Vojni biskup u BiH mons. Tomo Vukšić
uputio je poruku za Božić 2017. koju prenosimo u cijelosti: U vrijeme obilježavanja svetkovine rođenja Gospodina našega Isusa Krista, pravoga Boga i pravoga čovjeka, Spasitelja ljudi i ostalih Božjih stvorenja, točke u kojoj se nebo za stalno spojilo i zauvijek zaručilo sa Zemljom, mnogo je pobožnih misli i lijepih poruka, koje ovaj blagdan budi i donosi među ljude. One su uvijek važne i uvijek suvremene. Međutim, osim ovih osnovnih istina naše vjere koje su nabrojane i koje treba stalno ponavljati, neke božićne poruke postaju posebice aktualne i hitne, zbog okolnosti i prilika, koje zavladaju u određenim trenucima ljudske povijesti ili samo u nekim dijelovima svijeta. To vrijedi posebice onda kad se ugroza tih vrednota događa zbog neprihvatljivih ljudskih ponašanja i međusobnih odnosa ili zbog loših općih društvenih stanja koja se ili nadvijaju kao prijeteća grmljavina izdaleka ili već razaraju ljudske duše, živote i cijela društva. Treba tada na njih pojačano podsjećati i nuditi ih kao sredstva za preventivnu zaštitu od lošega, kao dokazane korektivne metode i sigurne putove izlaska iz nepravde i nasilja te kao lijekove i terapiju za grešna stanja duše i uspostavu mira. I. Kao kršćanski vjernici, još jednom zahvaljujemo Presvetomu Trojstvu za milost, da je njegova druga osoba postala čovjek i ostala Bog. Zahvaljujemo za blagoslov općega dara otkupljenja kojim je, po Bogočovjeku Isusu Kristu, svakom čovjeku ponuđeno spasenje. Zbog tog otajstva njegove volje i zbog toga njegova dobrohotnog nauma, kako bi rekao apostol Pavao, zaista: “Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, On koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim, u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome u kome, Njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu Njegove milosti. Nju preobilno u nas uli zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem obznanivši nam otajstvo svoje volje po dobrohotnom naumu svojem što ga prije u Njemu zasnova da se provede punina vremena: uglaviti u Kristu sve – na nebesima i na zemlji” (Ef 1,3-10). Klanjamo se, dakle, Trojedinomu Bogu što “nas zamilova u Ljubljenome u kome, Njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu Njegove milosti”. Ne prestajemo zahvaljivati za darovanu mogućnost, da budemo sveti i za ponudu vječnoga spasenja, koje se ostvaruje samo po našoj suradnji s Duhom Svetim. I naravno, iskreno želimo, da se sve ovo dogodi svakom čovjeku, da se po plemenitom djelovanju svih ljudi događa obraćenje i vršenje vrednota ljubavi i solidarnosti prema svakom čovjeku te da se tako, u ostvarenju prijateljstva i sloge, na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ, i da svaki jezik prizna: Isus Krist jest Gospodin! – na slavu Boga Oca (usp. Fil 2,10). Odnosno da se, po življenoj svetosti Božjih stvorenja, ostvari opće bratstvo, mir i sloga među ljudima. II. Svoju vjeru ispovijedamo i božićne želje izražavamo kao katolici koji će proslaviti svetkovinu Božića na svršetku 2017. godine u Bosni i Hercegovini. Providnost je htjela pa nam je povjerila dužnost, da to činimo u zemlji koja je, kao što svi znaju, zemlja različitih domaćih naroda, kultura, civilizacija, jezika, tradicija, religija i interesa, ali i stranih utjecaja, planova i namjera. Znademo također, da nije lako ni u manje složenim zajednicama ostvariti društvenu pravdu, uspostaviti pravedan mir i živjeti slogu. Zato je božićna poruka mira i za njih vrlo važna. No ta poruka je još suvremenija i potrebnija za ovu društvenu zajednicu i njezine ljude koji su, gledano iz perspektive organiziranja budućnosti i namjera oko administrativnoga ustroja, podijeljeni između jedva pomirljivih želja i planova, ponekada tiših, a ponekada glasnijih, nekada tajnih, a nekada javnih. Te ako tomu dodamo da se pojedinci, čije javne službe i odgovornosti nikako nisu beznačajne, ponekada služe riječima, koje podsjećaju na veliko zlo, onda opomena i vrijednost božićnih poruka postaje još potrebnija. Zato su ovdje hitan prestanak proizvodnje nove mržnje i pothranjivanja stare, kraj diskriminacije, uspostava društvene pravde, jednakosti pred zakonom, zajednice ljudi jednakih šansi i mogućnosti za bolju budućnost kroz iskreni dijalog još veća egzistencijalna potreba, jedini način i put za izgradnju pravednoga mira, sredstvo za postizanje društvenoga sklada, lijek za ozdravljenje rana iz teške prošlosti te pomoć za osnaživanje vlastitoga poziva i svijesti svih vjernika, a navlastito katolika,
