PS-portal donosi veliki intervju sa zastupnicom u Europskom parlamentu Marijanom Petir, iz kojeg prenosimo najzamimljivije dijelove.
Imate veliko iskustvo kao zastupnica u Saboru. Kakva je razlika između Sabora i EP?
Mislim da je najveća razlika upravo u utjecaju na donošenje odluka. U Hrvatskom saboru ako ste vlast onda je logično da podržavate ono što Vlada stavlja kao prioritet. Ako ste oporba što god predložili neće vam proći jer kod nas još uvijek ne postoji ta razina dijaloga da podržavamo dobre stvari bez obzira tko ih predložio. Ako izborite nešto, opet će Vlada biti zaslužna zato što oni na kraju odobravaju financijska sredstva. U EP naravno da ima utjecaja to što pripadam najjačoj političkoj grupaciji, Europskoj pučkoj stranci, ali se pokazalo da se primjerice većina stvari dogovara i odlučuje na odborima gdje su prisutni predstavnici Komisije i Vijeća, pa ako želim adresirati neko pitanje to mogu tamo napraviti i uz to koristiti sve modele lobiranja da taj moj prijedlog prođe, u čemu sam kad je riječ o tim projektima, recimo u sektoru poljoprivrede, do sada bila prilično uspješna.
Protivnica ste tzv. Istanbulske konvencije. Zašto?
Parlament je zakonodavno tijelo koje treba poštivati zakone. Dakle, EU ne može ratificirati tu konvenciju niti raditi pritisak na države članice da je ratificiraju a dogodilo se upravo suprotno. To je prva konvencija Vijeća Europe koja nije donijeta po proceduri po kojoj se inače donose konvencije. Ona je donesena bez javne rasprave, bez suglasnosti država članica i cijeli postupak je bio poprilično neuobičajen.
Biskup Vlado Košić zahvalio Marijani Petir za založenu borbu za kršćanske vrijednosti
Kaže se da Istanbulska konvencija ima za cilj suzbijanje nasilja nad ženama, ali kako onda protumačiti da prema dostupnim podatcima, broj ubijenih žena tri godine prije potpisivanja Konvencije u Turskoj, koja je ujedno bila ključna inicijatorica donošenja i ratifikacije Konvencije, je bio 66, a tri godine nakon ratifikacije 286. Isto tako, pozivajući se na službene izvore, mediji navode kako je u toj zemlji od 2010. do 2017. ubijeno 1915 žena.
Da li je Turska baš dobar primjer?
Ja sam uzela Tursku kao primjer zato što su oni tumačili da će se u stvari s Istanbulskom pomoći suzbijanju nasilja. No brojke govore nešto potpuno suprotno.
Znači mislite da je ona po sadržaju loša?
Ja smatram da ona ima problematične sadržaje i mislim da mi trebamo dosljedno provoditi svoje zakone koje imamo kada je riječ o suzbijanju nasilja te da je naše zakonodavstvo poprilično jasno i dobro, jedino što mi ponekad donesemo dobre zakone ali u provedbi nismo skroz dosljedni. Dakle naš Zakon o suzbijanju nasilja u obitelji i naš Kazneni zakon i Zakon o parničnom postupku, nude rješenja za suzbijanje nasilja. Hrvatska je već ugradila u svoje zakonodavstvo svih 48 mjera i mehanizama borbe protiv nasilja nad ženama predviđene Konvencijom. Stoga nije bilo potrebe da se ona ratificira i na taj način omogući uvođenje i onih odredbi koje se ni na koji način ne odnose na borbu protiv nasilja nad ženama nego izravno krše načelo supsidijarnosti i temeljna ljudska prava zagarantirana postojećim pravno važećim nacionalnim i međunarodnim odredbama.
Koji je problem s tim terminom „rod“. Na početku Istanbulske stoji da „rod“ označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce. Je li sama ta formulacija problematična?
Osobito je problematično što Istanbulska konvencija pojam roda promatra kao društveni konstrukt i razlikuje pojmove „rodnog identiteta“, „roda“ i „spola“.
