Želio je ljudima dočarati onaj prvi Božić u Betlehemu
Jaslice su nerazdvojive od isusa Krista. On se rodio u štali. Položili su ga u jasle. Slama, štala jasle…Možda su seljaci to nekoć mnogo dublje doživljavali nego mi, jer im je cieli život bio nekako smještan u taj jaslički ambijent…
Godina 1223. Je na svojevrstan način rođendan gradnje jaslica u današnjem smislu. Toma Čelanski, životopisac sv. Franje, desetak godina nakon Franjine smrti izvješćuje kako je sv. Franjo pronašao način da dočara oku i nevidljive ljepote.
Želio je ljudima dočarati onaj prvi Božić u Betlehemu. Znao je za jedno doista živopisno mjesto u lokalitetu Greccio, u Italiji, na jednom šumovitom zaravanku u inače brdovitu kraju. I tu je pronašao pravu štalu s jaslama, sa živniciama, s volom i oslom. I pozvao je sav okolni narod na polnoćku. Bila je tu i prava rodilja što je položila novorođenče u jasle. I tu se kod tih prirodnih jaslica , služila prava polnoćka. Sa svih su strana pohrlili ljudi. Sv. Franjo je na toj polnoćki pjevao evanđelje. Još danas ljudi hodočaste onamo. Kada je Sveti Otac papa htio zaključiti proslavu 800. Godišnjice Franjina rođenja, hodočastio je upravo ovamo u Greccio, 2. siječnja 1982. Današnjeg božićevanja ne bi bilo bez toga mističnog iznašašća sv. Franje.
Dva sam puta služio polnoćku u našoj crkvi u Sigetu. Ta velika crkva posebno je osmišljena na Božić. S oltara sve to doživljavate drukčije. Svi ljudi gledaju prema oltaru, pa ih neprikrivene s oltara motrite u ushitu. U pogledu naših jaslica važna je 1945., nakon rata. Već je prije bilo jaslica po našim crkvama, ali otada su se osobito udomile, izgrađeno je na stotine jaslica. Sam naš brta fra Jeremija načinio ih je pedesetak.Neke je obnavaljao po četiri puta. Postoji cijela jaslička umjetnost.
Nema etnografskog i etnološkog muzeja koji bi imao takvu zbirku kao što je ima u crkavama naš Zagreb u božićno vrijeme. Sve se to događa samo od Badnjaka do Tri kralja, da bi poslije sve to blago nestalo po spremištima. Po prvi puta sam doživio gradnju Jaslica kod časnih sestara sv. Križa na Sušaku. S tavana se skidaju kulise, figure, očekuje se kupnja borova, hoće li biti lijepi, vitki, krošnjasti…S. Danila, koja se tako duboko upisala u moj život, poslala me, ni sama nije točno odredila, da nakupim mahovine, što više, što mekanije…S mahovinom bi tada povezao tu finu ophodnju s ljudima o kojoj sam netom govorio…A onda, kada su počeli božićni dani, crkva je bila prepuna.
