Uvijek je upitnik. I danju. I noću. I kada radim. I kada ne radim. Je li uvijek sve onako kako bi trebalo biti? Sve je manje više isto ali pitanja se stalno i nanovo otvaraju. Zato, stalno treba promišljati i pitati se. Vjerovati da uvijek sve znamo je najveća zabluda. Prevara. Koji besmisleni performans je vjerovanje u svoje veliko ja! Pa, moramo se pitati i propitivati dok god postojimo. ako griješim, ispravite me, ali se prvo propitajte jeste li u pravu! Samo mali čovjek vjeruje u svoje veliko ja! A drugi!? Drugi stalno propituju! Ne vjeruju slijepo! Traže dalje i više. U tome je smisao. I svrha! Zato , pitajmo se prije nego potrčimo. Postidimo se prije nego zamahnemo krilima. “I kad si sam ne treba ništa zlo ni da misliš ni da radiš. Nauči da se više stidiš pred sobom, nego pred drugima.”