Takvom definicijom negira se činjenica da se čovjek rađa kao „muško“ i „žensko“ i unosi se podjela između čovjekova spola kao spola i društvene dimenzije spola, nazivajući je “rodom” što implicira da svatko svoj rod može naknadno odabrati ili promijeniti.
Petir: ‘Tražimo da oni koji su počinili strašne zločine u Baćinu budu privedeni licu pravde’
Konvencija pretpostavlja da su spol i njegova društvena dimenzija dvije odvojene i nepovezane stvarnosti, za što nema utemeljenja u realnosti ni u znanosti, već proizlazi iz ideologije – rodne ideologije te zahtijeva ugradnju takve ideologije u sve javne politike uključujući i obrazovanje. Time se ograničavaju primarna uloga roditelja u odgoju i odlučivanju o obrazovanju vlastite djece u skladu s vlastitim moralnim, vjerskim i drugim uvjerenjima. Time se djevojčicama i dječacima oduzima pravo da majku zovu „majkom“, a oca „ocem“ stavljajući ih u kategorije „roditelj 1“ i roditelj 2“ kako ne bi povrijedili nečije osjećaje. Političari bi se trebali više brinuti o budućnosti naroda jer su osjećaji promjenjive prirode dok su identitet i vrijednosti naroda konstanta koja iziskuje našu zaštitu.
Osim svega navedenog što je izuzetno problematično, moram ponoviti još jednom da me kao zastupnicu posebno brine da se ne poštuje međunarodno kazneno pravo i Rimski statuti na kojima počiva EU. Ne možemo se pozivati na Rimske statute kada to nama paše, a kad mislimo da to nije u skladu s nečime što želimo progurati onda nam Rimski statuti više ne trebaju.
Petir: Potrebno je priznati rad i regulirati prava seoskih žena
Mislim da tu trebamo biti konzistentni neovisno o tome da li se mi s nečim slažemo ili ne. Zakon se mora poštivati. Vi možete o nekoj temi imati jedan stav a ja drugi, ali ako se nećemo držati prava i zakona što će onda sutra biti slijedeće? Sutra onda netko može reći da je normalno ubiti čovjeka (jer se naveliko raspravlja o eutanaziji i neke države su je već dozvolile). Dakle, nije to normalno, postoje stvari koje su prihvatljive i koje nisu prihvatljive. Sukladno tome bi se trebalo ponašati štiteći pravni poredak svake države članice i temeljni ugovor o EU.
Da li ta konvencija uopće može pomoći da dođe do smanjenja nasilja ili ne? Po Vašem mišljenju.
Postoje statistike koje su pokazale da ta konvencija ni u kom segmentu nije pridonijela suzbijanju nasilja. Mi da bi suzbijali nasilje na bilo kojoj razini moramo dosljedno provoditi zakonodavstvo koje imamo i koje nam za to daje instrumente. Ako vidimo da postoje određeni problemi u provedbi, moramo mijenjati zakone, jer ponekad se zna dogoditi da mi donosimo idealne zakone ali ni život ni svijet nisu idealni. Ako se u praksi pokaže da su nam neki instrumenti nedostatni ili da neke stvari moramo osnažiti onda to treba promijeniti.
(VIDEO) Petir i U ime obitelji u EU parlamentu obilježili 5 godina od prvog referenduma u Hrvatskoj
Ja sam razgovarala i s našim policajcima na terenu, žao mi je što njih nikada nitko ne pita kad se donose zakoni da li je ono što je zamišljeno moguće provesti i da li to ima smisla.
Često se zakoni stvaraju tako da se sjedne u kabinetu i donese se nešto što nam se u perspektivi čini idealno. Osobno smatram da bi trebalo jače naglasiti pitanje zaštite same žrtve i veće kontrole nad počiniteljem. Jer događa se ako ste vi žrtva, ne mislim sad samo na zakonodavstvo koje se odnosi na suzbijanje nasilja u obitelji, već ako ste vi bili napadnuti ili su vam prijetili, vas će policija obilaziti svaki tjedan a neće ići pogledati je li se taj nasilnik koji vam je prijetio ponaša u okviru zakona. Imam dojam da možda treba neke mjere osnažiti kada je riječ o kontroli samog nasilnika i pomoći da se žrtva dodatno ne opterećuje jer je ionako već u situaciji koja je sama po sebi stresna i psihički loše utječe na nju.