da moraju biti moralna vertikala društva. III. Isusova poruka mira vrlo je snažna. Njegov mir je prvenstveno vrlina i velika krepost, stanje uma, duše i savjesti, koja se ostvaruje kao konkretna odgovornost za drugoga, kao okretanje dobročinstvu, solidarnosti, povjerenju i pravdi. On je stanje duha, po kojemu je čovjek spreman biti ranjavan na putu mira, a ne u ratu. Suprotno ponašanje, poznato kao “oko za oko”, ako bi ga se primijenilo, dovelo bi samo do toga da cijeli svijet postane slijep. I jasno nam je da se mir, kojega propovijeda kršćanstvo, ne sastoji od odsutnosti rata. Odnosno, uvjereni smo da će svijet upoznati pravi mir tek kada moć ljubavi u čovjeku nadvlada ljubav prema moći. Prorok Izaija je Isusa navijestio kao kneza mironosnoga (usp. Iz 9,5). Sveti Pavao kaže da je On mir naš, koji je od dvoga učinio jedno, koji je razorio neprijateljstvo kao pregradu razdvojnicu, koji uspostavlja mir i stvara novoga čovjeka, koji čovjeka pomiruje s Bogom, koji je došao navijestiti mir onima blizu i onima daleko (usp. Ef 2,14-17). Dok je bio na ovomu svijetu, mir je bio trajna oznaka Isusova postojanja, djelovanja i propovijedanja među ljudima. Od početka do kraja. Tako, da spomenemo samo neke ključne trenutke, već kod njegova rođenja anđeli navješćuju: “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima miljenicima njegovim!” (Lk 2,14). On svojim učenicima naređuje mir kao znak međusobnoga pozdravljanja i blagoslova: “U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj’” (Lk 10,5)
. A u poznatom govoru, za vrijeme posljednje večere, neposredno prije rastanka od svojih učenika, on im ostavlja mir kao baštinu i zadaću riječima: “Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem” (Iv 14,27). I kad se, nakon uskrsnuća, ukazuje svojim učenicima, on ih pozdravlja: “Mir vama!” (Lk 24,36; Iv 20,19; 20,21; 20,26). Isusov mir se ne može poistovjetiti sa svakim oblikom izostanka nemira. Njegov mir je mnogo više od toga. On je drukčiji od svačijeg drugoga na ovomu svijetu. On je dar Božji, a ne zaslužena nagrada. I da ne bi bilo dvojbe, Isus sam za svoj mir kaže: “Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje” (Iv 14,27). Taj mir je uvijek plod Duha Božjega, jednako kao i ljubav, radost, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost (usp. Gal 5,22-23). Po tom zakonu Duha životvorca i svetosti čovjek biva oslobođen zakona grijeha i smrti (usp. Rim 8,2), postaje kristolik, kao Isus Krist koji je pobjednik nad grijehom i smrću. I kao što je pobjeda nad smrću drugo ime za vječni mir, tako je pobjeda nad grijehom uvjet za onaj društveni, što su dva krila Isusova mira. Odnosno, sve dok u čovjeku ne umre grijeh, dotle Isusov mir ostaje dobro koje tek treba doći. S ovim mislima, svim vjernicima Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini želim sretan Božić i blagoslovljenu cijelu 2018. godinu! A po zagovoru svetoga Josipa i Blažene Djevice Marije, neka utjelovljeni Bog blagoslovi sve ljude tako da u njima umre grijeh kako bi mogao zaživjeti Isusov mir. I kao što molimo svaki put kada slavimo euharistiju, još jednom ponavljamo: Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao svojim apostolima: Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem! Molimo Te, blagoslovi svakoga čovjeka da umre grijehu te da po vjeri Crkve zavlada Tvoj mir. Smiri ljude, molimo, i saberi ih u jedno, kako je volja tvoja. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.• KLJUČNE RIJEČI biskup Tomo Vukšić božićna poruka
Pročitajte više na: h bpz.ba
