Papa Frane je boravio u Poljskoj i tamo osudio međunarodni terorizam, uprijevši prstom u njegov uzrok. Papa pritom – za razliku od naših umova i veleumova, pa i onih teoloških – svoj optužujući prst nije uperio u islam.
Štoviše, novinarima koji su ga pratili na putovanju izričito je rekao kako je pogrešno islam poistovjetiti s nasiljem.
Umjesto toga, papa je kao glavne uzroke terorizma označio društvenu nepravdu i idolatriju novca.
“Terorizam raste ondje gdje je novac Bog i gdje je novac, a ne osoba – u središtu ekonomije”, rekao je papa i dodao:
“To je prvi oblik terorizma. To je temeljni terorizam protiv cijeloga čovječanstva. O tome treba govoriti.”
Dakle, argentinski papa je još jednom osudio kapitalizam. Ovoga puta nije direktno izrekao tu riječ, ali je dovoljno jasno opisao koga ili što smatra uzročnikom zla na planetu.
Slično je govorio i prije pola godine u Meksiku, kada je pred predstavnicima poslodavaca, biznismenima i poslovnim ljudima u Ciudad Juarezu – industrijskom gradu blizu El Pasa u Teksasu – kritiku kapitalizma oblikovao u formulaciju da će “Bog držati odgovornima robovlasnike naših dana koji iskorištavaju radnike”.
“Protok kapitala ne može određivati protok ljudi”, rekao je tada papa, napavši “prevladavajući mentalitet koji se zalaže za najveći mogući profit, odmah i pod bilo koju cijenu”, kao i “eksploataciju radnika kao da su objekti koji se trebaju iskoristiti i baciti”.
Sistem koji ubija
Još je rigorozniji papa Frane bio lanjskog srpnja u Boliviji, kada je narode Latinske Amerike otvoreno pozvao da ustanu protiv kapitalizma, sustava koji “porobljava pojedinca i ubija bratstvo”, te da stvore novu svjetsku ekonomiju koja bi se “stvarno temeljila na zajedništvu”, ali i na raspodjeli dobara među svim ljudima.
“Shvaćamo li da je sistem nametnuo mentalitet profita pod svaku cijenu, bez ikakve brige za ljudsko dostojanstvo ili uništenje prirode?”, poručio je papa Frane prilikom tog posjeta Boliviji, koji je ostao zapamćen i po tome što mu je ljevičarski bolivijski predsjednik Evo Morales darovao raspelo u obliku srpa i čekića.
“Kada kapital postane idol koji upravlja pojedincima i kada pohlepa za novcem predsjeda cijelim socioekonomskim sistemom, onda se društvo raspada. Takav sistem porobljava pojedince i uništava bratstvo. Takav sistem isključuje, odbacuje i ubija. Govorimo o sistemu koji se više ne može tolerirati, zato nemojmo da nas bude strah i recimo: mi trebamo promjenu, mi želimo promjenu”, zaključio je Papa lani u La Pazu.
Svi su ovi javni istupi samo logični nastavci premijernog papina iskaza o kapitalizmu, koji je još 2013., odmah nakon ustoličenja u Vatikanu, formulirao u Apostolskoj ekshortaciji Evangelii Gaudium (Radost Evanđelja), dokumentu na 84 stranice koji se smatra službenom platformom njegova pontifikata i akcijskom uputom za katoličke biskupe širom svijeta.
U tom je programatskom dokumentu južnoamerički papa osudio nesputani kapitalizam kao “novu tiraniju” i “idolatriju novca”, pozvavši svjetske čelnike da svim građanima hitno zajamče “dostojanstveni posao, obrazovanje i zdravstvenu skrb”, te da se bore protiv siromaštva i sve veće nejednakosti u svijetu.
Burze i beskućnici
“Postojeći financijski poredak koji stvara nasilje i nejednaku raspodjelu bogatstva mora se promijeniti. Kako je moguće da nije vijest kada stariji beskućnik umre od neimaštine, a vijest je kada burze padnu za dva boda?”, zapitao se tada papa Frane, zaradivši od američkih medija i konzervativnijih biskupa etiketu “komunista”.
