Dok Sanader prolazi sotonizaciju, VeÄernjak priprema Å eksovu beatifikaciju!
Nakon “abdikacije”, bivÅ¡i je premijer i pravosudno i ljudski i medijski postao oliÄenje svega zla u Hrvatskoj, da su Äak i njegovi najbliži suradnici koji su samo nekoliko mjeseci prije vikali “Kud Ivo tu i ja” poÄeli govoriti o njemu kao utjelovljenu Sotone!
Pokojni svećenik, dugogodiÅ¡nji duhovnik bogoslova Ivan Å eÅ¡o Dobri, znao je govoriti kako i Sotona ima jednu dobru karakteristiku – uporna je! Kako se razvijala situacija posljednjih godina, bivÅ¡i premijer Ivo Sanader nakon “abdikacije†i pravosudno, i ljudski i medijski postao je oliÄenje svega zla u Hrvatskoj, da su Äak i njegovi najbliži suradnici koji su samo par mjeseci prije vikali “Kud Ivo tu i ja†poÄeli govoriti o njemu kao utjelovljenu Sotone, koji nema ama baÅ¡ nijednu dobru karakteristiku. Oni pak nevini i Äisti niÅ¡ta nisu znali o navodnim ili stvarnim Sanaderovim marifetlucima. Jednako i novinari, posebno oni iz Jutarnjeg, od Jergovića do PaviÄića, do neukusa pisahu o Ivi ljubavne novinarske stihove, da bi, sukladno mentalitetu krda i žrtvenog jarca, najednom “pokajniÄki†poÄeli pisati “Sotonske stihove†o Sanaderu. U takvoj atmosferi sotonizacije Ive Sanadera u izvedbi bivÅ¡ih nezahvalnih medijskih i politiÄkih podrepaÅ¡a kojima je mnogo toga dao, Å¡to mi se zgadilo, odluÄio sam malo provocirati, napisati ironiÄnu kolumnu o pozitivnoj važnosti korupcije za druÅ¡tvo. Naslovih je “Vratite nam Ivu Sanadera, inaÄe propadosmo!â€. IÅ¡ao sam se zafrkavati polazeći od duhovite dosjetke pokojnog veleÄasnog Å eÅ¡e, pa, kao on u Sotoni, pokuÅ¡ati u korupciji vidjeti i neÅ¡to dobro. I poigrah se sa naknadnom pameti hrvatske javnosti, politike i medija u sluÄaju Sanader. Povod je bila izjava Å¡efice MMF-a Christine Lagarde prema kojoj od “osam zemalja istoÄne Europe samo Hrvatska i Slovenija nisu iziÅ¡le iz recesijeâ€, napisavÅ¡i: “Premda nisam ekonomist, tvrdim da je razlog tome tzv. ‘borba protiv korupcije’, uslijed koje su u ovim zemljama stradala dva žrtvena janjca, Sanader i JanÅ¡a.
