Znate li da se u kanjonu rijeke Lištice kod Širokog Brijega u Borku kriju ostatci utvrde i/ili grada koji bi mogli biti povezani sa kraljevskim ljetnikovcem ilirske kraljice Teute iz 3. stoljeća prije Krista?

Zanimljivi su toponimi “Borak” i “Lištica” u ovom kontekstu. U prijašnjoj objavi o krčmi Jose Naletilića (Pravčevića) iz 1864. u Borku spominje se: “…pojavio se jedan dan u mjestu Borak, kod rijeke Lištice nedaleko našeg samostana…”, piše stranica www.bosnjakovo-brdo.info.

Autor, neimenovani franjevac, naziva Borak mjestom, a ne kanjonom kako ga danas zovemo. 30-ak godina poslije, Iz popisa stanovništva saznajemo da u okolici postoje mjesta Lise, Cigansko brdo, Čavarevo brdo, Oklaji i naravno rijeka Lištica koja se na kartama spominje i puno ranije.. Dok većina naziva odgovara slavenskoj mitološkoj toponimiji, “Borak” odudara zbog neobičnog sufiksa -ak.

Etimološka analiza

Riječ “Borak” potencijalno može imati grčki korijen od Borej (grčki Βορέας, Boreas) – bog sjevernog vjetra i sjeverne strane svijeta, koji se dolaskom Slavena možda izmjenio u Borak, dok je grčki utjecaj na Iliriju povijesno dokumentiran.

Međutim, Borak odgovara i mjestu gdje se “bori”, što bi potkrepljivalo teoriju slavenskog rituala između brda svjetla (Svarovo brdo) i brda tame (Cigansko brdo) s kanjonom Borak kao prirodnim amfiteatrom gdje bi se izvodile borbe u čast slavenskim božanstvima.

Kroz kanjon protječe rijeka Lištica koja je dala ime starom naselju Lise. Etimologija naziva možda leži u lisici – simbolu mudrosti u slavenskom folkloru, u mnogim slavenskim jezicima (uključujući staroslavenski i praslavenski), riječ za lisicu je “lisa”, “líska”, “líška”, “lisica”. Drugo tumačenje je da proizlazi iz riječi “lišće”, gdje je Lištica umanjenica, odnosno “riječica koja teče među lišćem”.

Bez obzira na izvorište, oba tumačenja vode ka istoj simbolici: spajanje vode, šume i mudre životinje stvara idealnu pozornicu za slavenska vjerovanja o prirodnim duhovima – vilama, vodnjacima i mavkama.

Predaja govori da se tu nalazio i “Teutin ljetinkovac”, sveto mjesto ilirske kraljice koja je u narodnoj tradiciji ostala kao simbol ženske odvažnosti i mudrosti.

Priče o vilama na ovom prostoru prenosile su se generacijama – moj djed je prepričavao kako je njegova baka Šaravanjka iz Crnča (rođena 1880.) još u prvoj polovici 20. stoljeća plašila djecu legendama o vilama koje bi dolazile noću na Ćavarovo i Bošnjakovo brdo.

Vrlo je vjerojatno da su Slaveni koji su u 7. i 8. stoljeću naseljavali ovo područje, poštujući lokalnu tradiciju i predaju, prepoznali svetost ovog mjesta te mu dali ime koje odražava njegovu duboku simboliku – spajajući tako svoje razumijevanje prirodnih sila s već postojećim kultom mudrosti i ženske snage.

Rijeka Lištica tako simbolički povezuje dva vremenska sloja: ilirsku kraljicu Teutu i slavenske vile – obje mudre ženske figure koje čuvaju tajne prirode i vode.

Teuta – povijesna činjenica koju nazivaju legendom

Teuta nije bila samo legenda – bila je jedna od najmoćnijih vladarki jadransko-balkanskog prostora u antičko doba. Grčki povjesničar Polibije (200-118. pr. Kr.) detaljno je opisao njezinu vladavinu u svom djelu “Historije”, kao i rimski pisac Apijan i Kasije Dion.

Nakon smrti svoga muža kralja Agrona 231. pr. Kr., preuzela je vlast nad Ilirskim kraljevstvom i uspješno upravljala jednim od najjačih kraljevstava u regiji.

Rimljani su je smatrali dovoljno opasnom da joj objave rat što je dovelo do prvih Ilirskih ratova (229. pr. Kr.)

Legenda o ljetnikovcu

Prema lokalnim predajama iz Širokog Brijega, Agron je dao sagraditi ljetnikovac u mjestu zvanom Borak, iznad vrela Lištice, očaran ljepotom toga kraja. Teuta je navodno često boravila u ovoj “oazi mira” daleko od državničkih briga.

Legenda kaže kako je kraljica, nakon poraza od Rimljana i izdaje svojih vojskovođa, povukla se u ovaj ljetnikovac gdje je dočekala svoje posljednje dane. Prije smrti, proklela je sve buduće vojske koje bi remetile mir toga svetog mjesta.

Čudo kontinuiteta kroz 22 stoljeća

Nevjerojatno je da se takva legenda, ali i brojne druge na području Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore o Teuti, sačuvala preko 2200 godina! To svjedoči o dubokoj ukorijenjenosti ilirske tradicije i snazi tog identiteta koji se u pričama nevjerojatno i danas sačuvao.

Ovakva postojanost usmenih predaja kroz stoljeća govori o važnosti koju su Iliri imali za lokalno stanovništvo – njihov utjecaj je bio toliko snažan da se tradicija prenijela kroz sve naknadne civilizacije: rimsku, bizantsku, slavensku, osmansku…

Prokletstvo koje čuva

Zanimljivo je da kroz povijest nijedna vojska – ni Turci koji su inače gradili utvrde uz sva vrela – nisu se nastanili u Borku. Možda zbog Teutine kletve, a možda zbog prirodne nedostupnosti tog kraja.

Međutim treba uzeti u obzir i da Osmanlije vjerojatno i nisu trebali graditi novu utvrdu, s obzirom da je Kruševac već bio na odličnoj lokaciji, pokrivajući put iz Duvna prema Mostaru te put sjeverno prema planini Čabulja.

Danas se na brežuljku iznad Lištice nalaze ostatci srednjovjekovne utvrde (Kruševac) koju su Turci osvojili 1477. godine, ali arheolozi pretpostavljaju da počiva na temeljima starije, možda i ilirske utvrde ili gradine.

U neposrednoj blizini, postoje ostaci gradine iz brončanog i željeznog doba koji su službeno registrirani u Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine.

Ispod te gradine koja se naziva i “Gornji grad” postoji i “Donji grad”, neposredno iznad Lončarevih mlinica koji je prije nešto više od 10 godina otkrio geolog Goran Glamuzina, poznati istraživač ilirske baštine u Hercegovini.

Je li to stvarno bio Teutin ljetnikovac?

Povijest se prepliće s legendom, ali ljepota ovog kraja i danas oduzima dah kao što je nekad očarala ilirsku kraljicu.

Arheološki nalazi

• Srednjovjekovni grad u Borku – ostaci tvrđave iznad vrela Lištice
• Arheološka istraživanja (1974-76) potvrdila srednjovjekovni sloj
• Lokalne predaje o Teuti žive i danas

POVIJESNI IZVORI