PULJIĆ: Ne znam Å¡to je gore – bezbožni komunizam ili bezduÅ¡ni kapitalizam
Vlast, mediji i crkva su trokut koji je najodgovorniji za zaustavljanje pogubnog trenda odlaska mladih ljudi. Taj je problem ekonomski, socijalni, ali i duboko obiteljske naravi jer se djeca od malena ne uÄe boriti nego uživati u ugodi, istiÄe u intervjuu za “VeÄernji list” Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Velika Gospa, koja je u većem broju sredina najznaÄajnija ljetna svetkovina i razdoblje povratka ljudi rodnome kraju, posve je suprotna od aktualnoga trenda. Kardinal Puljić u intervjuu govori i o odjecima pohoda pape Franje Sarajevu, meÄ‘ugorskome fenomenu, položaju i ulozi Hrvata u BiH, te Biskupskoj sinodi koja će biti posvećena upravo pitanju obitelji i problemu rastavljenih vjernika.
* Uzoriti kardinale, što je razlog da su brojne župe i svetišta kod nas posvećena Gospi, a da među Hrvatima katolicima ima toliko štovatelja Blažene Djevice Marije?
NaÅ¡a hrvatska povijest posebno je vezana uz pobožnost Mariji. Kada god nam je bilo teÅ¡ko, ili je narod bio u opasnosti, tada su pastiri pozivali da se narod moli i utjeÄe Gospi. Kako je vjernik doživljavao da je Marijin zagovor pomogao, iz zahvalnosti su pravili crkve, oltare ili barem zavjetne kapelice. Tako da mi danas nemamo skoro ni jedne crkve bez slike, kipa ili oltara u Äast Majci Božjoj. Marijina uloga je voditi nas prema Isusu koji je naÅ¡ Otkupitelj. Nije rijetkost da majke poslije poroda donesu dijete pred Gospu i prikažu dijete Mariji, a takoÄ‘er majke vrlo Äesto upućuju molitve Mariji da bi imale sretan porod. Ona je Majka i nositeljica života.
* Rijeke ljudi i ove godine pristizale su u Gospina svetiÅ¡ta. Koliko vjernici prepoznaju duh i znaÄaj ovoga blagdana?
Ova svetkovina je ljeti kada brojni koriste godiÅ¡nje odmore i kada iz daljine obilaze svoja rodna mjesta ili svoju rodbinu. Tom prigodom se rado naÄ‘u i u Gospinim svetiÅ¡tima. Najveći dio hodoÄasnika (bolje reći vozoÄasnika, jer je većina njih doÅ¡la vozilima), ipak iskoristi tu priliku da se temeljito ispovjedi. Mnogi uÄine i osobnu pokoru uz taj dan. Rado daju svoj prilog kao osobnu žrtvu. To je divan izriÄaj zajedniÅ¡tva vjere, molitvenog ozraÄja, te posebno kroz sakramente doživljavaju unutarnju utjehu. Jasno da uz vjernike ima i onih koji doÄ‘u iz drugih motiva i ispraznih želja, ali takvih je ipak manje, većina njih je okupljena zajednica vjernika.
* Pripreme za svetkovinu Velike Gospe obavljane su devetnicama, misama, molitvama i ispovijedima. Kako gledate na to da su crkve svake godine sve punije, sve više ljudi traži duhovnu potporu?
U ovom ozraÄju relativizma, gdje Äovjek gubi osjećaj za sveto, a time i za greÅ¡no, Äovjek doživljava da ga to prazni u duÅ¡i i Äini nezadovoljnim. TakoÄ‘er, u ovom nametnutom mentalitetu materijalizma i konzumizma osjeća Äovjek bilo Å¡to da ima, ako nema mir u duÅ¡i, prazan je. Zato su toliki na putu traženja duhovnih vrijednosti. U tome ima i lutanja. ÄŒesto u tom traženju duhovnog zna biti i praznovjerja. Ali hodoÄašće u Gospina svetiÅ¡ta najÄešće je traženje Boga, ili joÅ¡ bolje traženje sebe i u sebi susret s Bogom. Koliko god je javno mnijenje ono koje vlada, ipak se Äovjek bori tražeći duhovne vrijednosti jer bez Boga život nema smisla.
* MeÄ‘ugorje je mjesto gdje tisuće vjernika dolaze moliti, a privlaÄi ih fenomen navodnih Gospinih ukazanja. Kako komentirate taj fenomen?
