Pusta želja
Kad bih ja bio vjetar,
gledao bih polje sa Ljubuše.
Išao bih do vrha Vrana
Svaka staza bi mi bila znana.
Mogao bih sa Kovača
čuti pjesmu punu plača.
Umivao bih sa Tušnice
rosnom kišom tvoje lice.
Dok te gledam s Vrlokuka,
nek me stigne tvoja muka.
Kad bih bio sunčana zraka,
znao bih gdje raste ljubičica svaka.
Kad bih bio mjesec mlad,
svaku noć bih te ljubio tad.
Da sam kamen s vrha Grede,
pa da vidim malo bolje,
to Duvanjsko divno polje.
Kad bih bio ptičje krilo,
da osluhnem srca bilo.
Od ostatka roda moga.
Po tuđini prosutoga,
tog naroda nevoljnoga.
Vinko Radoš
