Što mi kao autoru Dnevnog detektora znače komentari ispod tekstova?

Kada smo se odlučili na ovu svakodnevnu formu u redakciji, namjera nam nije bila poslati poruku o neupitnim istinama, već otvoriti najvažnija pitanja i kao polazište za raspravu, izreći o njima svoja polazišta.

Prilično dugo razmišljam da na tribini Dnevnog detektora, na određen način iskažem svoju zahvalnost čitateljima, a posebno ljudima koji se redovito ili često svojim komentarima javljaju ispod mojih tekstova. Imao sam takvih poticaja od mudrih ljudi, pa me je to još i dodatno nagnalo na ovakav Detektor danas.

Uskrs je pred nama, a dani iza nas, pogotovo Veliki tjedan, bili su vrijeme ozbiljnog i iskrenog razmišljanja o sebi, svojim djelima, ponašanju, greškama i namjerama. S obzirom da sam i sam čitatelj tuđih tekstova u medijima, nije mi nepoznata pozicija čitatelja, pa je utoliko više bitno pokušati i na ovakav način – razgovarati.

Ovu tribinu, koju radimo svake večeri od druge polovice rujna prošle godine, pokušavao sam koncipirati kroz formu dijaloga, kako bih i na taj način potakao što više reakcija i prije svega izrazio poštovanje čitatelju, dajući mu zasluženo mjesto sugovornika, a ne samo slušatelja ili čitatelja.

Nitko se naime ne osjeća poštovano u poziciji slušača i svojevrsnog pasivnog prijamnika tuđih poruka i razmišljanja. To jednostavno u uvjetima kada postoje mogućnosti kakve danas imamo fenomenom interneta i društvenih mreža, omogućava snažan iskorak u javnom komuniciranju, na koji svaki autor mora obraćati veliku pozornost i biti odgovoran prema njemu. Utoliko više i redakcija i ja cijenimo vaš angažman poštovani čitatelji, pogotovo komentatori.

Novinski autor ne može uspješno i dobro raditi svoj posao bez stalne analize i proučavanja tipa i sadržaja poruka koje ljudi ističu ispod njegovih tekstova. To je abeceda suvremenog novinarstva, koje u formi autorskih tekstova i analiza daje najrelevantniju ocjenu, pravac i način promišljanja velikog broja ljudi o važnim društvenim pitanjima. Nitko jednostavno niti ima pravo, niti je ovlašten na monopolnu istinu, pravo na svojevrsnu stalnu propovijed ljudima. Autor koji drži do čitatelja, mora najčešće svoja razmišljanja postaviti i ostaviti u formi pitanja, izuzev kada zauzima kategorično osobno stajalište na temelju potpuno pouzdanih činjenica.I tada ja osobno pokušavam izreći svoj sud i stav, bez pretenzija da to bude – konačna istina.

Kada smo se odlučili na ovu svakodnevnu formu u redakciji, namjera nam nije bila poslati poruku o neupitnim istinama, već otvoriti najvažnija pitanja i kao polazište za raspravu, izreći o njima svoja polazišta.

Pri tome, temeljno polazište nam je bilo biti što je najviše moguće objektivan i pošten. To nije uvijek lako, jer i autori su ljudi kao i čitatelji, imaju svoje favorite, simpatije, javne osobe i ideje koje su im bliže od nekih drugih. Međutim autor inicira raspravu uz saznanje da je uvijek lakše odgovarati na pitanja i reagirati na iznesena polazišta, nego otvarati pitanja, koja ponekad i nisu u žiži javnih interesa, ali to ne znači da su manje važna. To je pogotovo bitno naglasiti jer Dnevni detektor ne može biti u najširem smislu relevantna tribina, ako ne otvara i nepopularna pitanja i naizgled nebitne teme. Mi se, a nadam se da to i razumijete i cijenite, ne prilagođavamo nametnutim trendovima, jer to zbog svoje čitanosti Dnevno.hr ne smije dopuštati, a iskreno ni ja kao autor – neću.

Mi otvaramo takva pitanja, a ja kao autor držim to svojom obavezom, jer ne može nešto biti Detektor, a bježati od raznolikih tema, pa i od različitih formi komunikacije, pri čemu kako ste i primjetili, nerijetko koristim za pojedina pitanja i literalnu formu sa snažnim satiričnim naglaskom, čime pokušavam postići ležernije okruženje za razgovor i komunikaciju s čitateljima.

Nisam svaki put upsješan koliko bih to želio biti, a pogotovo se ne osjećam pozvanim imati o svakoj temi savršen i neupitan odgovor, jer, to prvo nije moguće, drugo, to je agitpropovski pristup i teško podcjenjivanje čitatelja. A u konačnici i bjeg od samoga sebe, pri čemu svatko tko nastoji biti ono što se od njega očekuje javno, zapravo iskazuje nepoštivanje prema sebi samome.

Može li se biti pošten i odgovoran autor, a istodobno jasno zastupati u svakoj prigodi svoj idejni, svjetonazorski, nacionalni i socijalni identitetski stav?

Naravno.

Odgovor na sve je potvrdan.

Mislim da tako i treba biti, ako želim iskazati poštovanje prema vama dragi čitatelji. Morate znati s kim surađujete, što u načelnom smislu od mene možete očekivati i kakva načelna i vrijednosna polazišta zastupam.

Ja neću nikada zatajiti da sam zbog čitavog niza određujućih pretpostavki u našemu društvu, hrvatski nacionalist. Nastojim afirmirati tu poziciju pristupa svim relevantnim problemima, pogotovo utoliko više što se sadržaj pojma hrvatski nacionalist sustavno krivotvori u hrvatskoj javnosti i politici.

