Sud Bosne i Hercegovine , donio je presudu dana 19.5.2020.g., kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice Olge Pantić, sutkinje Okružnog suda Banja Luka, te je ukinuo Pravilnik o ocjenjivanju nositelja pravosudnih funkcija, kao i Kriterijume za ocjenjivanje rada sudaca u Bosni.
Kao dopredsjednica Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća, mogu da kažem da je ova presuda, upravo potvrdila moje mišljenje i stav, kojI sam isticala, kako na komisijama za izradu pravilnika i kriterijuma, na sjednicama VSTV, te na sastancima sa predsjednicima viših pravosudnih institucija.
Nezakonito se, putem Kriterujma za ocjenjivanje rada sudca , utvrđuje ovlaštenje sudaca, neposredno više instance, da kroz odlučivanje o pravnim lijekovima, utječu i na ocjenjivanje sudaca u nižestenim sudovima.
Prije svega, VSTV je izašlo iz okvira ovlaštenja, koje ima po zakonu, kada je u Kriterijumima za ocjenjivanje rada sudaca, uvrstio nove pravne institute, koje ne poznaju niti Zakon o sudovima B i H, niti Zakon o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću, a koji se odnose prije svega na analitičku ocjenu sudaca neposredno višeg suda.
Vijeće je sve pravilnikei kriterijume, donijelo sukladno preporukama europskih stručnjaka i u tom smislu je imalo dobru namjeru da unaprijedi postupak ocjenjivanja.
No ti stručnjaci iz Europske unije su predložili da unaprijedimo pravilnike, na način da ne izlazimo iz zakonskog okvira, a ono što se ne može trenutno unaprijediti pravilnikom, da se ide prema zakonodavcu s prijedlogom izmjene zakona.
Kada je bila u pitanju analitička ocjena , postavila sam pitanje stručnjaku , koji je bio ispred Europske unije, sucu Antonu iz Slovenije, da li se može desiti da pojedini suci subjektivno ocjene presude sudaca nižestepenih sudova, na što je on odgovorio da može i da taj kriterijum nije baš donio rezultate na unapređenju ocjenjivanja u zemljama u kojima je predviđen.
Odmah sam zamislila situaciju gdje jedan sudac više instance , ocjenjuje da je presuda suca niže instance, dobro napisana, a neki drugi sudac više instance za istog suca u drugom predmetu da mišljenje da presuda nije dobro napisana.
Jasno mi je već tada bilo da će ova odredba Kriterijuma za ocjenjivanje , izazvati veliko nezadovoljstvo među sucima, a pogotovo zato što ta ocjena utječe na karijeru svakoga suca.
S druge strane , Zakonom je određeno da predsjednik suda ocjenjuje suce, te mu je na ovakav način oduzeto , odnosno umanjeno to pravo.
Ukazivala sam na ovo i na sastancima sa predsjednicima sudova viših instanci, no ja sam bila usamljena i ni jedan moj izneseni argument , nije dopirao do predsjednika sudova, a pored toga sam ih upozoravala da će na ovakav način suci i predsjednici sudova dobiti samo više posla, gdje će trpjeti rad po predmetima u radu.
Interesantno je da je Europska unija prihvatila ove pravilnike, iako sam čitavo vrijeme ukazivala, da nisu sukladni zakonu.
Europska unija je trebala prvo inzistirati kod zakonodavne vlasti, donosenje izmjene zakona , pa tek onda tražiti od VSTV-a usklađivanje pravilnika.
Kada je u pitanju presuda, ona mora imati osnovne elemente po zakonu tj. uvod, izreku, obrazloženje i pravnu pouku. Presuda mora biti jasna svakom, pa i onom čovjeku, koji nema obrazovanje, jer ona nije naučni rad.
Sudac uvjek obrazlaže, zbog čega je donio takvu presudu i sve podvodi pod određene zakonske norme, jer da toga nema ,ne bi se mogla ni ispitati presuda.
Nevjerojatno je da sudovi više instance potvrde presudu i onda daju loše mišljenje o načinu pisanja presude.
Ako sud ispituje presudu u okviru granica izjavljene žalbe, onda po mom mišljenju postupajući sudac neposredno višeg suda , se ne može upuštati i davati svoje mišljenje šta je trebao taj nižestepeni sud da utvrdi ili što je pogrešno utvrdio , jer to nije žalbom pobijano.
Ovo iz prostog razloga, jer mu to pravo ne daje zakonodavac, a drugo i to mišljenje višestupanjskog suda ne mora da znači da je točno, jer bi i ono moglo biti osporeno,kada bi ga preispitivao sud, koji je više instance od toga suda.
