, gospodarski, pravno i na sve druge načine. Zbog svega toga, razbijeni smo kao sustav. Zato je nužan preustroj cijele države”, zaključuje Marko Lukić. Vratio se potom na 1992. godinu, odnosno u vrijeme kada je bio prisiljen otići od Tuđmana:

”Razišli smo se oko članova obitelji, te oko pretvorbe i privatizacije. Rekao sam mu da ne ide u mutnu privatizaciju usred rata, jer će na kraju kriviti i njega i HDZ. Nije odustao, jer je bio pod snažnim pritiskom tih struktura. Razišli smo se i oko BiH. Mislio sam da je prijedlog podjele BiH srpska zamka kojom ga žele iskompromitirati. Nije se ni tu mogao othrvati utjecajima službi koje su radile na njegovoj kompromitaciji i na kompromitaciji HDZ-a. Svatko tko je upozoravo na to, jako je smetao. Zato sam i morao otići. Uvjeren sam da su Srbi još te 1992. godine prešli na rezervni plan, odnosno da su zaključili da će, ako ne mogu dobiti rat, krenuti u specijalni rat kroz koji će uništiti cjelokupno hrvatsko gospodarstvo, financije, pravo i moral. To su na koncu i učinili, a rezultate vidimo gdje god se okrenemo”, naglašava general Lukić, bivši pomoćnik ministra unutarnjih poslova, savjetnik prvog hrvatskog predsjednika za sigurnost, te aktualni predsjednik Zavjeta za Hrvatsku.

Ratnim profiterima oduzeti nelegalno stečenu imovinu

U mnogome se s Lukićem slaže i pravni stručnjak za pretvorbu i privatizaciju, Sulejman Tabaković:

“Ne radi se ovdje samo o organiziranom državnom kriminalu, već i o ratnom zločinu. Provoditi pretvorbu i privatizaciju u ratnim uvjetima, kada je trećina zemlje okupirana i kada mnogi spašavaju živu glavu, ne može se okarakterizirati nikako drukčije do – ratnim zločinom. Taj zločin ne zastarjeva. Pljačka počinjena kroz pretvorbu i privatizaciju nastavljena je kasnije kroz stečajeve i predstečajne nagodbe, te kriminalnom prodajom strateških tvrtki poput Ine i Croatia osiguranja. Ono na što već godinama upozoravam, napokon vide i mnogi drugi. Bio sam na promociji knjige saborskog zastupnika Gorana Marića, pa sam se i osobno uvjerio u tu činjenicu. Što se, u međuvremenu, dogodilo? Pa, Hrvatska je ušla u slijepu ulicu i više nema kamo… To sada napokon vide i mnogi drugi, pa zato upozoravaju na mafiokraciju na vlasti”, primjećuje Sulejman Tabaković. Tvrdi da ratnim profiterima treba što prije oduzeti svu nelegalno stečenu imovinu jer će nakon toga, kako ističe, mnogi problemi biti riješeni.

“Mislim pri tom i na opljačkanu imovinu Ine i na velike banke, te na mnoge tvrtke. Sva opljačkana imovina mora se oduzeti novim vlasnicima, a da bi se to provelo, uopće nije potrebna intervencija suda. Sve se može brzo i po zakonu vratiti pravom vlasniku – građanima Republike Hrvatske”, zaključuje Tabaković.