Po Vašem mišljenju, pravo veta, njih trideset kažu da može a jedna da ne. Je li to pravedno ili ne i treba li to mijenjati ili ne?
Apsolutno. To je velika nepravda i to su dvostruki standardi: Srbiji su otvoreni pregovori premda ne poštuje pravnu stečevinu.
U Srbiji je na snazi ZORZ, to je zakon kojim je Srbija uzela sebi ovlasti malog Haaga, na osnovu kojeg može procesuirati sve hrvatske branitelje- sjetimo se slučaja Veljka Marića i svega ostalog što je bilo u međuvremenu, s tim da Hrvatsku nisu branili samo Hrvati – to je valjda jasno, nego su je branili državljani 17 drugih država članica što znači, da pojednostavimo, da Srbija može suditi hrvatskom branitelju iz Njemačke, iz Francuske i sl.
Srbija si je uzela ulogu međunarodnog kaznenog suda što je apsolutno zadiranje u pravnu stečevinu i kršenje međunarodnog kaznenog i poredbenog prava. Da ne spominjemo što se događa s Hrvatima u Vojvodini koji kao nacionalna manjina ne mogu ostvariti svoja osnovna građanska prava. Znamo da pitanje poštovanja prava nacionalnih manjina je dio pravne stečevine, a to se ne poštuje. Ali Srbiji su unatoč svemu tome otvoreni pregovori. Makedoniji nisu otvoreni pregovori jer se Grčka ne slaže s njenim imenom što jednostavno nema smisla. Ja sam o tome govorila više puta i upozoravala Komisiju da pomogne u rješavanju tog problema. Tu je naravno osnovni problem u Vijeću.
Zašto Srbiji popuštaju a Makedoniji ne?
Ja uopće ne mislim da Makedoniji treba popuštati, mi smo tražili samo da se po modelu načela i pravednosti ti pregovori otvore. Stvar sa Srbijom je takva da je Srbija uvijek bila jako bliska Rusiji i da potezima koje povlači prema Srbiji, EU pokušava štititi svoj interes na Balkanu, a to radi na potpuno pogrešan način. Time što ne stabilizira Makedoniju, a Srbiji nudi nešto što Srbiju ne zanima (znate da je Srbija odbila članstvo u NATO-u) je vrlo ozbiljan problem.
To što se EU nije bavila proširenjem ne opravdava čelnike EK da nisu više brinuli o cijelom Zapadnom Balkanu a prije svega o BiH, jer BiH je u ozbiljnom problemu. Vidimo što se dogodilo nakon posljednjih izbora i da unatoč tome što je Vijeće upozorilo da je potrebno promijeniti izborni zakon gdje bi svaki narod mogao birati svog predstavnika, zakon nije promijenjen i Bošnjaci su Hrvatima izabrali njihovog člana predsjedništva. Bojim se, ukoliko se EU ozbiljno ne pozabavi sa situacijom u BiH, da BiH i cijelu regiju ne čeka svijetla budućnost.
Ima li EU uopće snage za to?
EU ima snage, samo mislim da nije bilo dovoljno interesa i razumijevanja. Budimo jasni i nama je ponekad teško shvatiti što se događa u BiH, sad zamislite kako je nekom tko ne poznaje situaciju, ali to nije nikakvo opravdanje. Nije opravdanje da oni budu potpuno odsutni iz zemalja Zapadnog Balkana i da tu prepuste različitim drugim interesima da se prepliću.
Rusko – Američkim?
Ne samo to. Tu je i Turska i Saudijska Arabija u Bosni. To je vrlo ozbiljan utjecaj koji mijenja strukturu društva i s tim novcem koji stiže, posebice iz Saudijske Arabije, se bitno doprinosi radikalizaciji što nama ne može biti svejedno jer smo mi prvi susjedi BiH a još uvijek nismo u Schengenu i mislim da dugoročno, ako se stvari ne promijene možemo sa sigurnosnog aspekta imati vrlo velikih problema.