Moć bez ušutkarine je prazna moć, puka moć
To temeljim na jednoj knjizi, smjesi ironije i gorkih istina, pod naslovom ‘Diskretna Äarolija korupcije’ autora Gasparda Koeniga, koji je gospoÄ‘i Lagarde kao ministrici u Sarkozyjevoj vladi pisao govore, pa je najkompetentniji za tumaÄenje dijagnostike ove dame izreÄene o Hrvatskoj i Sloveniji. K tome, Koenig je nakon toga dobio posao u Europskoj banci za obnovu i razvoj, pa valjda zna Å¡to piÅ¡e kada pohvalno govori o fenomenu korupcije. Teza njegove knjige je neka vrsta okretanja pile naopako, protiv, kako ih naziva, katara ‘Äistih ruku’: Ne postoji razvoj i rast bez korupcije, a borba protiv korupcije najÄešće je oružje kojim se skrivaju tragiÄni i teÅ¡ki limiti nesposobne politike u noÅ¡enju sa zahtjevima trenutka. Citirajući Mandevillea, Koenig tvrdi kako je ‘Äestito druÅ¡tvo stagnirajuće druÅ¡tvo, doÄim korupcija generira neprestanu cirkulaciju dobara i statusa.’ Moć bez korupcije je prazna moć, puka forma, bez uÄinkovitosti, to je skup sociopata koji ne žive u povijesti u kojoj su velika djela i velikani zapravo povijest korupcije. Koenig pak razlikuje korupciju od kleptokracije, kao onu kod afriÄkih tirana od koje Å¡ira zajednica nema koristi, doÄim se kod ‘krjeposti korupcije’ stvara ‘investicijski kiÅ¡obran’ od kojeg i država i druÅ¡tvo obilato profitiraju. To potkrjepljuje obilnim primjerima korumpiranih politiÄara iz povijesti, od ‘Äestitog’ Perikla, do ‘krjeposnog’ Cicerona, sve do Churchilla, Kohla, Mitterranda i naÅ¡ih dana, Äemu dodajem i bivÅ¡eg Å¡efa gospoÄ‘e Lagarde, Sarkozyja, kojeg je, meÄ‘u inima, obilato podmazivao pokojni Gadafi. Korupcija ne samo da nije iskorjenjiva, nego je riziÄno ići na to, noÅ¡eni opasnom ideologijom transparentnosti, svojstvenu totalitarnim druÅ¡tvima, koja ljude pretvara u meduze i guÅ¡i svaku kreativnu pohlepu i inicijativu ‘dam da daš’, kako su to stoljećima prakticirale ugledne države i multinacionalke, od Siemensa nadalje. Nazivati korupciju ‘apsolutnim zlom’, kako je tu nedavno uÄinio predsjednik Vijeća Europe, jednostavno je glupo. Ponajprije stoga Å¡to u povijesti niÅ¡ta ne može biti apsolutno, pa ni zlo, a potom, kako to Äini Koenig, tezi Hanne Arendt o ‘banalnosti zla’ treba pridodati i onu o ‘ambivalentnosti dobra’ na temelju dva povijesna primjera. Prvi je Lincolnov koji je uz pomoć korupcije progurao 13. amandman i spasio crnce (pardon, Afroamerikance) od ropstva. Drugi je primjer Kurta Bechera, kojeg je Himmler u nacistiÄkoj NjemaÄkoj zadužio za kontrolu glavnih židovskih poduzeća i poduzetnika. Eichmann nije volio Bechera jer je bio uÅ¡utkaren (korumpiran), krÅ¡io je zakone Reicha, uzimao je od Židova novac kako bi ih transportirao izvan NjemaÄke i time ih, iz sebiÄnih i pohlepnih razloga, spaÅ¡avao. No, za razliku od Bechera, nepotkupljivi Eichmann je poÅ¡tivao zakone, ali nije život, pa je stotine tisuća ljudi deportirao u smrt.
