Othranio je naraštaje i naraštaje i omogućio brojnim obiteljima Hercegovine da prežive u teškim vremenima. Stoga ne iznenađuje što mu brojni i dan-danas vjeruju, premda je situacija za sadnju i prodaju duhana loša kao u najgorim vremenima bivše države, još dok su žandari i milicija pratili i procesuirali svaki krivi korak.
Uništene stanice
Naime, policijske strukture posljednjih godina itekako prate što se događa u hercegovačkim krajevima kako bi došle do duhana, a nesretni duhandžije teško mogu objasniti da osim “slobodnog tržišta” teško negdje mogu prodati duhan. – Ne znam jesu li svi u ovoj državi slijepi, ali kojoj ćemo mi duhanskoj stanici prodati duhan kad su otkupne duhanske stanice uništene. Duhan je u onoj državi bio državni monopol i cijena je bila jako niska, ali imali smo ga gdje prodati. Ovo što imamo danas ne vodi nikamo. Pokušao sam doći i do tvornica duhana, zvao i u Sarajevo i u Banju Luku, ali oni na sve kažu da ne uzimaju duhan od nas proizvođača pa mi objašnjavaju nešto što uopće ne mogu razumjeti. Pa da mi je samo znati što onda koriste za svoje duhanske proizvode ako ovakav domaći duhan ne uzimaju. Ne može biti kvalitetnije i bolje to njihovo nego ovo naše u Hercegovini, uvjeren sam. Vidio sam da je neka od tih tvornica duhana u BiH dobila novog vlasnika koji je mrtav-hladan, umjesto o poboljšanju proizvodnje, govorio u svom prvom razgovoru kako će se boriti protiv crnog tržišta duhana. Pa za koga on radi? Valjda bi se morao boriti za svoje proizvode na tržištu ponudom i kvalitetom. Pa kakva se poruka šalje ljudima koje je duhan othranio, školovao, odgojio, usadio im radnu etiku? – pita se ogorčeni proizvođač iz zapadne Hercegovine s kojim smo razgovarali, piše Večernji list
