Kreativni tim promidžbenog odjela ovogodišnje Povorke ponosa LGBTIQ osoba i obitelji Zagreb Pride nakon sedamnaest godina softy njegovanja duginih boja odlučio se za novi, pravi hardcore pristup promicanju homoseksualnih, lezbijskih i ostalih transrodnih prava. Inspirirajući se naboljim propagandistima, odlučili su se za pravog majstora među njima – druga Tita koji se više od sedamdeset godina propagandom svog totalitarnog režima najviše bavio.
Sljednici maršala koji ih nije volio, jer je sve homoseksualce progonio, a neke je njegov režim i ubijao, iznenada su se oduševili dijelom Titove revolucionarne himne koji glasi „Drugarska se pjesma ori, pjesma koja slavi rad, srce gromko nek’ nam zbori, da nam živi, živi rad…“. A u njihovoj se izvedbi ove godine zagrebačkim ulicama orilo „..da nam živi, živi rod“.
I ove se godine kalkuliralo o broju sudionika, iako je njihov broj manje važan i zanimljiv od poruka koje su se mogle čuti. Još su zanimljiviji politički pokrovitelji te, kako je organizatori zovu, manifestacije ponosa. Za parolom „Pederska internacionala protiv granica i kapitala“ u zagrebačkoj povorci roda i transroda hodali su šef oporbe, esdepeovac Davor Bernardić, koalicijski partneri vladajuće većine Milorad Pupovac, Tomislav Saucha i Ivan Vrdoljak, zatim Anka Mrak-Taritaš i ostali kojima je, kao i mladeži SDP-a, bolja gej slikovnica nego ustaška šahovnica.
Uglednici iz HDZ-a na skupu nisu viđeni premda Zagreb Pride uz inozemne donatore financiraju i oni, kao vladajuća stranka, kroz Ministarstvo kulture i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Na povorku nije stigla ni ministrica Nada Murganić, niti njena državna tajnica Margareta Mađerić.
Vjerojatno na brzinu pripremaju nove demografske mjere, da ih Predsjednica ne bi prestigla u njihovu poslu. U tzv. povorci veselja rodno, umjesto radno razgaljeni Bernardić, osobito se okomio na sve one koji su, kako je rekao, zajedno s referendumskim inicijativama protiv civilizacijskih dosega koje je Hrvatska postigla. Za šefa SDP-a i njegovo shvaćanje nazadnjaštva i progesivnosti, pri čemu sebe svrstava u ovu drugu kategoriju, moglo bi se imati blagog razumijevanja s obzirom na njegovu izrazitu političku netalentiranost.
Međutim, pomanjkanje talenta i neznanje ne mogu biti nikakvo opravdanje za to što je dopustio svojoj mladeži vrijeđanje hrvatskog državnog grba. Naime, hrvatski su grb kao višestoljetni simbol hrvatske državnosti kroz povijest negirali najviše oni koji hrvatsku državu nikada nisu htjeli, velikosrpska politika i jugoslavenska komunistička partija. S takvim podmlatkom i takvom politikom duginih, a ne crveno-bijelih boja, Bernardić će umjesto države moći voditi samo još marševe i povorke.
Donedavni SDP-ov najbliži koalicijski drug, a današnji partner Andreja Plenkovića, predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak, ljubitelj je, poznato je, svih boja pa i duginih. Današnji hrvatski vladar energetsko-plinskog biznisa i oktroirani vođa hrvatskog obrazovanja izjavio je da se divno osjeća u hodu za tolerantnu, modernu i europsku državu. Smatra kako su svi okupljeni na Prideu, bili oni gej ili strejt, Srbi ili Hrvati, bogati ili siromašni, visoki ili niski, jednaki. Ni njegovim se riječima ne može protusloviti. Tko ne bi modernu i europsku državu imao kod kuće?
