Ruža Tomašić je s 15 godina iz Slavonije otišla u Kanadu i ondje završila policijsku akademiju (Ontario Police College). Radila je kao policajka u borbi protiv droge, maloljetničke delinkvencije, a za Večernji list je ispričala dosad nepoznate pojedinosti iz policijskog posla u Kanadi.
Prilikom posjeta Franje Tuđmana Vancouveru bila je u njegovom osiguranju jer je položila tečaj za zaštitu vladinih dužnosnika. Na Tuđmanov poziv, vratila se u Hrvatsku i postala dio predsjedničkog osiguranja u Banskim dvorima. Bila je i u osiguranju Stipe Mesića 1991. Rad u osiguranju je prekinula 1992. zbog zdravstvenih razloga.
“S 15 godina otišla sam u Kanadu, 1974. Dvije godine živjela sam sa sestrom. Sama sam se školovala i sama išla u policijsku školu.
Bilo je teško jer sam morala zarađivati za stan i hranu i školovati se. Nedjeljom sam išla u hrvatsku crkvu nadajući se da će me netko pozvati na ručak kako bih pojela pošten obrok, juhu, meso, salatu. Ponekad sam znala imati samo neki namaz što mi je nerijetko bio i doručak i ručak i večera. Ali sam završila školovanje i otišla u policiju i tada sam bila sretna.
Policajka sam bila 16 godina. U početku, dok još nisam znala dobro engleski, radila sam na desku u stanici, zatim u prometu. Onda dalje po sposobnosti. Kasnije sam poželjela voziti motor.
Dvije godine sam se natjecala za to, ali mi nisu dali i treću sam godinu pitala svog načelnika zašto. Odgovorio mi je da ne mogu voziti motor jer sam žena. Rekla sam – ja sam žena za vožnju motora! Ne date mi da vozim motor, ali kada se negdje potuku, prvu me šaljete da rješavam stvari!
U lice sam mu sve to rekla iako sam dotad doživjela mnogo seksističkih napada i prošla svašta, ali nikada se nisam tužila, no taj put rekla sam da ću se žaliti.
Tada mi je rekao da ćemo otići u garažu, polegnuti motor i ako ga uspijem podignuti, dopustit će mi da idem na tečaj. Bili su to teški motocikli. Kazao mi je da ako nekamo idem na teren i sruši mi se motor, što ću ako ga ne mogu dignuti?
Meni su već prije dečki pokazali trik kako podignuti motor u slučaju da padne. I otišli smo u garažu, on je polegnuo motor, a ja sam ga odmah dignula i morao me poslati na tečaj.”
Jeste li ikoga izmlatili?
“Pa morala sam nekoliko puta. Imate svakakvih ljudi, ne znaju prestati se tući kada im kažete da prestanu i da vas slušaju. Onda počnu napadati i tući vas, pa se morate braniti.
Jednom smo partner i ja razdvajali dvojicu koja su se tukla. Jedan od njih okrenuo se prema meni prijeteći da će me lupiti u glavu, ali kako sam se izmaknula odalamio me jako po ramenu. Odmah sam uzvratila i razbila mu nos da mu je krv šiknula po meni pa sam još morala pisati i izvještaj da dobijem novu košulju.
Tada sam ga doista izmlatila.
Ubrzo je došlo i pojačanje i kad su me vidjeli tako krvavu pomislili su da me ubo nožem. Skočili su odmah na njega, a ja na njih da im objasnim i odvratim da ga ne prebiju… Bilo je svakakvih slučajeva.
Kanadska je policija izuzetna. Ako nešto dobro napraviš, nagrade te, a za loše stvari odgovaraš. Ono što je uvijek krasilo taj posao je to da smo se uvijek lijepo družili.”
Kao bivša policajka priznaje da posjeduje pištolj, kaže da ima dozvolu i za držanje oružja i za nošenje, a ovisno o mjestu gdje ide, ponekad ga nosi sa sobom.
Ne libi se upotrijebiti ga.
“Pa zašto nosiš oružje ako ga ne bi upotrijebio kad zatreba?
Glupo mi je da netko nosi pištolj reda radi, a ne zna njime rukovati i boji ga se upotrijebiti. Što ga uopće onda nosi? Takvi mogu napraviti više štete nego koristi i sebi i drugima.”
M. Marković/foto:p
