SrediÅ¡nje euharistijsko slavlje u povodu svetkovine Velike Gospe u hrvatskom nacionalnom svetiÅ¡tu Majke Božje BistriÄke u subotu 15. kolovoza na prostoru Crkve na otvorenom predvodio je zagrebaÄki pomoćni biskup Valentin Pozaić. U koncelebraciji je bio i biskup Željeznog Egidije Živković. Pozdravljajući mnoÅ¡tvo okupljenih hodoÄasnika, rektor svetiÅ¡ta mons. Zlatko Koren Äestitao je biskupu Pozaiću deset godina biskupstva.
ZapoÄinjući euharistijsko slavlje, biskup Pozaić prenio je vjernicima Äestitke zagrebaÄkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. U homiliji istaknuo je kako je “Marija pred nama kao ona koja je postigla simfoniju punine života u sebi i u Bogu”, te podsjetio kako se “nebo nudi svima. Ono se tiÄe sviju nas, odgovorni smo da i bližnji prispiju u nebo, jer mi nismo samo ljudi ove zemlje, suzne doline, mi smo isto tako i potpuno i ljudi neba. Ta spoznaja naÅ¡em životu daje božansko dostojanstvo”. Nadalje je posvijestio, kako je Marija na nebo uznesena velik znak na povijesnom obzorju ÄovjeÄanstva. Bog je od vijeka obećao ženu koja će roditi Onoga koji će slomiti glavu zmaju, bit će to žena blažene utrobe bez grijeha. Marija, okrunjena majka života, poziva sve da otklone smrt i žive kulturu života, kulturu sebedarja u ljubavi, naglasio je biskup, te podsjetio da “kada Äovjek viÅ¡e ne podiže pogled u nebo, sebe vidi na lažnom prijestolju, viÅ¡e ne vidi Äovjeka, viÅ¡e ne vidi Boga i svako zlo praznovjerja idola, ideologija može postati lažni autoritet i, konaÄno, tiranin. Prezir božanskog reda stvaranja vodi u razaranje svijeta u kojem živimo i konaÄno u razaranje samog Äovjeka, braka, obitelji, ÄovjeÄanstva. Tako teorija rodne ideologije, gendeziram, nijekanja zasebnosti oca i majke donosi prokletstvo uravnilovke. Sva ekologija i prije pape Franje i u njegovoj enciklici “Laudato si'” zahtijeva poÅ¡tovanje bioloÅ¡ke razliÄitosti u svijetu oko nas i prirodne razliÄnosti muÅ¡ko – žensko, Å¡to je presudno za harmoniju bića Äovjeka u samom sebi”. Naime, nastavio je, “razliÄitost i nadopunjavanje bića muÅ¡ko-žensko nije samo neka sluÄajna datost, plan je to ljubavi za Äovjeka, obitelj, narod, svijet. Roditeljstvo, raÄ‘anje i odgajanje djece sveti je posao. Roditelji su sustvaratelji novih bića na sliku Božju”.
Gospini blagdani nas obnavljaju i ohrabruju da živimo vedroga pogleda u sadaÅ¡njost i tako gledamo u budućnost. Mi smo u Božjim rukama, zajedniÅ¡tvo ljubavi s Bogom raÄ‘a zajedniÅ¡tvo ljubavi s Äovjekom. Tek Å¡to je zaÄela božansko dijete, Marija je pohitala ususret Elizabeti i nastala je silna radost. Gdje je Marija, tu je nada, tu je radost, tu je radost života. Mi smo tome svjedoci, rekao je biskup Pozaić, te podsjetio kako su prije 300 godina Hrvati obranili grad Sinj uz Gospinu pomoć, kao i prije 20 godina hrabri branitelji Lijepu NaÅ¡u.
Sjećanje na usliÅ¡ane molitve budi zahvalnost, radost ponos. I dok promatramo oÄima duÅ¡u ženu, Majku suncem obasjanu, ne skidamo pogleda s nje. Ona je naÅ¡a Majka i uzor uspjeÅ¡nog života. Marija je poput nas proÅ¡la ovom suznom dolinom, kalvarijom raspeća i uskrsa i proslave. Ona poznaje naÅ¡ put. Ona zna najbolje sve naÅ¡e nevolje, i sve naÅ¡e molitve i sve naÅ¡e nade, radosti, rekao je biskup, te homiliju zakljuÄio rijeÄima “Marijo, na nebo uznesena i okrunjena, ti si uspjela u svom životu. Ti želiÅ¡ da i mi uspijemo. Na tu nakanu i danas molimo svim srcem i svom duÅ¡om: pogledaj majÄinskim pogledom sve nas hodoÄasnike i stare i mlade, djedove i bake, roditelje i djecu cijelu Lijepu NaÅ¡u, dragu nam domovinu. DuÅ¡e hrvatske tebi vapiju Majko, duÅ¡o duÅ¡e Hrvatske, Isusova Mati, sunce naÅ¡ih stradanja i naÅ¡ih nadanja, ne prestani sjati”.
Na kraju mise hodoÄasnicima se obratio i biskup Živković. Prisjetio se svoga prvog pohoda bistriÄkom svetiÅ¡tu prije tridesetak godina, kao bogoslov. Moram reći da sam tada ponio veliku duhovnu radost. Kao potomak Gradišćanskih Hrvata koji su s Krbavskog polja pobjegli prema danaÅ¡njoj Austriji, MaÄ‘arskoj, SlovaÄkoj, naÅ¡i preci mogli su uzeti ono najosnovnije sa sobom. Tako su ponijeli duboku vjeru u Boga i pouzdanje u Majku Božju. Uzeli su sa sobom i ljubav prema materinskoj rijeÄi, hrvatskoj kulturi, te dvije marljive ruke. Kao potomak tih Gradišćanskih Hrvata u sedamnaestom koljenu, mogao sam saÄuvati te kreposti. Želim da ih i vi Äuvate u svom životu: da Äuvate vjeru u Boga i pouzdanje u Majku Božju, naÅ¡ divni materinji hrvatski jezik i naÅ¡u bogatu kulturu zbog koje se ne moramo sramiti u Europi. I da oÄuvate vrijedne ruke koje su sposobne pomoliti se Bogu, ali i pomoći bližnjemu. Majka Božja, Kraljica Hrvata, Majka Božja BistriÄka, nam je na tom putu uzor, ali i zagovornica, istaknuo je mons. Živković.
M.M. bpz.ba