Biti nacionalist je normalno, jednako kako je normalno biti Zagrepčanin, Splićanin, Vukovarac, Sarajlija, Parižanin, Berlinčanin. Ili, kao što je normalno biti liječnik, svećenik, profesor, mehaničar.

U svakom od tih obilježja, čovjek je utoliko više obilježen tim značenjima, ukoliko ga društveno okruženje ili afirmira ili, pogotovo, osporava po tome. Liječnik ističe svoj poziv i nastupa kao liječnik ako mu se pristupa kao liječniku, svećenik ističe svoje zvanje i poziv ako mu se isključivo tako prilazi, a svi zajedno ističu sva ta određenja, ako osjećaju da ih netko ugrožava u tome.

Sve dok u Hrvatskoj, hrvatski nacionalni identitet ne bude posve prirodna, normalna, temeljna i neupitna društvena činjenica i bez krivotvorina i nejasnoća, bez nasrtaja i osporavanja – nužno je biti hrvatski nacionalist. Jednako kako je nužno biti otac ako branite svoje dijete. O formama i elementima se može i mora razgovarati, jer se sve u civiliziranom društvu dijalogom nadograđuje, ali – ne može se razgovarati o uništenju nacionalnoga identiteta, suvernosti, državnosti i slobode.

To su jedini kanoni s kojih ja pišem svoje tekstove.

Zbog toga držim najvažnijim mogućim pristupom otvarati tzv.zabranjena pitanja i osporavati nametnute – „istine“.

Iznimno bitnim držim pokušati otvoriti raspravu o pojmovima kao što su „nacionalna manjina“, „sloboda govora“, „građanska prava“, „državnost i suverenitet“, zatim „civilno društvo“, „nevladine udruge“, „slobodni mediji“, te čitav spektar pojmova i sadržaja koje zbog naslijeđa komunizma, zbog različitih neprirodnih interesa, što unutarnjih, što vanjskih, vrlo organizirane strukture nastoje nametnuti kao kanone, a sebe kao jedine tumače i skrbnike.

Ako to dopustimo, onda smo samo korak do toga da nam, tko god ima moć, propisuje što je ljubav, što je mržnja, što je dobro, što je zlo, što je humanizam, što je civilizacija. I, u pravilu se događa da to pokušavaju i rade ljudi i grupacije koje su sve suprotno od tih i značenja i pojmova.

Novinski autori prije svih to moraju osporavati, kritički analizirati i uništavati kao polazišta, a to nije moguće bez vrlo široke potpore čitatelja, pri čemu su komentari ispod tekstova dragocjena potpora autoru i mediju, te upozorenje – krivotvoriteljima.

Pogotovo komentari koji iznose argumentirano drugačije stajalište od ponuđenog autorovog.

Zbog toga Dnevni detektor ne pripada opredjeljenjem i sadržajem niti jednoj stranci, niti jednom političaru, državniku, nikome pojedinačno, niti grupno i interesno. Zbog toga je normalno da jednu večer u Detektoru afrimiramo ideju ili postupak konkretnog političara ili javne osobe, a već sutra ga zbog nečeg drugog jako kritiziramo.

Bit stvari je da objektivno novinarstvo počiva na kritici i otvaranju pitanja oko političke ideje i postupka, pri čemu je nužno razumjeti da je normalna stvar i pojava da, ako se netko pokušava profilirati kao Detektor, mora biti u mogućnosti jednom političaru reći danas da mu je politička odluka jako dobra, a sutra – da ne valja.

To bi svakom odgovornom i poštenom političaru trebalo odgovarati, prije svega s polazišta uvida u rekacije društva, pri čemu tu reakciju može uočiti i kroz moj tekst, moje poglede, ali još više i kroz vaše stavove ispod tekstova. A znam, jer imam pouzdane informacije da jako puno relevantnih političara u Hrvatskoj čita pažljivo vaše komentare ispod mojih tekstova.

Detektor će biti relevantna politička tribina točno onoliko koliko uspješno budemo održavali međusobnu komunikaciju, vi i ja. Ja vam mogu garantirati da imamo potpunu slobodu koja je jedino ograničena odgovornošću prema javnom prostoru i društvenim vrednotama, kako ja kao autor, tako i vi kao čitatelji i komentatori. Bilo je primjedbi dosta puta da se brišu komentari, ali – ne brišu se.

Dogodi se da, kad se tekst prebacuje iz jedne rubrike u drugu, nestanu svi komentari i praktično tekst i komunikacija starta iz početka, ali u tome nema loše namjere. Dnevno i ja smo na isključivim stajalištima individualne autorske slobode, kako moje, tako i vaše. To je tako bilo uvijek, tako će i biti.

Ili nas neće biti u ovoj formi.

Volio bih da i ovom prigodom izrazite svoje stavove, jer će koristit meni prije svega radi iniciranja i načina obrade novih tema i pitanja. Neću lagati ni u ovom slučaju da cijenim sve vas kao komentatore i sudionike javnog razgovora jednako. Kao i vama, neki mi se komentari više, neki manje sviđaju, neki su kvalitetniji od drugih, neki konstruktivnijih od drugih, pa se tako i odnosim osobno prema njima. Ali, cijenim svaki komentar, u konačnici i zbog toga jer ga ostavlja čitatelj, makar s lošom namjerom, jer mi od – čitatelja živimo.

Jako cjenim personalizirane komentare, pri čemu s ponosom ističem da među vama ima ljudi koje osobno poznajem i osobno jako poštujem.

Dragi čitatelji, sretan vam Uskrs. Sutra, na Uskrs, neće biti Dnevnog detektora, a mi se ponovo nađemo na novoj tribini u ponedjeljakSvim Ljubićima “Sretan Uskrs”želi Uredništvo portala bpz.ba.