Robert Bubalo već je godinama novinar, urednik te scenarista i reditelj. Ovaj 45-godiÅ¡njak  potpisuje brojna, uglavnom dokumentarna ostvarenja, a jedno od najvažnijih je zasigurno “Izgubljeno dugmeâ€. Filmska je to priÄa o legendarnom bubnjaru Goranu Ipetu Ivandić, koji je roÄ‘en 1955., a 13. januara 1994. poÄinio je samoubistvo skoÄivÅ¡i sa Å¡estog sprata jednog hotela u Beogradu.
Tako smo sa Bubalom razgovarali o tom filmu, koji će veÄeras biti prikazan u Sarajevu, ali i o Mediteran Film Festivalu (MFF), Äiji je Bubalo producent i jedan od pokretaÄa, a Äije će 16. izdanje u Å irokom Brijegu trajati od 26. do 29. avgusta.
Najbolja projekcija
Lani je MFF otvoren projekcijom filma “Izgubljeno dugmeâ€, Äiji ste scenarista, ali i jedan od reditelja, a koji će napokon biti prikazan u Sarajevu. Å ta oÄekujete od sarajevske premijere?
– OÄekujem da to bude najbolja projekcija ovog filma, jer je to priÄa o sarajevskom momku, o mladiću koji je osvojio svijet kada je imao 20 godina i kojem se taj cijeli svijet sruÅ¡io kad je imao 25. Film “Izgubljeno dugme†bio je ove godine na brojnim festivalima po cijelom Balkanu, svuda je prihvaćen nekako nježno, kao da su svi u filmu vidjeli nekog svog Älana obitelji, koji je imao nesretan život. Ali, i svaka projekcija do sada bila je posebna, svaka na svoj naÄin. Recimo, na premijernom prikazivanju lani na Mediteran Film Festivalu ispred kinodvorane ostalo je 300 ljudi. To mi je tako drago, jer se pokazalo koliko je Hercegovina i danas zaljubljena u rokenrol.
Zajedno s kolegama Renatom Tonkovićem i Marijom Vukadinom, mnogo ste radili na ovom ostvarenju. I za ovu uzbudljivu priÄu pobrali ste već nekoliko nagrada na prestižnim festivalima. Koliko Vam to znaÄi i kakve su reakcije publike do sada bile?
– Ko god kaže da mu nagrada nije važna, laže. Ali, s druge strane, naravno da u tome nije sva bit ovog svijeta. Recimo, mi na SFF-u ne možemo biti u konkurenciji, jer smo, prema njihovim pravilima, do sada uÄestvovali na previÅ¡e festivala. OK, nama je svejedno je li film u konkurenciji ili nije, stavite ga gdje hoćete, samo neka se vrti. Uostalom, film se naosvajao dosta nagrada i viÅ¡e nam stvarno nije potrebna nijedna. Pobijedili smo, recimo, na ovogodiÅ¡njem DORF-u, uglednom i najstarijem festivalu rok dokumentaraca u regiji.
Ivandić: Legendarni bubnjar “Bijelog dugmetaâ€Â
Na DORF dolaze rok dokumentarci iz cijelog svijeta i mi smo uzeli glavnu nagradu. Nagradnu skulpturu izradila je Marija MiloÅ¡evska, sjajna mlada makedonska dizajnerica, koja je izradila i skulpturu, koja je ovih dana uruÄena Dejvidu Bouviju (David Bowie).
Suze u oÄima
Uskoro će u Å irokom Brijegu zapoÄeti MFF, najstarija smotra dokumentarnog filma u regiji. Å ta ste nam pripremili za ovo izdanje?Â
– Najzanimljiviji trend koji vidimo u posljednje dvije godine je pojavljivanje sirijske dokumentaristike. ViÅ¡e od decenije nismo imali nijedan sirijski film, ta kinematografija, naprosto, nije postojala. No, sa pojavom rata pojavio se i sirijski dokumentarac tako da ove godine imamo u konkurenciji Äak dva sirijska filma. Sa suzama u oÄima gledam te filmove i jednu divnu zemlju koja nestaje pred naÅ¡im oÄima.
InaÄe, imamo filmove iz Izraela, Å panije, Francuske, ali napominjem da je selekcija bila veoma stroga. Od skoro 600 filmova koji su se prijavili, samo ih je 17 uÅ¡lo u naÅ¡ program, 10 kratkih i sedam dugih filmova. Dakle, u program ide samo najbolje, nije bitna koliÄina nego kvalitet filmova. UÅ¡ao je i jedan bh. film – “ĆumuraÅ¡i†Emira Kapetanovića. Tematski, filmovi su Å¡aroliki, a MFF ćemo otvoriti  sjajnom Å¡panskom komedijom “Kralj džungleâ€.
Uz filmske projekcije, MFF već tradicionalno nudi i druge programe. Šta je predviđeno za ovogodišnje izdanje?
