Zidovi meÄ‘u narodima i državama predstavljaju nemoć i materijalni su dokaz trajnih nesporazuma meÄ‘u nacijama i svjetonazorima. Ta je nemoć izrasla na lažima i pogreÅ¡nim ambicijama, na zaslaÄ‘enim slavolucima licemjerja, kad ljudi i narodi nisu željeli biti iskreni nego su radije Å¡ećerili svoje laži i tlapnje nego govorili istinu. Od kad postoje civilizacije grade se zidovi, jer narodi su isti na razliÄite naÄine; otkad postoji neiskrenost zidovima su zajamÄeni temelji. Danas je barem jedan od velikih povijesnih zidova postao svjetska atrakcija – Kineski zid.
Nakon razdoblja lažnog i lažljivog suživota s muslimanskim imigrantima i nakon Å¡to su neke europske države (NjemaÄka i Nizozemska, na primjer) priznale da taj suživot nije uspio i nikad se nije smio dogoditi, a pogotovo nakon prekomorske invazije iz Afrike i Bliskog istoka orkestrirane od strane obavjeÅ¡tajnih službi nekih muslimanskih država, Irana i Turske na primjer, Europa u ovome trenutku diže nekoliko Å¡to vidljivih Å¡to nevidljivih zidova. DoÅ¡lo je doba neugodnih istina, kad EU mora priznati da suživot s muslimanskim izbjeglicama u Europi nije uspio, a kršćansko je milosrÄ‘e grubo zloupotrebljeno. Jer muslimanske izbjeglice nisu doÅ¡le ostvariti novi život nego na svaki naÄin nastaviti živjeti po starom – i to na raÄun poreznih obveznika svojih domaćina. DoÅ¡li su kao gosti, ponaÅ¡aju se kao gazde. Sa sobom su dovukli islamske militante svih vrsta – islamistiÄki terorizam, bombe, atentate, mržnju i vjersku iskljuÄivost – sve Äega se Europa uspjeÅ¡no bila rijeÅ¡ila. ÄŒinjenica je da se muslimanska populacija u Europi nije nikad ogradila od tog svog teroristiÄkog zla, nikad vlastima isporuÄila svoje teroriste. ÄŒinili su sve za ne uÄiniti niÅ¡ta, znaÄi podupirali su islamistiÄki terorizam u Europi. Za muslimansku zajednicu u Europi, islamistiÄki je terorizam samo faza u islamizaciji cijele Europe.
Prvi zid je u Gevgeliji, na makedonsko-grÄkoj granici: nema graÄ‘evinske operative, inžinjera i ÄeliÄne konstrukcije, ali postoje striktna nareÄ‘enja graniÄarima i vojsci da zaÄepe granicu. Drugi je zid u francuskoj luvi Calais, na ulasku u tunel ispod Engleskog kanala; to isto nije armirano-betomski zid, inžinjercimani ni traga ni glasa, ali je ulazak u Veliku Britaniju ograniÄen i branjen rezolutnom policijskom silom. Opipljivi zid visok preko Äetiri metra diže MaÄ‘arska na granici sa Srbijom. Prije samo dva mjeseca europski su se licemjeri zgražali i vikali, Orbane faÅ¡isto! Sada su svi uÅ¡utjeli. SlovaÄka i ÄŒeÅ¡ka u svoj su nevidljivi zid ugradili samo jedan kriterij: kršćani naprijed ostali stoj: džamija nemamo niti ih namjeravamo graditi! I tzv. internacionalci i ljevuÄari Å¡ute. Naime statistika je dosta precizno pokazala da je terorizam u Europi islamskog podrijetla i da muslimani ne prihvaćaju kulturoloÅ¡ke vrijednosti judeokršćanske civilizacije niti su zbog tih vrijednosti doÅ¡li.
Nasuprot tim zidovima i zabranama stoji dugogodiÅ¡nja licemjerna europska (EU) praksa multikulturalnosti i nadrihumanitarna doktrina Vatikana potkrepljena homilijama o kršćanskom milosrÄ‘u i prigodnim biblijskim citatima. MeÄ‘utim u Vatikanskim vrtovima joÅ¡ nisu podignuti Å¡atori i nema puÄke kuhinje za izbjeglice. Nije Crkva iznijela kriterije, uobliÄila naÄin ili formulirala ciljeve svoje politike prema muslimanskim izbjeglicama. NegdaÅ¡nja vojujuća Crkva postala je ministranska. Prisutna je politiÄka neiskrenost (manipulacija) nekih lijevih politiÄkih opcija koje su od imigranata napravile svoje biraÄko tijelo, Å panjolska na primjer.