Antikorupcijska histerija koÄi razvoj
Ni Koenigova knjiga, kao niti ovaj tekst, nije poziv na korupciju, već upozorenje na antikorupcijsku histeriju koja koÄi razvoj uslijed koje se svaki ozbiljan službenik ili politiÄar u Hrvatskoj libi potpisati bilo Å¡to gledajući tragikomiÄne sudbine poput PolanÄecove. U taj kontekst treba staviti i Linićevu poreznu presiju koja je i neka vrsta hajke na ‘pokvarene poduzetnike’ jer oni ‘uvode red’. Ova antikorupcijska borba, zapravo histerija, je politiÄka rabota i manipulacija u kojoj postoje ‘naÅ¡i i vaÅ¡i’ lopovi. I dok sam gledao slike bivÅ¡ih premijera s Milanovićem nametnula mi se jedna misao: pa većina njih je bogatija od Sanadera! A Sanader je jedini premijer koji nije bio u SK, jedini nije bio dio starih struktura koje su ga, kada se previÅ¡e zaigrao i izaÅ¡ao iz gabarita koje su mu one namijenile, naprosto odstrijelile te je, barem u sluÄaju Hypo banke, presuÄ‘en bez dokaza, raji na veselje: Evo vam glave uzroka svih vaÅ¡ih zala, narode! Kao Å¡to Nobilu ne mogu oprostiti Kordića, nevinog Äovjeka, tako ni Sanaderu GlavaÅ¡a, no, ipak, vodeći se gospoÄ‘om Lagarde i njezinim ideologom Koenigom vapim: Vratite nam Sanadera, nema rasta, propadosmo uslijed ‘antikorupcijske borbe’!â€
Reakcije po moju malenkost bile su katastrofalne, popljuvala me, Å¡tono se veli “i javnost i strukaâ€, Äitatelji rigali vatru, samo sam Äekao da mi Bajić pokuca na vrata, ili nazove Andrija Jarak. Samo me jedan Äovjek pohvalio, napisao mi pismo iz Remetinca, moj najdraži premijer dr. Ivo Sanader. Kako je to izveo ne znam, možda je imao goluba pismonoÅ¡u. U sadržaju pisma posebno negativno se osvrnuo na tri osobe, koje je kao premijer jako dobro upoznao, pa je tu jamaÄno “kompetentanâ€. To su Mladen Bajić, Nino Pavić i Vladimir Å eks. OgraÄ‘ujući se, kao i sam u tekstu, o dopustivosti korupcije, dr. Sanader, naziva Bajića i Pavićev EPH tandemom “koji se u zadnjih nekoliko godina pretvorio u osovinu zla.â€
Tako Sanader, po mom sudu, ispravno primjećuje: “Osvrnut ću se na onaj dio u kojem potpuno toÄno dijagnosticirate razloge ove naÅ¡e, ne stagnacije, nego (gotovo) gospodarske propasti – a to je antikorupcijska hajka, ovaj lov na vjeÅ¡tice ‘a la croate’. ÄŒinjenica je da je glavni državni odvjetnik glavni baja u državi, Äovjek koji, eto, i o izborima odluÄuje. Poduzetnici su u strahu, menadžeri joÅ¡ u većem, javni službenici u miÅ¡jim rupama, strani ulagaÄi ne dolaze, a oni koji su ovdje povlaÄe se i prebacuju svoja ulaganja u neke druge Hrvatske.â€
Sanader: Cijeli sluÄaj INA-MOL je konstrukcija, izmiÅ¡ljena priÄa
Budući da smatram da je, najblaže reÄeno, neobiÄno da u svim tim milijardama optužnica i presuda protiv Sanadera on iskljuÄivi krivac za sve, dok ovi oko njega “niÅ¡ta nisu znali†ili su, kao ÄŒobanković, tek ogulili par vreća krumpira, kao Å¡to smatram da je u nekim sluÄajevima (Hypo) presuÄ‘en bez dokaza, Sanader me dalje uvjerava i da je tako i u sluÄaju INA – MOL: “Zahvaljujem Vam od srca na VaÅ¡oj tvrdnji da sam ‘barem u sluÄaju Hypo presuÄ‘en bez dokaza’. VaÅ¡a rijeÄ â€˜barem’ otvara mi mogućnost da zakljuÄim da i u sluÄaju INA – MOL dopuÅ¡tate sliÄan scenarij, pa i ako niste u nj uvjereni. Ja Vas uvjeravam da je i u tom sluÄaju rijeÄ o dogovorenoj konstrukciji, da je Äitava priÄa izmiÅ¡ljena. A da nam je sud odobrio umjesto Å¡to je odbio naÅ¡ prijedlog da se provedu dokazi o tijeku novca, bilo bi vidljivo da Ježić laže i da je sve to jedna velika izmiÅ¡ljotina.†Zanimljivo je, dodajmo, da suprotno odluci suda Ježić do dana danaÅ¡njeg nije vratio tih pet milijuna Sanaderovih ili “Sanaderovih†eura mita koje su mu navodno MaÄ‘ari dali, kao i Äinjenica da u “povijesti bolesti†kraÄ‘a i muljanja oko INE nitko osim Sanadera nije niti terećen niti suÄ‘en, niti dovoÄ‘en u pitanje, od Vanje Å piljka do RaÄanove vlade koja je zapoÄela proces “veleizdajeâ€. Osobno ne mislim da je Sanader anÄ‘eo, ali nije ni Sotona koji nije optužen jedino za obilje kiÅ¡e koja je pala u Hrvatskoj proÅ¡le godine u rujnu, ali kada je INA u pitanju, selektivni pristup problemu neodoljivo podsjeća na udbaÅ¡ki rukopis.
