Ministar Odbrane HVO Vlado Šoljić je “Naš najveći štit istine o domovinskoj povjesti”
Uvaženi Predsjedniče jednostavno moramo upozoriti radi uloge i zbilje u kojoj živimo. I najmanji od nas u lancu odgovornosti za stanje u kojem se nalazimo kao hrvatski narod u Bosni i Hercegovini dužan je opominjati radi budućih akcija i odlučivanja. Mnoštvo je onih koji su predobro plaćeni kako bi bili savjetnici, istraživali sve naše snage i slabosti, te pripremali Vas za sve prijetnje i prilike.
Glas razuma koji je spreman život dati za svoj narod i ognjište svoje vas upozorava kako bez nacionalne politike nema ni političke opstojnosti ili jednakih političkih prava Hrvata u BiH
Udruge su kao dioničarska društva i nisu niti mogu biti nasljednici domovinske nacionalne politike. A u saznanju smo kako “udruge” namjeravaju “skloniti” ministra obrane HRHB Vladu Šoljića što nije dobro. Tražimo od Vas da ih upozorite kako se ne bi trebali “igrati vatrom” i eliminirati naš najveći štit istine o domovinskoj povjesti i svaka ružna riječ upućena Ministru Šoljiću je upućena nama istinskim braniteljima Hrvata i hrvatskog ognjišta.
Zasigurno ćemo reagirati a takva retorika nam nije potrebna, jer politički cilj i spas u ovim vremenima je zajedništvo. Od svih domovinskih udruga branitelja očekujemo objave potpune istine o domovinskoj povjesti sa cjelokupnim kontekstom događaja, bez “prilagodbe” pojedinačnim interesima (izgradnja lažne istine i poluistine)
Zločinački pothvat tzv. Armije BiH: Napad na HVO u Mostaru19. 4. 1993., napisana je zapovijed o napadu tzv. A BiH na HVO u Mostaru:
”Sve je spremno i : „Na signal –RAK–625 – otpočnite sa opštim napadom na svim mjestima i po zadatim pravcima“.
U potpisu komandant Midhad Hujdur.
A kojim pravcima napadaju, i koga napadaju, možete pročitati u zapovijedi!
Početak muslimansko-hrvatskog sukoba u Mostaru ne može se promatrati odvojeno od pokretanja ofenzive tzv.Armije RBiH na Konjic i Jablanicu 14. travnja 1993., koja je HVO u Mostaru primorala na reakciju radi sprečavanja širenja sukoba na Mostar i ostale općine u dolini Neretve. Istodobno s napadnim djelovanjem ARBiH protiv HVO-a na području Konjica, zapovjednik 4. korpusa ARBiH Arif Pašalić 17. je travnja 1993. naredio nastavak ”odbrambenih“ borbenih djelovanja (riječ ”odbrambenih“ je rukom dopisana u dokument preko druge riječi, op. ur.) i zaposjedanje dominantnih objekata u gradu Mostaru (Naređenje komandanta 4. korpusa ARBiH Arifa Pašalića od 17. 4. 1993., djelov. broj: 01-3191/93). Izvanredno izvješće Vojno obavještajne službe Glavnog stožera HVO-a, sastavljeno istog dana, govori o dramatičnim trenucima za hrvatski narod na području sjeverozapadne Hercegovine i središnje Bosne (Jablanice, Konjica, Viteza, Busovače, Zenice i Vareša) zbog ”velike ofenzive muslimanskih snaga“ na HVO i Hrvate, započete prije tri dana, u kojoj je, zajedno s ARBiH sudjelovalo i oko ”1600 mudžahedina“, čineći zločine nad Hrvatima i uništavajući njihovu imovinu. U zaključku izvješća navedeno je: ”Imajući u vidu sve naprijed navedeno muslimani su prekinuli dosadašnju suradnju i krenuli u otvoreni rat protiv HVO – hrvatskog naroda. Za ostvarivanje svog cilja, protjerivanje hrvatskog naroda, napustili su sve položaje prema ‘vojsci Republike Srpske’ /angažiranje postrojbi s planine Igman, angažiranje brigade ARBiH iz Hrasnice/. Dok traju srpski napadi na Srebrenicu, ARBiH s područja središnje Bosne nijednu svoju postrojbu nije uputila za deblokadu iste, već je sve svoje potencijale upotrijebila za uništenje hrvatskog naroda na slobodnim prostorima.“ (Glavni stožer HVO, Vojno obavještajna služba, str. pov. br. 03-365/93, Mostar, 19. travnja 1993., Dnevno obavještajno izvješće br. 235/93).
Ciljeve ARBiH u sukobu s HVO-om, koji je ujutro 9. svibnja 1993. započeo u središtu Mostara, otkrivaju zapovijedi Komande 41. mtbr ARBiH od 19. i 20. travnja 1993., u kojima se navode zadaće za zaposjedanje položaja za obranu i prelazak u napad na značajne objekte u Mostaru (zauzimanje brda Hum i vojarne Sjeverni logor, kao i zgrade MUP-a i PS-a Mostar, prostorija ”Elektro-Hercegovine“ i objekata ”Žitoprometa“), te za pripremu za djelovanje po ciljevima na desnoj obali Neretve (Komanda 41. mot. br. ARBiH, Zapovijest za odbranu dj. br. 470 od 19. 4. 1993.; Komanda 41. mot. br. ARBiH, Naređenje dj. br. 470-2/93 od 20. 4. 1993.).
U Dnevnom obavještajnom izvješću HVO-a, datiranom 19. travnja 1993., navodi se da je u ”rajonu Mostara“ zabilježena ”samo jedna incidentna situacija, izazvana od strane ARBiH, u kojoj je ranjeno nekoliko pripadnika HVO-a“, no ističe se da je ”opće stanje napeto“, da su ”tenzije podignute u prvom redu zbog propagande muslimanskih medija na kojima se često oglašavaju zapovjednici muslimanskih postrojbi čiji istupi imaju negativan trend“ te da je ”sinoć oko 21.00 sat svim pripadnicima ARBiH data puna borbena gotovost“. Stoga je ocijenjeno ”da su sukobi vrlo lako mogući, bez posebnih povoda za njihovu eskalaciju“, jer je u cilju vrha ARBiH ”da rat proširi na ove dijelove HZ H-B“. U istom izvješću zaključeno je da žestina udara ”na cijeloj teritoriji HZ HB pokazuje da je muslimanska ofenziva dobro planirana, sinhronizirana i vođena s najvišeg vrha“, no da će ”kao i do sada muslimanska strana to negirati, a radnje koje poduzima prikazivati kao incidente ili djelo pojedinačnih ekstremista i grupa koje su se otrgnule kontroli“, te da je ”osnovna namjera agresora postupno preuzimanje vojne i civilne vlasti nad mjestima u središnjoj Bosni i potiskivanje Hrvata s tih prostora“ (Glavni stožer HVO, VOS /vojno obavještajna služba/, str. pov. br. 03-359/93, Mostar, 17. travnja 1993., Izvanredno izvješće).
Povremenih sukoba bilo je 20. travnja, a 21. travnja dogovoreno je povlačenje vojske u vojarne i uklanjanje postavljenih zaklona za borbu, te crta razgraničenja, da bi se 23. travnja stanje smirilo.
Predsjedniče Čoviću, Bez ratnih zapovjednika nema ravnoteže u borbi za jednaka prava  Analitički Tim bpz.ba Voditelj tima Mladen Ljubić -Vajta@
 |