– Imamo Äak Äetiri filma domaćih, Å¡irokobrijeÅ¡kih autora, Å¡to samo dokazuje koliko kinematografija kod nas raste zahvaljujući MFF-u. Onda ćemo imati ciklus najboljih svjetskih animiranih filmova, imat ćemo neÅ¡to igranih filmova koji su pobijedili na velikim festivalima, a od ove godine kao partner nam se pridružuje i najznaÄajnija televizijska filmska mreža HBO. Ponosni smo na taj filmski savez MFF-a i HBO-a i uvjeren sam da će ta saradnja rasti.
Nadalje, od ove godine izvodimo filmske projekcije na dva mjesta, dakle, pored kina “Borakâ€, imat ćemo i vanjske projekcije, a sve s ciljem da za godinu ili dvije prikazujemo filmove doslovno po cijelom gradu. Bit će i dosta koncerata, gastronomskih dogaÄ‘aja, izleta… Dakle, MFF ostaje mjesto gdje se kultura i hedonizam ljube kao nigdje drugdje.
Podrška autorima
Brojni festivali u zemlji i regiji bili su kratkog daha, a MFF ne da opstaje nego je, Äini se, iz godine u godinu kvalitetniji. TakoÄ‘er, meÄ‘u rijetkim je festivalima na kojima se dodjeljuju novÄane nagrade. Kako sve to uspijevate?
– Za mene festival koji novÄano ne nagraÄ‘uje, nije festival. A postoje i mnogi veliki festivali u regiji koji nemaju novÄane nagrade. Pa, svaki malonogometni turnir ima novÄanu nagradu, svako takmiÄenje u bilo Äemu novÄano se nagraÄ‘uje. Tu se ne radi o bogatstvu, ne, već o malim poticajima, maloj podrÅ¡ci najboljim autorima da lakÅ¡e poÄnu nove projekte. Meni je predivno kad mi, u Å irokom Brijegu, pomognemo Sirijcu ili Grku da snimi svoj sljedeći film. I, prema mome miÅ¡ljenju, besmisleno je uopće ići na festivale koji nisu u stanju osigurati nagradni fond. Jer, to znaÄi samo jedno od ove dvije stvari – ili je organizator nesposoban ili je Å¡krt. Meni, kao producentu, uvijek je najdraži dio posla kad, nakon uspjeÅ¡nog festivala, na žiroraÄun pobjednika proslijedim nekoliko hiljada eura.
Dolazi Ipetova sestra
– Beogradska premijera bila je, takoÄ‘er, izuzetna, doÅ¡la je cijela srbijanska rok scena, a poslije filma, ostali smo cijelu noć s Krletom iz “Generacije 5†i Dragoljubom ÄuriÄićem iz “Leb i sola†uz sjajnu klopu i vino. Slovenska premijera na Festivalu filma i vina u Ljutomeru krajem jula bila je egzotiÄna, jer je projekcija bila u centru grada, a publika nije sjedila na obiÄnim stolicama nego za stolovima, gdje se stalno donose hrana i vino.
U Slavonskom Brodu smo imali projekciju u najvećoj tvrÄ‘avi u Hrvatskoj… U Äetvrtak smo bili u Prizrenu na Dokufestu, prekrasan osmodnevni festival dokumentarnog filma u Prizrenu, pa na festivalu u Ozlju i, evo, u Sarajevu, kojem se veoma radujemo, najviÅ¡e zbog Äinjenice da će na premijeri, najvjerovatnije, biti i Ipetova sestra Gordana. Ali, i mnogi drugi akteri ex-YU rok scene – istiÄe Bubalo.
Filmski spomenikÂ
– Naravno, ne oÄekujemo da se film svidi svakome, mi smo i sami svjesni brojnih nedostataka. No, ne može nam niko spoÄitati da smo film radili iz ikakvog interesa. Ovaj je film Äista ljubav prema rokenrolu, prema “Bijelom dugmetu†i prema Ipetu Ivandiću. Jer, da nije tako, ne bismo ga snimali pet godina, uglavnom vlastitim novcem. Sami smo ga montirali, prenosili montažu iz jednog u drugi stan, noćima ga preslagali i, na kraju, napravili filmski spomenik najvećem bubnjaru s naÅ¡ih prostora. I najvećem bendu – govori Bubalo.
Najveće hulje u ljudskoj historijiÂ
Sirija je zemlja u kojoj je satkana historija ljudskog roda, u kojoj su neki od najstarijih gradova na svijetu, poput Palmire ili Alepa, u kojoj su neke od najstarijih crkava, tu su jedina sela u kojima se govori aramejskim jezikom… Kad vidim s kakvom se silinom i mržnjom uniÅ¡tava ta divna zemlja, onda samo mogu zakljuÄiti da danas svijetom hodaju najveće hulje u ljudskoj historiji – govori Bubalo.
Autor: Meliha SMAJKIĆ  bpz.ba