Nakon prvih sto Plenkovićevih dana na adresi Predsjednika vlade Republike Hrvatske nužno se vuku paralele i nameću usporedbe s njegovim prethodnicima.
Tako se već može pročitati da je Plenković politički klon Ive Senadera; da u svom nastupu želi podsjećati na Tita i njegov državnički šarm(?); da je oklijevalo, ali nimalo sličan Ivici Račanu, makar po svojoj činovničkoj suzdržanosti odgovara liku birokrata; da je po svojoj rječitosti i govorničkoj vještini čista suprotnost Tomislavu Karamarku… Neka se narod zabavlja i novinarčići neka samo pišu, jer i tzv. politički analitičari samo su kruhoborci koji pokušavaju nešto pogoditi pa tko im brani da politička nagađanja i analogije iznose kao stručnjaci za hrvatsku politiku? Vjerojatno bi bili uspješniji da igraju Loto.
Međutim u tom paralelnom slalomu Andreja Plenkovića sa svojim prethodnicima, jedno je ime (namjerno?) preskočeno: nitko nije uočio da Andrej Plenković doista po svom izgledu i nastupu ne sliči na posljednjeg jugoslavenskog Predsjednika SIV-a, pokojnog Antu Markovića. Partijsko leglo je približno, a zadaća i pozicija dosta su slični. Po svojim postupcima i motivima Andrej Plenković sve više će podsjećati na pokojnog Antu Markovića.
Usporedbe sa Ivom Sanaderom su daleko medijski zahvalnije i očite: to su dvije stasite Dalmatinčine, riječiti i šarmantni govornici na svoj način, pomirljivci i zlopamtila – ali tu sličnost završava. Drugačija su vremena; sada se na poziciji hrvatskog premijera traži slatkoriječivi birokrat u prisnim odnosima s Briselskim lobijima i samo nacionalno prebojen političar, ali ne i nacionalnosvijestan, nego političar s manirima podložan i prijemčiv idejama i uputama što dolaze iz svjetskih centara moći.
Andrej Plenković ima sličnu zadaću u Hrvatskoj – kao što ju je imao i pokojni Ante Marković u Jugoslaviji – po svaku cijenu osigurati u Republici Hrvatskoj politički mir i natpolovičnu većinu u Hrvatskom saboru (zajedno sa srpskom manjinom u Hrvatskoj), da bi se sugestije i smjernice iz Brisela mogle bez zastoja pretočiti u zakone. Pokojni Ante Marković mahao je konvertibilnim jugoslavenskim dinarom i jamčio poduzetničku klimu; kupovao je minute mira dok su JNA tenkovi „zagrejavali mašine“ za ratni pohod na Hrvatsku. Plenković pak maše dobrim gospodarskim pokazateljima i jamči stalan gospodarski rast?! Međunarodno bankarstvo i MMF diskretno su uz njega. „Halo Bing, kako brat“, zajmovi i kamate, „prava sitnica“. A sve to sponzoriraju isti gospodari kao i nekad pokojnom Anti Markviću, iste grupe banaka i financijskih agencija.
Geopolitičke se karte u jugoistočnoj Europi ponovno nakon tridesetak godina prekrajaju, baš kao u mandatu pokojnog Ante Markovića. No pokojni Ante Marković, veliki lažni reformator nije uspio „spasiti“ Jugoslaviju, uspio je „samo“ provesti onu prvu, arheprivatizaciju najvećih gospodarskih subjekata poput hrvatskih banaka, INA-e, TDR-a… i tim prvim „zvaničnim“ djeljenjem karata osigurati da YUTA stekne legitimnost nad milijardama američkih dolara što ih je uz pomoć državnih vanjskotrgovinskih poduzeća sve vrijeme od 1945. godine iščupala na svoje inozemne bankovne račune. Te su zasluge bile dovoljne da ga se ukopa na Mirogoju, makar pokojni Ante Marković s Hrvatskom nije imamo nikakve osobite veze, osim što je nekima omogućio prvu i najveću krađu kroz pretvorbu i privatizaciju!
Andrej Plenković je u prvih sto dana već potrošio izgubljeno vrijeme cjelokupnog četverogodišnjeg mandata. I više mu ni jedan dan nije preostao. Briselski činovnik je mislio da će biti lakše: „malo vitra“, malo bure i mandat predsjednika Vlade ovjenčat će apsolutnom vlašću u HDZ-u. Nije se nikad zapitao, makar znatiželje radi, kako je to zaraditi novac svojom umiješnošću i znanjem; biti plaćen zato jer poslodavac smatra da si novac zaslužio, a ne se od prvog radnog dana pojiti na državnom proračunu i svakog istog u mjesecu biti siguran da će plaća leći na račun.
Nije teško srušiti Andreja Plenkovića, on već sada želi prepustiti premijersku stolicu drugome, ali ne i poziciju predsjednika HDZ-a. Plenković bi se već sada najradije vratio na briselsku činovničku estradu, na domijenke s mirišavom gospodom, analizirao i hihotao se na šale svojih kolega. Andrej Plenković bio bi dobar ministar Vanjskih poslova u jednoj prosperitetnoj zemlji građanske demokracije, ali koja ne bi graničila sa Srbijom i BiH, nego na svojim granicama imala pristojne Dance ili Norvežane, na primjer. Ali onda bi i portir u MVP bio dobar ministar.
I sve se to događa u trenutku kad SDP zapravo ne postoji, naime ne postoji u jednom komadu. Nažalost iz tog kominternovskog legla preživjelo je nešto daleko opasnije. Pokradene milijarde američkih dolara ukradene u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj preko INA-e, Astre i sličnih vanjskotrgovinskih i off shore tvrtki ostalo je u rukama najvjernijih članova hrvatske Udbe, KOS-a i SID-a– YUTA je preživjela. Na broju su svi gregurići, valentići, šternovi, umičevići, vlahovići, špiljaki, dragičevići, todorići, tedeschiji… pravi (ratni) profiteri hrvatske pretvorbe i privatizacije.
>>Uloga Davora Božinovića i Martine Dalić u rastu vrijednosti INA-e prije mogućeg otkupa
Ponuđena ostavka Nikole Brzice u Ministarstvu obrane nesumnjivi je indikator teških lomova unutar vlade, a ne smije se zaboraviti da Ivana Maletić od prvog dana nije htjela participirati u Plenkovićevoj vladi!?
I nije u pitanju samo desno HDZ-ovo krilo, nego sama supstanca hrvatske državotvornosti i smisao HDZ-ova dolaska na vlast. Ministarstvo obrane je lakmus papir hrvatske suverenosti i državotvornosti, a neriješena krađa NATO-vih dokumenata iz tog minstarstva, koja se dogodila pod zakrilništvom Milanovićeve vlade i njega osobno, trebala je odavno biti riješena tim više jer se zna tko je nalogodavac, tko izvršitelj, a tko korisnik te krađe.
>>Nikola Brzica ponudio ostavku zbog napredovanja Zorana Drče?
Kad Nikola Brzica uz pomoć svog ministra Damira Krstičevića nije uspio dovesti na čistac krađu NATO-vih dokumenata, jasno je koliko je duboko ukorijenjena srpsko-udbaško zajedništvo, koliko snažna njihova kadrovska mreža u svim hrvatskim vladama i koliko tu istu mrežu sada štiti i krpa predsjednik Vlade, Andrej Plenković i njegov stručnjak za pozadinske igre, Davor Božinović?
Mila Marušić