Marijana Petir za Narod.hr: ‘Novac OPG-ima i proizvođačima, ne uvoznicima i nakupcima’
Recite mi koliko Vas je zabolilo kad su Vas izbacili iz HSS-a?
Marijana Petir: Puniša Račić nije uspio ubiti HSS a Krešo Beljak jest
To je sigurno bilo jedno iskustvo koje nije nimalo ugodno jer sam ja od svojih najmlađih dana bila vezana uz HSS. Kako je HSS-u bilo zabranjeno djelovanje u Hrvatskoj tijekom komunizma, nakon što je demokracija stupila na snagu, ljudi koji su u iseljeništvu vodili HSS došli su u kuću mog oca i molili ga da bude povjerenik HSS-a za Moslavinu i Posavinu što je on prihvatio. Ja sam imala možda nekih 11 godina i od tada sam išla s njim na svaki skup, prvaci HSS-a su redovito dolazili u našu kuću, slušala sam sve te priče o povijesti HSS-a, tako da je meni HSS bio stil života.
Ono što su braća Radić i Maček predstavljali za Hrvatsku i stavili u svoj program je bilo nešto što sam ja kroz svoju političku aktivnost provodila u djelo. Način na koji je Krešo Beljak počeo voditi HSS i do kuda ga je danas doveo je u stvari totalni pucanj u HSS. Rekla sam ono što je napravio Puniša Račić kada je pucao u Radića je bilo strašno, ali Puniša Račić nije uspio ubiti HSS a Krešo Beljak jest. Beljak je ubio najstariju stranku u Hrvatskoj koja predstavlja svakom Hrvatu nešto. Kad susretnete ljude u bilo kojem dijelu Hrvatske, uvijek ćete ćuti da im je netko u obitelji bio HSS-ovac. Svatko ima nekoga tko mu je bio HSS-ovac. HSS je dio baštine hrvatskog naroda, na žalost današnji HSS nema nikakve veze sa svojim osnivačem.
Danas je HSS vezan sa SDP-om, prije je bio vezan za HDZ. Koliko je tu izgubio, u svojoj povezanosti i stalnoj koaliciji s HDZ-om, na svojoj snazi, na svojoj prepoznatljivosti među ljudima?
Nije HSS stalno bio u koaliciji s HDZ-om, to je apsolutno netočno. HSS je izlazio samostalno na izbore. 2000.-te je izašao na izbore u koaliciji s tzv. Četvorkom, a koalicija s SDP-om je bila postizborna i to je prva koalicija u koju je HSS ušao nakon izbora. 2003. je HSS opet išao samostalno na izbore i ostao u oporbi, na izbore 2007. je HSS išao samostalno i poslije izbora je napravljena koalicija s HDZ-om, nakon toga je opet bio samostalni izlazak na izbore 2011., tad smo bili oporba i onda na slijedeće izbore 2015. je HSS išao na izbore po prvi put s HDZ-om.
Marijana Petir odgovorila Krešimiru Beljaku
Postoji li opcija da se Vi vratite u HSS?
To je teško reći. Ne mogu ja sama sebe vratiti. Postoje neke procedure koje bi trebale biti ispoštivane da bi ja mogla vratiti, ali bojim se da od HSS-a neće ništa ostati nakon Beljakove vladavine, jer on se može usporediti, njegova narcisoidnost i njegov pristup, s Neronom koji je vladao Rimom a potom ga spalio.
Mislite da poslije njega neće ostati ništa?
Mislim da će on uništiti sve jer retorika koju on ima i način na koji vodi HSS je skandalozna. On mijenja vrijednosti stranke. Mi nismo lijevo udbaško komunistička stranka nikada bili niti možemo biti. Mi smo pučani, mi smo stranka koja ima demokršćanske korijene i slogan „Vjera u Boga i seljačka sloga“, a Beljak propagira potpuno suprotne vrijednosti od onoga što je HSS je bio i što članovi HSS-a žive. Ja nisam sigurna da će nakon ovakvih ekshibicija koje on provodi uopće bilo što od HSS-a ostati, na žalost.
Cijeli, opširniji intervju možete pročitati na slijedećim poveznicama:
Izvor: narod.hr