Posebna priÄa je Vladimir Å eks, o kojem VeÄernji list iz pera dr. Ivice MiÅ¡kulina, docenta na Hrvatskom katoliÄkom sveuÄiliÅ¡tu, objavljuje “hagiografijuâ€, neÄitljiv feljton koji Å¡teti želucu svakog Äitatelja koji o Å eksu bilo Å¡to ozbiljnije zna. Å teta za kolegu MiÅ¡kulina, Å¡teta za povijesnu struku i znanost. Å eks je beskrupulozan tip, Äovjek bez ideala, kako ga je opisao Andrija Hebrang: “(Å eks) nije Äovjek od vizije, ne posjeduje ideale, politiÄki plan ili program, zanima ga jedino kako ostati u vrhu vlasti i zadržati politiÄku moć.
“Kada napisah kako “kao Å¡to Nobilu ne mogu oprostiti Kordića, nevinog Äovjeka, tako ni Sanaderu GlavaÅ¡a†( i Nobilo mi se javio tada pismom), onda me Sanader uputio ovako: “Sve je, naime, drugaÄije od javne percepcije koja je u meÄ‘uvremenu postala opće mjesto. ÄŒesto se najveće ‘istine’ pokažu kao najveće laži. O svemu, o inicijatoru tj. glavnom pokretaÄu i Bajićevu pomagaÄu u sluÄaju GlavaÅ¡ zna N. N. (ne želim navoditi ime koje Sanader spominje u pismu, I. Å .), koji bi, mislim, bio spreman s Vama porazgovarati o toj temi, kao Å¡to sam i ja spreman odgovoriti na svako eventualno pitanje. Ja o tome joÅ¡ ne izlazim u javnost, jer imam drugog preko glave, ali doći će vrijeme i za to.â€
Osoba na koju me Sanader uputio je njegov dugogodiÅ¡nji politiÄki suradnik i prijatelj koji ga se ni nakon progona nije odrekao, a i Å eksa poznaje u duÅ¡u. Å eksa koji je, prije svog dojuÄeraÅ¡njeg intimusa GlavaÅ¡a, bio istureni aparatÄik i u progonu generala Ante Gotovine s famoznim “locirati, uhititi, transferirati.†Sastao sam se s osobom kojoj me Sanader uputio u njegovoj kući, nasamo, i tada mi je potanko opisao kako su Å eks i Bajić “odradili GlavaÅ¡aâ€, i druge pikanterije iz toga vremena koji ruÅ¡e mnoge mitove, pa i naÄin na koji je Sanader doÅ¡ao na Äelo HDZ-a. O tome drugom prilikom. U svakom sluÄaju, sve dijametralno suprotno o slici koju Å eks preko feljtona u VeÄernjaku odaÅ¡ilje o sebi i tim vremenima, Å eks kojemu je Sanader, pa i GlavaÅ¡, u najtežim životnim trenucima jako puno pomagao da bi Å eks Sanadera, nakon Å¡to ga se pritvorilo, u intervjuu Globusu nazvao “dnom dna.†Kako stvari zadiru u privatnost, ne želim o tome, no otkrivaju sliku Vladimira Å eksa malo goru od onoga kako ga je niže opisao Andrija Hebrang. Pa ni o onim koje ne zadiru u privatnost ne želim, muka mi je, možda jednom…
Kada sam u najavi feljtona u VeÄernjaku i intervjuu sa Å eksom proÄitao “nadam se da je GlavaÅ¡ prihvatio da ja nisam pokretao, a ni sudjelovao u njegovom sudskom progonuâ€, smuÄilo mi se, kao i kada je izgovarao onu reÄenicu vezanu uz Gotovinu. No, to je Å eks, “specijalist†za hrvatske generale, i “Domovinski ratâ€. Ono Å¡to je jedan meÄ‘u mnoÅ¡tvom paradoksa u sluÄaju GlavaÅ¡ je i Äinjenica da je Å eks izostavljen iz optužnice, GlavaÅ¡ osuÄ‘en po “zapovjednoj odgovornostiâ€, a Å eks mu je bio nadreÄ‘en!?