Mislim da nije u MeÄ‘ugorju naglasak na viÄ‘enjima i porukama, nego je tamo naglasak da ljudi traže kroz molitvu utjehu vjere. Posebno je tamo naglaÅ¡eno ozraÄje kajanja, molitve i pokore. To ozraÄje ljude Äini skruÅ¡enijima i otvorenijima za molitvu, i to je ono Å¡to ljude privlaÄi. To nalazimo na svim mjestima gdje se ljudi mole i kaju i Bogu obraćaju.
* Ove je godine ovo pitanje postalo posebno aktualno nakon Å¡to je papa Franjo rekao da se oÄekuje donoÅ¡enje odluke i da je Komisija napravila dobar posao nakon Äega su krenule brojne Å¡pekulacije. Kakve informacije vi imate?
Mislim da ne treba stvarati predrasude i Å¡pekulacije. Treba imati strpljenja i Äekati odluku Svetog Oca. Kao pastoralno mjesto molitve, pokore, navijeÅ¡tanja evanÄ‘elja, dijeljenja sakramenata u nadležnosti je mjesnog biskupa po mjesnom župniku. A za sve drugo treba imati strpljenja. Nije zabranjeno Bogu se moliti, pokoru Äiniti i otvoriti srce obraćenju.
* Kako gledate na odjeke Papina pohoda BiH, drže li se i žive li katolici, ali i drugi ljudi, njegove rijeÄi, ili su bili samo dobri sluÅ¡atelji njegovih rijeÄi i nijemi promatraÄi veliÄanstvenog sarajevskog pohoda?
Svi priznaju da se toga dana 6. lipnja neÅ¡to veliko i lijepo dogodilo u Sarajevu. Svi hodoÄasnici su ponijeli dragu i lijepu uspomenu. Sada je na nama kroz medije i propovjedaonice uprisutnjivati njegovu poruku koju nam je donio. Oni koji su dobre volje, oni će ne samo Äuti nego i prihvatiti. Onima koji su tvrda srca, njima samo Duh Sveti može razbiti tu tvrdoću. Ne treba oÄekivati prevelike rezultate, ali se nikada viÅ¡e neće moći zanijekati taj dogaÄ‘aj i poruke koje smo Äuli. Valja ih trajno uprisutnjivati u javnost.
* Za razliku od Velike Gospe i drugih svetkovina kada tisuće ljudi dolazi u domovinu, veliki broj mladih istodobno odlazi, napuÅ¡taju svoj dom nakon Äega su biskupi uputili dramatiÄan apel. Je li moguće zaustaviti taj trend?
To je vrlo složeno pitanje. Crkva mora dići glas i pozivati vlast da se zauzme stvarajući uvjete za opstanak i ostanak, ali i hrabriti mlade da ne bježe pred izazovima života. Ipak, mediji Äine jednu straÅ¡no veliku ulogu svojom propagandom. Oni trebaju isto hrabriti i vlast i mlade da se prema tom problemu odnose odgovornije. Taj problem potjeÄe joÅ¡ od obiteljskog života jer se djecu odgaja da uživaju, a ne da se bore u životu. Jasno, Äim doÄ‘e problem da se ne može uživati, onda se bježi. Vlast se previÅ¡e okupirala oko politike i popularnosti, a zaboravila je stvarati strategiju razvoja. U tome ih podupiru i medijske kuće. Meni se nameće joÅ¡ jedno pitanje, ne znam Å¡to je gore – bezbožni komunizam ili bezduÅ¡ni kapitalizam. Sve je manje socijalnih zakona koji Å¡tite Äovjeka. O tome treba puno jasnije govoriti.
* Dio javnosti kao da se natjeÄe da iseli Å¡to je moguće veći broj ljudi. Istina je, teÅ¡ko se živi ovdje, nema posla, korupcija, nepotizam, ali susreli ste veći broj naÅ¡ih ljudi u inozemstvu. Je li baÅ¡ tamo sve med i mlijeko kako se istiÄe?