Ali, nažalost, uspješna europska praksa ne bilježi prekonoćne uspjehe kakve je ostvario Vrdoljak. Otkad je ušao u politiku, postao je bogat čovjek, premda upućeni tvrde da mu je u kratkom vremenu žena postala i bogatija od njega. Uz to vlada Hrvatskom s oko jedan posto izbornog legimiteta i vodi naše školarce smjerom duginih boja. Kako u tolerantnoj staroj Europi nema ovakvih primjera uspješnosti, bilo bi dobro u što bržem dosezanju njezinih standarda za početak proglasiti nultu stopu tolerancije na ovakve masivne uspjehe Ivana Vrdoljaka i njemu sličnih.
NAROD GLEDA PREMIJERU SABORA TAŠTINE – I SKUPLJA POTPISE
Sjeverna Koreja je pala, ostala je samo Rijeka, samo je jedan u nizu duhovitih komentara na društvenim mrežama u povodu povijesnog susreta Kim Jong-una i Donalda Trumpa o denuklearizaciji Korejskog poluotoka. Sporazumom koji se do jučer činio nemogućim, Trump je demonstrirao u svom osebujnom stilu političko umijeće i državništvo svima, pa i onim europskim političkim vođama koji su ga podozrivo i gotovo s prijezirom dočekali kao predsjednika SAD-a.
Vodeći američku suverenističku politiku Donald Trump podignuo je gospodarstvo SAD-a, smanjio nezaposlenost, vratio brojne velike kompanije u zemlju, a susretom u Singapuru otvorio vrata novim odnosima snaga na međunarodnoj sceni. U prvom mandatu s parolom „američki narod prije svega“ očitao je lekciju nekim drugim državnicima koji na državni suverenitet gledaju posve drukčije od Trumpa.
I dok su sve oči svijeta bile uperene prema Singapuru, u Zagrebu se za to vrijeme nimalo suverenistički i državnički otvorio pravi rat između predsjednice i premijera, rat koji također s nešto malo manje pažnje diplomatski svijet ipak promatra. Uglavnom, ona je optužila njega za nedostatak reformi i političku nezrelost, a on uzvraćao da je tisuću posto uvjeren da Vlada vodi u pravom smjeru. Pa je onda Grabar-Kitarović preko medija izrazila želju da zajedno s premijerom sudjeluje u predsjedanju Vijećem EU, a premijer uzvratio da od toga neće biti ništa.
Neviđeni za uređene zemlje, javni sukobi dvoje najviših predstavnika države, a na štetu države, proizlaze očito iz sve izvjesnije buduće uloge predsjednika države, koji bi se prema nekim najavama trebao birati u Saboru s daleko manjim ovlastima nego što ih ima aktualna predsjednica. Predsjednica ne želi postati fikus, a premijer želi rang kancelara. Kad se svemu tome pridodaju i osobne taštine, započeti rat oko podjele uloga 2020., kad će Hrvatska predsjedavati EU-om, neće tako brzo prestati, dapače, samo će se pojačavati. A pitanje je, nastave li ovako, tko će ga i hoće li ga uopće oboje politički preživjeti. Narod je zasada samo publika kojeg režiseri novih odnosa na političkoj sceni, potpuno odvojeni od hrvatske stvarnosti, ionako ništa ne pitaju.
No, ni narod ne miruje. U jeku okršaja Pantovčaka i Banskih dvora, dio volontera Građanske inicijative „Narod odlučuje“ predao je više od 400 tisuća potpisa za promjenu izbornog zakona. Dakako, bez prijenosa HTV-a. Zanimljivo je da ih prvi put otkako se referendumi održavaju, predsjednik Sabora Gordan Jandroković nije htio primiti. Može se samo nagađati koga se više uplašio, šefa stranke ili naroda.