PreviÅ¡e je nejasnoća i zamraÄenih epizoda, jer nakon toliko godina, nakon Å¡to su stotine tisuća izbjeglica pristigle samo u Lampeduzu, na primjer, Å¡to je s djecom i mladim ljudima, kakva im je (bila) sudbina i koja odrediÅ¡ta? Je li Lampeduza samo privremeni smjeÅ¡taj za afriÄke izbjeglice ili najveći izvor ljudskih organa za staraÄku Europu i razvijeni svijet, nije nimalo retoriÄko pitanje. Možda kombinacija i naÄin da se vjeÅ¡to isprazne europski fondovi namijenjeni pomoći imigrantima?
Licemjerna retorika EU i sva sila (plaćenih) humanitaraca, da ne spominjemo prigodne intelektualce i umjetnike, samo su iÅ¡li na ruku islamskim militantima da pod izlikom „boljeg života“ izvrÅ¡i invaziju na Europu i ubace na tisuće svojih terorista. Uskoro su i zapoÄeli svakodnevni (asimetriÄki) teroristiÄki napadi piÅ¡toljima, strojnicama, noževima, paklenim strojevima. I juÄer u vlaku Amsterdam – Pariz kad su tri ameriÄka vojnika sluÄajno spasili putnike od pravog pokolja zadrtog islamskog militanta.
Mladići i odrasli muÅ¡karci nemaju Å¡to tražiti bolji život u EU i sa svojim obiteljima, s djecom u naruÄju nasrtati na granice. Oni su u svojim zemljama dužni braniti dom, izboriti se dostojanstven i pristojan život za sebe i svoju obitelj, a ne svoju djecu i žene koristiti kao živi Å¡tit i govoriti kako im je teÅ¡ko. U svojoj domovini trebaju stvariti državu kakvu žele i zaslužuju, naravno borbom, jer tko će to umjesto njih uÄiniti ako svi oni svome zaviÄaju okrenu leÄ‘a? Ali ako su se već odluÄili na sramotan bijeg, onda njihovo prirodno odrediÅ¡te trebaju biti muslimanske zemlje, kulturoloÅ¡ki vrlo bliske njihovu svjetonazoru i dosadaÅ¡njem životu. Prije svih Turska, koja je sve i zapoÄela misleći da će zajednom s ISIL-ovcima i drugim islamskim militantima destabilizirati Europu i obnoviti silu negdaÅ¡njeg Otomanskog carstva, a su tu onda bogate zemlje poput Saudijske Arabije, Qatara, Emirata, Kuwaita, Indonezije, Malezije koje trebaju i traže radnu snagu. To su njihova braća po Kur’anu i predstavljaju cjelovito rjeÅ¡enje za sirijske, pakistanske, somalijske, libijske, jemenske, za sve islamske izbjeglice i azilante koje u svojoj zemlji ne mogu ili ne žele živjeti. Dok spomenute zemlje i Crveni polumjesec ne ispune svoju bratsku dužnost prema braći po vjeri, Europa ne smije primiti jednog muslimanskog imigranta. Treba li Hrvatska podignuti zid prema Srbiji, ne jer svojim postupcima Srbija diže zid prema Hrvatskoj i civiliziranom svijetu, a Å¡to se tiÄe muslimanskih izbjeglica, beskorisno jer će one u Hrvatsku stizati ilegalno preko svog jataka – muslimanske Bosne. Ovo je Hrvatskoj prigoda da prema istoku digne zid kriterija za sve, a ne samo za muslimanske izbjeglice i poduzme ozbiljne mjere i radnje.
Judeokršćanska civilizacija muslimanskim iseljenicima niÅ¡ta ne duguje, a ono malo preostalog kršćanskog milosrÄ‘a Europa treba namijeniti svojim potrebitima, onima Å¡to zbog licemjerne politike prema muslimanskim migrantima žive loÅ¡e u svojim europskim domovima. Pravedan kriterij jedini je valjani zid, jer zaÅ¡to su baÅ¡ Skandinavija, NjemaÄka i Å vicarska krajnje odrediÅ¡te muslimanskih izbjeglica? Možda zato jer NjemaÄka trenutno treba 100 000 inžinjera, jer muslimanski migranti dobro izraÄ‘uju satove ili odliÄno govore njemaÄki i Å¡vedski, imaju dugu tradiciji u industrijskoj proizvodnji? ZaÅ¡to migranti ne krenu prema Ruskoj federaciji, upravo je ona svojom vanjskom politikom zakuhala graÄ‘anski rat u Siriji, bivÅ¡em SSSR-u koji im je izdaÅ¡no pomagao u vojnoj opremi i prigodnoj marksistiÄkoj literaturi?
Možda bi ova Milanovićeva vlada pokuÅ¡ala udomiti Å¡to viÅ¡e izbjeglica, kako bi ih pretvorila u svoje glasaÄko tijelo, to je prokuÅ¡ani rijeÄki recept SDP-ovskog uspjeha u Rijeci, ali premalo je vremena. Ili uÄiniti bilo Å¡to da bi se u bijesu nemoći, zbog poraza na parlamentarnim izborima u prosincu 2015., Å¡to viÅ¡e naudilo hrvatskoj državi.
F.Boci bpz.ba