Tako funkcioniraju “pravosuÄ‘e†i “politika optuživanjaâ€
Netko može s pravom reći koga danas zanima Sanader i njegovo miÅ¡ljenje, koga zanima GlavaÅ¡, koga zanima Å eks i dogaÄ‘aji iz tog vremena… Nije caka u tome, motiv je donijeti javnosti “drugi pogled†na ustaljene interpretacije te naÄin na koji su funkcionirali ljudi, politiÄari, koji su obnaÅ¡ali kljuÄne funkcije u ovoj državi, kako funkcionira pravosuÄ‘e, “politika optuživanjaâ€, kao i mediji te “antikorupcijska borbaâ€, a Å¡to se može primijeniti i na danaÅ¡njicu. Tko tu laže, a tko govori istinu – o tome imam sasvim jasan stav, kao Å¡to i Äitatelji mogu zauzeti svoj. Od svih aktera najmanje vjerujem Å eksu koji pred kraj politiÄke karijere ide retuÅ¡irati svoj lik i djelo uz pomoć povjesniÄara MiÅ¡kulina, koji to vjerojatno radi volonterski. Jedva Äekam izlazak knjige o blaženom Vladimiru Å eksu pa da napiÅ¡em osvrt, recenzijicu. S obzirom na svoje bivÅ¡e podrepaÅ¡e, treba podsjetiti da Sanader tijekom svog procesa o njima nije rekao niti jednu ružnu rijeÄ, dok su oni “koji niÅ¡ta nisu znali†u medijima iznijeli tone nemjerljivih gadosti o Äovjeku koji im je dao mnogo toga, i funkcije, a nekima i politiÄku karijeru.
Å to se Sanadera tiÄe, eno ga, trune u Remetincu, kriv za sve. No Å¡to se dobroga dogodilo Hrvatskoj nakon Å¡to smo zatvorili Ivu, to “apsolutno zloâ€. NiÅ¡ta, Bajić se kandidirao za Ustavni sud, Nino Pavić, drugi Älan “osovine zlaâ€, pun k’o brod daje intervjue i razmiÅ¡lja o novim projektima, gradi neboder, Ježić negdje u miru uživa, ÄŒobanković je svoje “odgulio†i sada uživa u plodovima “minulog radaâ€, kao i mnogi sliÄni njemu, Å eksa se beatificira, a bivÅ¡a Sanaderova stranka s mnoÅ¡tvom onih koji “niÅ¡ta nisu znali†sprema se za ponovno preuzimanje vlasti… No je li Hrvatska nakon Sanadera bolja, jesu li politiÄari poÅ¡teniji, je li procvalo blagostanje? Ne, dapaÄe. I, Å¡to bi bilo kada bi se ista metodologija kao na Sanaderu primijenila na Stipu Mesića, Linića, ministra Vrdoljaka…? Prema svemu sudeći, od Sanadera do Bandića, u Hrvatskoj se ne “hapsi†i ne provodi “antikorupcijska borba†da bi se druÅ¡tvo uÄinilo boljim, već da bi se uklonilo suparnike u istoj vrsti “zanataâ€. Prisjetimo se samo tko je godinama postavljao državne odvjetnike, suce i druge dijelove represivnog aparata. Je li to možda bio Vladimir Å eks, novi hrvatski blaženik?