Prešlo se na ljetno računanje vremena, a mnogi se još nisu probudili iz zimskog sna. Dok se drugi već spremaju na ljetni odmor. Odmarali bi se iako nisu zaslužili. Vrijeme je ionako relativna kategorija pa se možda i zbog toga vremena mijenjanju, ali i ponavljaju. Pogotovo kad su društvena previranja u pitanju. Nekad tragično, nekad groteskno. Korporativni kapitalizam i neoliberalizam prekrndašili su pa im se njihova logika u novije vrijeme sve više obija o glavu. Dotjerali su dotle da su dopustili Karlu Marxu da bude u pravu u jednoj svojoj misli kod toliko krivih. “Ako želite objesiti kapitaliste, oni će vam prodati konopac”, rekao je Marx, najpoznatiji protivnik kapitalizma, ne znajući tada da će socijalizam proizvoditi više unutarnjih neprijatelja nego roba široke potrošnje. Pa se pokazao neodrživim. A kad je Marxov konopac u pitanju, korporativni kapitalizam i neoliberalizam idu korak dalje – sami sebi stavljaju omču oko vrata! A o tranzicijskom divljem kapitalizmu da i ne govorimo. Jadna demokracija našla se u neobranom grožđu pa je tuku kao vola u kupusu.
Kako su korporativni kapitalizam i neoliberalizam dotjerali demokratskog cara do duvara, svijet polako ulazi u postkapitalizam. Informacijska revolucija čini svoje, informacija sve više istiskuje kapital. Jadni Marx vjerovao je da će komunistička revolucija srušiti kapitalizam, nije mogao ni sanjati da će umjesto kuke i motika kapitalizmu doći glave tipke na laptopu i smartphoneu.
Puno toga moglo se naučiti iz feudalnih vremena. Kad bi se u vrijeme Osmanlija raja žalila, age i begovi znali bi koliko i dokle mogu stezati, a kad bi raja zašutjela i prestala se žaliti, onda su age i begovi znali da je opasno i da valja – popustiti! Oni koji u vremenu današnjem nastoje biti novovjeki age i begovi nemaju osjećaj za mjeru, misle da su oni mjerilo svih stvari. Pa demokraciju pretvore u demonkraciju. I aktualiziraju onu foru kad Haso pita Muju što je to demokracija.
– Kad dvije budale imaju veća prava nego jedan pametan – pouči ga Mujo.
A Winston Churchill reče kako do vremena u kojem je on živio nije izmišljeno ništa bolje. A, evo, došlo se do još goreg. Pogotovo kad je o BiH riječ. Tako su Bošnjaci u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH donijeli rezoluciju koja se protivi rezolutnoj rezoluciji Europskog parlamenta pa su hrvatski zastupnici okupljani u strankama koje čine HNS napustili sjednicu. U Sarajevu nastoje osporiti u Strasbourgu usvojenu rezoluciju kojom se poziva na federalizam i legitimno zastupanje konstitutivnih naroda uBiH. Bošnjačka rezolucija stvorila je institucionalnu krizu u Federaciji. Još se čude tome što biskupi podržavaju legitimne političke zahtjeve predstavnika bh. Hrvata. Odlukom SNSD-a da zastupnici ove stranke ne nazoče sjednicama Doma naroda Parlamenta BiH blokiran je rad državnih institucija i stvoren zastoj na europskom putu BiH. Mnogi u BiH rade svašta da se za europsku BiH ne uradi – ništa! Čak se među najrelevantnijim političkim analitičarima pojavio i izraz erdoganizacija BiH. Što je zazvučalo prilično nezgodno, pogotovo nakon što je Erdoğan najoštrije zaprijetio cijeloj Europi.
U BiH je sve više onih koji potpiruju vatru pod uzavrelim bosanskim loncem. Ivo Andrić opisao je one koji svojim govorom i postupcima izazivaju nemire i sukobe riječima: “U jednoj ruci slama, u drugoj vatra!” Slično je i oko balkanske bačve baruta s kratkim fitiljima. A slične bačve kotrljaju se po čitavom svijetu pa bi se BiH trebala što prije skloniti pod europske skute. No, sarajevska politička elita prema Staroj dami ponaša se kao dokona kći kad je savjetuje majka. Kći se sprema na izlazak, majka joj govori kako se treba ponašati, a ona uzvraća:
– Dobro, mama, dobro, dobro, dobro, dobro, dobro!
I dok jedni javno opstruiraju europski put BiH, drugi to rade onako skrivećki. Po logici jedne dokone dame na lagodnom i dobro plaćenom radnom mjestu. Prijateljica je nazove na mobitel:
– Što radiš?
– Ništa, na poslu sam – odgovori.
