Od svih ljubavi na zemlji, najvjernija je ona – majčinska. Ona nas iskreno prati i u dobru i u zlu. Međutim, mnogi tek kad izgube ovo najdraže stvorenje počinju shvaćati da je nisu znali dovoljno cijeniti i iskazati joj svu zahvalnost koju zaslužuje, tim prije što je majka jedina i nezamjenjiva!
Svaka druga nedjelja u svibnju, pa tako i ova, već tradicionalno posvećena je majkama, stoga ovaj dan s pravom nazivamo i Majčin dan. Slavi se u više od pedesetak zemalja, a Anna Jarvis početkom 20. stoljeća, prva je uspjela inaugurirati Spomendan svih majki u Graftonu, malom gradu u Zapadnoj Virginiji. Taj dan trebao je ljude podsjetiti na njezinu majku Ann Reeves Jarvis koja se, zajedno sa svojom djecom, borila za emancipaciju žena, a umrla je drugu nedjelju u svibnju.
Za obnovu proslave Majčinog dana u novijoj hrvatskoj povijesti najzaslužnija je Družba hrvatskoga zmaja, koja je odlučila ponovno uvesti proslavu Majčina dana, sjećajući se svih majki koje su u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu dale svoje živote za slobodu Hrvatske i podnijele najveći teret: žrtvujući na oltaru Domovine svoje sinove i kćeri, poput Kate Šoljić iz Vukovara ili Eve Šegarić iz Škabrnje, ali i mnogih drugih majki kojima ne znamo ni ime.
Nu, iako je ovo jedan od najvažnijih dana u hrvatskoj državi on nije na popisu blagdana, pa čak ni Spomendana.
Djeca u školi trebala bi imati barem jedan školski sat posvećen majkama.
Udruga hrvatskih branitelja Domovinskoga rata 91. (UHBDR91.), na čijem sam čelu, dostavila je zamolbu Hrvatskom saboru da od iduće godine Majčin dan uvrsti u blagdan ili pak Spomendan, jer nam je danas štovanje obitelji, društvenih i religioznih vrijednosti potrebnije nego ikad.
Žalosno je i jadno što u Hrvatskoj nema ni jednog spomenika posvećenog ovim velikim ženama. Nema ni muzeja. U tome je lijepi primjer franjevački samostan u Humcu kod Ljubuškog (BiH) gdje se već godinama nalazi dobro posjećena galerija koja sadrži više od 400 umjetničkih djela na temu „Majka“.
Inače, o majkama, tim divnim i neponovljivim bićima, snimljeni su filmovi, napisani romani, pjesme, od kojih su mnoge i uglazbljene, ali i naslikana brojna umjetnička djela.
Nema pisca koji nikada ništa nije napisao na tu temu.
(…)“Ti si onaj brižni šapat
Što me zorom budit znao.
I zato svakoga dana zahvaljujem Bogu
Što Te je mojoj duši, zauvijek dao.
A danas kad Te Majko nema više,
Tvoja me sjena još uvijek posvuda prati.
I znam da ću jednoga dana
U Božjem vrtu s tobom,
cvijeće brati“.
(Iz pjesme „Tebi, Majko“ Antona Kikaša).
Mladen Pavković