U svakom slučaju, politički pritisci na Ustavni sud koji bi u konačnici trebao odlučiti o ustavnosti referendumskih pitanja ne posustaju. Tako ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković tvrdi da su pitanja apsolutno neprihvatljiva. Kao da je on tisućama ovršenih prihvatljiv. U svakom slučaju, uzalud neki ustavnopravni stručnjaci upozoravaju da su i Englezi na referendumu odlučili o Brexitu kao međunarodnom ugovoru, ili pak da se bez političke buke svojedobno smanjio broj zastupnika hrvatske dijaspore te da je dvostruko pravo glasa nacionalnih manjina i povlašteni položaj srpske manjine bio svojedobno plod čiste političke trgovine.
Razumljivo je da aktualni politički akteri, poglavito vladajući, štite stečene političke pozicije, ali trenutno potpuno ignoriranje volje četiristo tisuća građana, birača od kojih su neki i njihovi, vodi samo jednom putu – budućem biračkom ignoriranju njih. Miloradu Pupovcu i Furiju Radinu ionako je svejedno, njima su saborska mjesta zajamčena.
GLUNČIĆ DIV(L)JAČKI ISTJERAN IZ MINISTARSTVA OBRAZOVANJE
Pala je još jedna žrtva protuprirodne i nenarodne koalicije Plenkovićevog HDZ-a, HNS-a, SDSS-a i ostatka ekipe. Matko Glunčić, ugledni fizičar, nesuđeni voditelj Ekspertne radne skupine za reformu obrazovanja kojeg se premijer brzinski odrekao zbog ustupaka HNS-u, Ivanu Vrdoljaku i ministrici Blaženki Divjak, podnio je ostavku na mjesto državnog tajnika Ministarstava znanosti i obrazovanja.
Bivši docent na odsjeku fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu od početka nije imao šansi. Dolaskom Blaženke Divjak, vatrene obožavateljice velikog reformatora Borisa Jokića, našao se prvi na udaru ministričine metle u velikoj čistki hadezeovih kadrova u Ministarstvu. Jer, Matko Glunčić najbolje zna da strateški najvažnija hrvatska reforma, reforma obrazovanja, ne valja ništa.
On je, naime, sudjelovao u ekspertnim skupinama Jokićeva kurikula i kad je vidio što i kako se radi postao je njezin najveći kritičar. Matko Glunčić više je puta isticao da jest za reformu, ali ne ovakvu nepripremljenu i nekompletnu koju je nakon Jokića nastavila provoditi ministrica Divjak, usprkos stotinama stručnih negativnih recenzija cjelokupnog kurikula. Nakon što s državnim tajnikom mjesecima nije razgovarala unatoč njegovim uspješnim projektima s kojima se danas hvali, ugledni se fizičar kad je izgubio sve ovlasti koje ta dužnost nosi, odlučio vratiti fakultetu i svom starom poslu. A naša djeca ostala su prepuštena HNS-u.
Kako će njihovim političkim ucjenama i diktatima okupirano hrvatsko obrazovanje izgledati u praksi, otkrio nam je nedavno na tribini „Kurikul povijesti i Domovinski rat u svjetlu reforme školstva“ dr.sc. Ante Birin. Ističući negativne recenzije Povjerenstva HAZU-a koje je upozorilo da se u škole uvodi anarhija, jer su autori kurikularne reforme inzistirali da sami profesori određuju teme iz povijesti koje će se obrađivati tijekom četiri godine srednje škole, dr. Birin ustvrdio je da srednjoškolci završnog razreda uopće neće imati cjelovit uvid u hrvatsku povijest 20. stoljeća.
Tako, primjerice, uopće nije predviđena, upozorava dr. Birin, posebna tema Hrvatske u Kraljevini Jugoslaviji. Kako razumjeti cijeli koloplet situacije od 1918. nadalje, ostavljam onima koji su to zamislili, zaključuje zabrinuto dr. Birin. Trebao bi se zabrinuti i Andrej Plenković koji osobno predsjedava Posebnim stručnim povjerenstvom za reformu obrazovanja. Jer mi nismo zabrinuti, mi smo zgroženi ovakvom reformom hrvatskog školstva.
Hloverka Novak Srzić / Dnevno.hr
