Da odmah objektivnim čitateljima pojasnim pojam „pupavičasti Srbi“. Naime, to su elitni Srbi, cjepljeni antifašističkim modificiranim genom Draže Mihailovića, s međunarodnim certifikatom iz Londona, a politički ozakonjeni abolicijom i slijedom serije zakonskih i podzakonskih akata suvremene Hrvatske. Zbog toga ću od sada posebno govoriti o njima jer zavrijeđuju biti društvena i politička kategorija, kako ne bih uvrijedio njihove senzibilne i tankoćudne osjećaje prema društvenim vrijednostima.
Žestoki medijski i politički rat kojim se scenario Milanovićevog „pakla“ ostvaruje nakon formiranja nove hrvatske Vlade i saborske većine, bar slušajući Pupovca, nosi svoje prve žrtve.
A tko bi u Hrvatskoj mogao biti žrtva pored pupavičastih Srba, jel tako?
Zbog toga je Predsjednica majčinski reagirala i istog trenutka, na zamolbu Pupovca kome se jako pogoršalo stanje, propisala terapiju.
Ja se pridružujem alternativnom, rekao bih narodnom medicinom.
Pa uvodim termin – pupovičasti Srbi kao dijagnostički element.
Da odmah objektivnim čitateljima pojasnim pojam „pupavičasti Srbi“. Naime, to su elitni Srbi, cjepljeni antifašističkim modificiranim genom Draže Mihailovića, s međunarodnim certifikatom iz Londona, a politički ozakonjeni abolicijom i slijedom serije zakonskih i podzakonskih akata suvremene Hrvatske. Zbog toga ću od sada posebno govoriti o njima jer zavrijeđuju biti društvena i politička kategorija, kako ne bih uvrijedio njihove senzibilne i tankoćudne osjećaje prema društvenim vrijednostima.
Dakle, pupavičasti Srbi su ugroženi.
Zbog toga Pupovac šalje pismo predsjednici Republike, predsjedniku Vlade, predsjedniku Sabora, a kako iz „dobro obavještenih izvora“ novi stari bilten najnovije vlasti, Jutarnji list donosi, o sadržaju pisma su obavješteni i potpredsjednici Vlade Karamarko i Petrov.
Pupovac kaže: „Navest ću primjer vlastitog iskustva u istom vremenu, jer sam u njemu i sam iskusio posljedice atmosfere netolerancije i poruka mržnje u intenzitetu i u sadržaju na koji ih nisam iskušavao ni u najgorim ratnim godinama kao što su bile 1991-1992. Naime, u svega sedam dana u središtu Zagreba doživio sam, a zajedno sa mnom i moji prijatelji, susjedi, studenti i suradnici koji su se zatekli u mojem društvu, da meni nepoznati Ijudi prolazeći pljunu na mene ili me pozdravljaju sa ‘Za dom spremni!’ ili izvikuju ‘Pupovac, četniče, idi u Srbiju!”
E, ovo već nije igra.
Toliko je puta Milorad obavjestio javnost o prijetnjama i opasnostima tjekom „olovnih i mračnih“ profašističkih godina i o njegovim neizmjernim patnjama.
I, neki mu opet govore da je – četnik.
To nije dobro.
Nije.
Jedva je nekako uspio ugurati nešto pupavičastih Srba u Sabor. A samo on zna koliko je muke imao dok ih je obrijao, namirisao, natjerao ih prati zube, podučio ih ne čačkati zube nožinama, podrigivati i govoriti dobar dan. Jedva mu je tako profinjena stvorenja pošlo za rukom u svim dosadašnjim Vladama, zatim javnim institucijama, na sveučilištima, u kulturi i u svemu državnome, uvaliti nekoliko tisuća pupavičastih mučenika.
Nitko Pupovca ne razumije. Djelovati u srcu dokazano genocidnoga naroda, s njegovim jurišnicima i krvožednim tipovima, još u Zagrebu gdje ti uvijek iza ćoška može iskočiti kakav Bujanac, Jurič, ne daj Bože neki HOS-ovac, još ako je prolupao u ratu, je čisto mučeništvo.