“Nejednakost između bogatih i siromašnih dosegnula je novi vrhunac”, ustvrdio je tom prilikom papa, apelirajući na “stasavanje novih, boljih političara koji će zaliječiti rane koje je kapitalizam nanio narodima”.
Naglasivši da peta Božja zapovijed “Ne ubij” jasno određuje vrijednost ljudskog života, papa je u spomenutom dokumentu obznanio da danas moramo osvijestiti suvremenu verziju te zapovijedi: “Ne stvaraj ekonomiju isključenja i nejednakosti – takva ekonomija ubija!” Drugim riječima, papa je optužio kapitalizam za kršenje te Božje zapovijedi.
Već tada, 2013. godine, papa je odaslao snažnu poruku da kapitalizam i apsolutizam tržišta stvaraju ne samo nejednakosti, nego i društveno nasilje. Već tada svijetom je odjeknula papina izjava: “Sve dok se ne napadne strukturalni uzrok nejednakosti, neće biti rješenja za svjetske probleme.” Zapravo je istu izjavu, odnosno njenu varijaciju, dao i prošlog tjedna u Poljskoj.
Dakle, u Poljskoj nismo čuli ništa novo, ništa što argentinski papa već nije govorio za svoga pontifikata. Ono što je u simboličkom smislu zanimljivo jest činjenica da je najnoviju kritiku kapitalizma papa Bergoglio izrekao upravo u domovini onog svog prethodnika koji je narodima Istočne Europe donio taj kapitalizam.
Dvije različite mladosti
Danas je već opće mjesto da je glavni “uspjeh” poljskog pape Ivana Pavla II. (1920.-2005.) njegov aktivizam na rušenju komunizma u Istočnoj Europi, čime je narodima tih zemalja omogućio da uživaju u blagodatima kapitalizma.
A sada, 25 godina nakon te epohalne promjene i desetak godina nakon smrti poljskog pape, u Poljsku stiže argentinski papa i ponavlja svoju ocjenu da “kapitalizam ubija”. Je li možda riječ o ideološkom sukobu u vrhu Katoličke crkve, o krucijalnim razlikama između nasljednika svetog Petra u samom pogledu na ovozemaljsku “dolinu suza”?
Teško da je tako. Ako u vrhu Katoličke crkve i ima ideoloških prijepora, oni se razrješavaju daleko od očiju javnosti. Goleme razlike između poljskog i argentinskog pape u viđenju dva glavna društveno-ekonomska sistema 20. stoljeća prije se mogu objasniti okolnostima njihovih osobnih života, a pogotovo uvjetima njihova odrastanja i formiranja.
Papa Ivan Pavao II. svoju mladost i zrele godine proveo je u društvenim okolnostima surovog staljinizma: na ulicama Krakowa od komunizma je vidio i upoznao samo njegovo najgore lice. Što je u takvim uvjetima jedan humanist mogao učiniti nego da potakne pobunu protiv okrutnog sustava?
U isto vrijeme, na drugom kraju svijeta, papa Frane je svoju mladost i zrele godine proveo u društvenim okolnostima surovog kapitalizma periferije: na ulicama Buenos Airesa od kapitalizma je vidio i upoznao samo njegovo najgore lice. Što u takvim uvjetima jedan humanist može učiniti nego da potiče pobunu protiv okrutnog sustava?
Poljski papa imao je negativno iskustvo sa sistemom SSSR-a, argentinski papa imao je negativno iskustvo sa sistemom SAD-a. Zato je papa Wojtyla srušio carstvo staljinizma, i zato papa Bergoglio poziva na rušenje carstva neoliberalizma. Slobodarskim ljudima ostaje se nadati da će i Argentinčeva misija biti jednako uspješna kao Poljakova. bpz.ba