Ne može se sve izjednaÄiti. Mnogi se uspiju snaći i steknu materijalna dobra, ali se iskorijeni, integrira u tuÄ‘inu i tako zaboravi svoje korijene. Ne znam koliko to usrećuje. Drugi prolaze vrlo gorke trenutke, ali ih je stid vratiti se radi ljudskih obzira. Zaista postoji i pomodarstvo. MeÄ‘utim, postoji i druga propaganda zapadnih zemalja da im dobro doÄ‘u gotovo Å¡kolovani ljudi jer u njih nisu morali ulagati. Ionako im treba radna snaga. Trebalo bi malo preispitati neke propagandne toÄke da se vidi Å¡to se krije iza svega. Nije moje da u to ulazim, ali mi je neÅ¡to od toga već poznato.
* Posljednjih dana znaÄajno je pitanje prihvaćanje Zakona o radu i europskih reformi. ÄŒini se da je vrlo malo onih koji žele istinske promjene, otvaranje. Govori se jedno, radi se drugo, ima li nade za ovu zemlju?
Možda previÅ¡e oÄekujemo da nam drugi „kapu kroji”. Premalo Äinimo zajedniÄki stvarajući bolje sutra. Svi kukamo kako su mito i korupcija zavladali, ali smo zaboravili da za to postoje uvijek dvije strane. Nama treba svjetsko iskustvo, pa tako i Europe, ali zaboravljamo da mi moramo dati svoj dio, da se s nama ozbiljnije mora raÄunati. Ovako nas rasturaju iako smo i previÅ¡e rastureni.
* ‘Hrvati ovu zemlju sve manje osjećaju i svojim dijelom domovine’, nedavno ste poruÄili navodeći viÅ¡e razloga. Koliko je upravo takvo stanje opasno kako za same Hrvate, odnosno državu BiH, i vidite li spremnosti da se pravda i jednakost konaÄno zažive u ovoj zemlji?
Mnogi su doprinijeli takvom stanju. Premalo je onih koji Äine da se to stanje promijeni. MeÄ‘utim, nema koristi od kukanja, nego valja probuditi svijest i odgovornost prvo nas Hrvata, da posvjedoÄimo i dokažemo kako cijenimo žrtve naÅ¡ih predaka koji su ovu grudu natopili muÄeniÄkom krvlju. To je zavjet naÅ¡. Traže se hrabri muÅ¡karci i žene koji će ponijeti zastavu napretka i zauzetosti oko jednakih prava, stvaranja uvjeta za bolju budućnost. Ne bi smjeli biti izdajice tih hrabrih i slavnih predaka, a i kukavice koje se plaÅ¡e križa, a hvalimo se da smo kršćani. SebiÄnjaci nisu sposobni graditi sretniju budućnost. Samo oni koji s Bogom raÄunaju i ne boje se žrtve, oni su pravi graditelji budućnosti.
* Uskoro slijedi Biskupska sinoda, a u srediÅ¡tu je obitelj. Å to Crkva time poruÄuje?
Crkva je svjesna da je obitelj gnijezdo ÄovjeÄanstva. To nije izmislila ni politika ni demokracija, nego je Božja zamisao povjerena ljudima. Od samog stvaranja – stvori ih muÅ¡ko i žensko – i da im zapovijed da s Njime suraÄ‘uju i tako napuÄe zemlju. Ova Biskupska sinoda koja se održava u listopadu samo će razmiÅ¡ljati i tako nastojati probuditi svijest i savjest ÄovjeÄanstva, a joÅ¡ viÅ¡e odgovornost Crkve da ne skrene s puta koji je Bog dao, a Krist posvetio. ÄŒovjek se u svojoj bahatosti drznuo remetiti Božji zakon, a narodna veli: tko prirodu remeti, priroda mu se osveti.
* Sveti Otac rekao je nedavno da rastavljeni ne smiju biti ekskomunicirani iz Crkve. Je li realno oÄekivati da nakon Sinode budu u mogućnosti punopravno živjeti životom vjernika?
Nisu nikada ni bili ekskomunicirani, ali nisu imali zajedniÅ¡tvo primanja sakramenata. Ovdje treba razluÄiti brigu o rastavljenima od brige da se ozbiljnije priprave mladenci za brak. To je važna briga Crkve i druÅ¡tva. Ako se od malena odgaja u sebiÄnosti, kako će biti sposobni za zajedniÅ¡tvo ljubavi u braku. Zato je važno usredotoÄiti se kako odgajati za ljubav. Tek onaj tko zna ljubiti, taj ispravno živi, bez obzira u kojem zvanju. Kada su u pitanju rastavljeni, Papa poseban naglasak stavlja na djecu koja trpe bolno tu rastavu.