Još od kad se oko vlasti šulja Vaske s nešto hadezeovaca.
Jedva je nekako jadničak uspio izgraditi spomenik ustaničkoj epopeji u Srbu, kad su onako zaigrani prapupovičasti Srbi poklali nekoliko stotina ljudi, ustaša naravno, zatim malo za razbibrigu zavrtili na ražnju katoličkog svećenika, ustašu naravno. Jedva je Miloradu s popuvačiziranim Hrvatima uspjelo objasniti svijetu epohalne razmjere proustaškog zločina u Oluji i genocida nad, što su do sad uspjeli prebrojati, dvjesto i pedeset tisuća srpske nejači iz Republike Srpske Krajine.
A brojanje je tek započelo.
Čovjek se krvavo mučio pišući deklaracije da su pupovičasti Srbi sve ugroženiji, a on je za uzvrat nudio Hrvatima i ono što nitko ne bi. Primjera radi, na svojoj sveučilišnoj katedri, koju je jedva nekako uspio zadržati, uzeo je „malog“ Glavaševića koji je stradao od „bezumlja“, pomogao mu, stvorio od njega – raketnog antifašistu i spasio mu dušu.
Doveo je i Vulina, zatim Irineja i Porfirija, ali zadrta profašistička rulja to ništa ne shvaća.
A samo on zna koliko je to bilo mučno i pogibeljno.
U jednom trenutku, izmučen silnim nasrtajima i ugrozama morao je i liječnicima, pri čemu je komisija najuglednijih psihijatara ustvrdila da mu se priviđaju umjesto bijelih miševa, crne ustaše. Teške dijagnoze moglo bi se reći.
Ali Milorad nije htio napustiti bojišnicu, jer on se ne predaje.
Nije on Fred Matić, pa da uzme potvrdu o trajnoj nesposobnosti.
Koliko je samo muke imao nagovarajući Šerbedžiju i njegove umjetnike prosvjetitelje na mučeničku žrtvu povratka na Brijune, bez kojih je hrvatska kultura oslabljena nedostatkom dragocjenoga antifašizma i multikulti sjaja, zatim Radi pridružiti stotinjak prosvjetitelja iz Beograda, iako nije bilo lako ljude dovesti u ustaške ralje. Sve to je godinama radio, ali nitko ga nikada nije razumio.
Samo Stazić.
I, pupavičasti Srbi s nekoliko stotina tisuća uistinu finih antifašista, koji već cijelo stoljeće mutiraju u pupavičaste Srbe, snažnim državnim cjepivima. Ali ne ide to tako lako iz primitivnog genetskog Hrvata napraviti elitno pupavičasto stvorenje multifunkcionalne namjene.
Najbolji je primjer Ranko Ostojić
I stvarno je doživljavao svašta.
A komisija mu je svake godine dijagnozom utvrđivala sve veće grozomore i sve više crnih beštija koje promiču na svakom koraku.
Stanje nije bilo dobro, ali Milorad ne napušta bojišnicu.
I, nakon svega, najveći šok za njegov krhki i izmučeni senzibilitet pravednika i mirotvorca. U zadnjih sedam dana navalilo sa svih strana. Crna utvara do crne utvare.
I to u sred njegovog Zagreba.
Uistinu svašta.
Kako spasiti Milorada, a time i Hrvatsku?
Predsjednica je započela liječenje snažnom terapijom.
Ja također, a nikako ne bih isključio i druge mogućnosti.
Najviše bih računao na Božu, koji još uvijek nije iskvaren i ima senzibiliteta prema ugroženoj strukturi. Gromoju odmah pozvati iz Metkovića. Odmah! Božinoj plodotvornosti svjedoči i nestašni Ranko, koji se usprkos dugotrajnoj pupavičastoj terapiji, i to teškim dozama da oprostite u stražnjicu, nikako ne može odvići krkanluka i prostaštva, da ne govorim o slanini, luku i rakijetini.
Što će zaključiti Vlada?
Ja mislim da će se, kako i priliči ozbiljnim ljudima, obratiti za mišljenje struci. I, Grmoji svakako.
Nije lako, jer– Pupovcu se stanje pogoršalo!